SVJETSKI megacar Rambo Amadeus danas slavi 55. rođendan. Ovaj crnogorski pjevač i tekstopisac (ali i mnogo više od toga) karijeru je započeo 1979. godine u jazz-punk bendu Radioaktivni otpad. Godine 1984. je s grupom Egzodus svirao u sarajevskom hotelu Bristol na otvaranju Olimpijskih igara.

Poznat je po kritici turbofolka (skovao je naziv za taj glazbeni pravac) i nacionalizma, te satiričnim tekstovima, koji su ponekad teško razumljivi.

U suradnji s Yugopapirom donosimo vam intervju koji je dao 1990. godine, a u kojem je već na početku teksta savršeno opisao naše područje.

Siječanj 1990: Ništa užasnije od Ramba Amadeusa u "otkačenom" stadiju, spremnog na SVE da bi šokirao, i ništa interesantnije od Ramba Amadeusa raspoloženog za susprezanje temperamenta, i dugi razgovor.

Svako od nas je bar jednom (bilo na televiziji ili radiju) bio svjedok trenutka kada Rambo podivlja pa počne maltretirati prisutne. Ovaj razgovor (na moju sreću) potvrđuje da on ima i svojih mirnih faza, kada priznaje da je i on nekad bio dijete, obožavao neke od svojih sadašnjih kolega i čekao pravi trenutak za dolazak u Beograd.

Sve u svemu, granica između Antonija Pušića i Ramba Amadeusa je sve nejasnija, zato budite oprezni: taj čovjek nije za podcjenjivanje!

Ti si jedan od rijetkih na našoj sceni koje ljudi baš vole ili baš mrze. Jedni misle da si sjajan, drugi da si lud? 

- Znaš kako. Od 1945. naovamo, vlast, odnosno službena kultura i politika, tjerali su ljude da ne misle ništa i pravili od njih amorfnu masu koja se kotrljala kako je dirigirano. Zato su i danas neki ljudi nesposobni da aktivno uključe svoj mozak, i bilo što što im donosi nerješiv problem, oni moraju mrziti. Tako da se naši ljudi dijele u dvije kaste: oni koji razmišljaju i oni koje to strašno mrzi. Kada se pojavi neka provokativna faca - bilo tko - na primjer da se na televiziji fotomontažom pojavi netko bez glave, nastao bi kaos! Nova, neobjašnjiva faca kad se pojavi ima sudbinu Giordana Bruna, pa u ovisnosti od toga koliko su ljudi radikalni, oni misle ili spaljuju.

I što će onda biti s tobom?

- Ma, to uopće nije važno. Potpuno je nebitno.

Sigurno. Ako si preživio "Koncert za 28 usisivača" koji si prije Rambo-faze priredio u SKC-u, preživjet ćeš i ovo sad.

- Ee, sad. Mogli bismo mi o svačemu pričat’ iz prošlosti...

Kod tebe ništa nije prepušteno slučaju: dosta stvari je vrlo aktualno na ploči, počev od naziva "Hoćemo gusle" pa do "Kataklizme komunizma".

- E, to se slučajno pogodilo, jer, sam ja bio malo ispred vremena kada sam pravio tu stvar "Kataklizma komunizma" - tada se komunizam još držao koliko-toliko. Ali, dok je ploča izašla - to sve treba da prođe jednu proceduru u disko-kući koja traje od tri mjeseca do pola godine - dok je sve to prošlo "kataklizma" je stvarno uhvatila komunizam!

U dva slučaja se na albumu ponavljaju tekstovi pjesama u različitim aranžmanima. Zašto?

- Pošto ja glasim, u autorskim krugovima, za tekstopisca koji koristi poznate tuđe melodije, koristim ih, dakle, za ploču koja nije u potpunosti autorsko djelo, ja sam riješio da kažem - 'Ajde, nisam kompozitor, ali ćete zato vidjet’ kakav sam aranžer. I napravio sam po dvije pjesme iza kojih stojim svom snagom. Kao zanatlija. 

To su "Santa Maria" i "Samit...", ali su meni mnogo čudnije "Plomba za Zelenog zuba" i "Sokolov greben"...

- E, ne bih pričao o kompoziciji "Sokolov greben" jer je to klopka za Doktora Kremera. On, kao važeći i aktivni rock kritičar, ima zadatak da izanalizira ovu pjesmu i, ako hoće, reagira na nju. Pošto mi, inače, važimo za dobre drugove, to je sad, u stvari, neka vrsta internog zezanja između Kremera i mene: on treba
da dokuči zašto baš ta pjesma i tako, pa ćemo mi to uz kavu da raspravimo! (Smeh).

Fino. Blago tebi kad možeš sebi da dopustiš "interno zezanje" na ploči.

- Sigurno, to je poslastica.

Kojo, ja te volim!

Sudeći po pjesmi "Plomba za Zelenog zuba" i omotu koji nekim strip-situacijama podsjeća na ono što iz ploče u ploču radi Koja, očigledno je da si njime isprovociran. Pozitivno ili negativno?

- Apsolutno pozitivno! Jedina domaća ploča koju sam imao u svojoj veeelikoj diskoteci, bila je Disciplina kičme -"Sviđa mi se da ti ne bude prijatno". Kad sam ja to čuo, mozak mi se zavrtio skroz! Dolje u Crnoj Gori - Boka Kotorska, turisti, sunce, Njemice, ovo-ono... ali kad sam čuo ovo, rekao sam sebi: Gotovo! Jednostavno mi se mozak toliko okrenuo, da sam napravio nekakav mentalni salto mortale, pao u Beograd, i što se poslije dešavalo, jasno vam je.

Poznajete li se vas dvojica?

- Ma, poznajemo se, ih! Prepad'o se on od mene, kad sam ja dolazio prije 5-6 godina u Beograd pa ga napad'o za autogram i da se upoznamo! "Tiii si mooj car! Tiii si supeeer!" (Smijeh)

Ee, prošlosti, prošlosti!

- Ma, to je sjajno, čuješ. Pazi, Koja je autor koga i dan-danas ljudi koji ga cijene, nedovoljno cijene. To je snaga, znaš kolika snaga treba da ploča "Sviđa mi se..." uopće iziđe, a još da poslije pređe da snima za PGP! Ja sam ih prevario, razumiješ, ali on nije, on je takav! A "Plomba za Zelenog zuba" je iz poštovanja i ljubavi. Tu pjesmu pjeva Doktor Dušan Aksić, privatni stomatolog koji ima ordinaciju na Karaburmi.

Luđak pod vlastitom kontrolom

Na omotu ploče se stalno pominje organizacija "KPGS". Tko su njeni članovi?

- Tu je Njegoš Serbezovski - fiktivna ličnost koja živi u planinama Crne Gore, hrani se kozjim mlijekom i šalje nam telepatske poruke. Zatim Bambus Meksikanac iliti Saša Marković, koji se bavi slikanjem u automatu za fotografiranje - ono što ima u Bezistanu, onda jugoslavenski Ninđa koji nam predstavlja vojsku i zaštitu; i, konačno, Rambo Amadeus.

Tu, s kabinom za slikanje ima neka zanimljiva priča...

- Pa to je moj prijatelj , čovjek koji živi ovdje u Beogradu, i kome je životni koncept i umjetničko djelo što se slikao u automatu s raznim ljudima, maskama ili kulisama, i nemojte se začuditi ako ga sretnete u automatu. A, inače, Rambo Amadeus treba za organizaciju da zaradi neke novce, pa ćemo onda kupiti automat za slikanje, da mu izbijemo zadnju stranu i slikamo pejzaže i cijeli svijet. Ali mislim da to nije zanimljivo.

Ali je zanimljiva pjesma intelektualac, kako ono kažeš u tekstu...

- Kažem intelektualac... a što, ti sad mene kao malo... nemoj zloupotrijebiti moju dobrotu, jer ako budem samo malo krivo nasađen, ode sve u nepovrat!

Kako da ne! Sad ljudi treba steći dojam da si svemoćan.

- Ne, nego da steknu utisak da sam ja luđak pod vlastitom kontrolom. Ako izgubim kontrolu, mogu i mikrofon da pojedem...

Dobro, što je s tvojom teorijom o utjecaju guslanja na rast ljudi u našim krajevima?

- Neću to objašnjavati, kakvi. To sam ja tebi privatno objašnjavao, a ne da sad svi znaju. Kao što se u tajnosti držala radioaktivnost u Beogradu, tako se u tajnosti mora držati i utjecaj gusala i guslanja na nervni sistem čovjeka, koji je inače veoma pozitivan.

Rock’n’roll u Jugoslaviji ne postoji

Zašto si na omotu rečenicom "uključujući i hit"... istakao pjesmu "Sokolov greben" koja je sve, samo ne hit?

- Ma, pusti ti to što TI misliš, i uopće tvoj ukus... svi vi zajedno jugoslavenski kritičari-mislioci ste izmislili rock'n'roll scenu, scenu koje, zapravo, nema u Jugoslaviji. Dragi moji čitaoci, rock'n'roll scena kod nas je jedna izmišljotina, fikcija, vi samo sanjate ili ste hipnotizirani. Kod nas postoji samo folk i TO je ono pravo, a to što su neki dokoni tipovi kopirali ono što se u Engleskoj događa da bi zadovoljili svoj libido, to je... auuuu... al' sam zaglibio s ovim! Što ću sad... Pazi ovamo! Tko me sad ozbiljno shvati, taj
mnogo griješi, mnogo!

Ajde da vidim što ćeš reći za pjesmu "Samit u burekđinici Laibach" koja je po meni parodija na ljubljanski sastav.

- Čuj, parodija! Jeli tebi uopće konzistentno zvuči to što si sad rekla: "parodija na Laibach"? 

Misliš da je Laibach sam po sebi parodija?

- Naravno! Ne može se nešto što je parodija parodirati!

To je dakle neka vrsta pleonazma, kao i - po tvom mišljenju - naziv pjesme "Glupi hit"?

- Pa, da. "Glup hit" je tautologija u širem smislu te riječi, jer da bi bio hit mora da bude i glup!... (Razmišlja) Vidi, da ti kažem nešto: Ja bih mnogo volio da sam popularniji od Bajage, ali mi to očigledno ne polazi za rukom. I da mi neko radi psiho-test i pita me "Da li bi volio da si popularniji od Bajage?" Bih! "Da li bi volio da imaš više para?" Bih! "Da li bi volio da si ljepši i pametniji od njega?" Bih! - Ali, ja pravim najbolje što mogu i dajem sve od sebe, da, jednostavno, postanem "bolji čovjek", što kažu neki umjetnici. Ja snimam ove kompozicije - ove divne sevdalinke - da bih postao lijepi, pametni čovjek, ništa više. Ali sam se pomirio sa sudbinom - jasno mi je da toliko nerviram ljude... i da mi svaki razgovor ili medijsko pojavljivanje jako štete, (utučenog izraza lica) Prestat ću se baviti više ovim. Ja sam jednostavno takav čovjek da bi trebalo da postoji za mene i slične zakon kojim bi se zabranjivalo javno istupanje - uznemirujem, brate, narod. Nije im dosta što su uznemireni političkom situacijom, nego treba i ovakav jedan tip da im soli pamet! To ne valja... (Smije se)

Jaoo, ovo je jako zabavno! Znaš da me ovaj razgovor jako zabavlja! Volio bi da neki psihijatar ovo pročita, pa da se poslije ispričamo kao ljudi! (Smeh). 

Pored Koje, posebno cijeniš i Boru Đorđevića, čim si ga "pustio" da pjeva pjesmu "Kataklizma komunizma"?

- Njega sam zvao jer je on prvi udario temelje toj nekoj slobodnijoj poeziji u našoj muzici. A meni je, inače, ranije ideja o dovođenju Bore Čorbe na ploču bila isto toliko "izvodljiva" koliko i da dovedem Josipa Broza na ručak kući - to iz perspektive klinca u Herceg-Novom. No, jednog momenta mi se ispunilo! Ne mislim na ručak, nego na ploču (Smijeh)

Što je sa sarajevskim novim primitivizmom? Jesu li oni na bilo koji način utjecali na tebe?

- Ne, to su sve pametni momci kojima je bio pun šešir tog primitivizma, pa su napravili reakciju na to. A ovo što ja radim je čista AKCIJA a ne reakcija! Došao čovjek iz rodnog kraja, pa prosuo što ima: Hoćemo gusle! To je moj slogan!

Nisam ja baba!

Ovako kako pričaš ispada da svako može da dođe u Beograd ili Zagreb i snimi odmah ploču, a znamo koliko problema muzičari imaju s disko-kućama.

- A, ne. Tu se grdno varaš! Nije to baš tako, ali je činjenica da, kad prođeš neku provjeru, možeš da dobiješ sve što želiš! Ja jednostavno znam da tu ima kao misli za mene - kao u vojsci! Mogu samo da kažem da mi je lijepo tamo kad odem, sve je regularno, popijemo kavu...

Kako možeš sad da ih bogznakako hvališ, a svi znaju da si onomad napravio pjesmu "Pegepe ertebe" u kojoj si ih "fino" zezao?

- Eee - to je vrhunski vid suradnje! Ja u pjesmi mogu da kažem što god hoću! A oni, opet, protiv te pjesme nisu imali ništa!

Pa, ipak nije objavljena na ploči.

- To se zbilo u dogovoru s mojim producentom, jer je čuvamo za kasniji maksi-singl, a i mnogo je da u dvije pjesme na ploči pominjem ime disko-kuće...

Da, da. Kao.

- Ma, ne "kao" nego ozbiljno! Vidiš, svi kukaju ne valja "Jugoton", ne valja PGP! - Svi valjaju! Samo MI ne valjamo! Ja ne znam nijednog rock muzičara koji osam sati dnevno radi svoj posao - svi se bude poslije 12, nitko ne vježba svoj instrument... osim nekolicine, nema kod nas profesionalaca! Što ima da se žalimo. Tako nam je kako nam je!

Bilo kako bilo, vjerujem da si zadovoljan svime što se dešava s ovom pločom, a i njom samom? Ovo je ono što si htio, zar ne?

- Ne, apsolutno NE! Jer onog momenta kad čovjek napravi 100% što hoće, može poslije samo da izgori, ništa više. Tu ima još milijun stvari koje bih promijenio. Pa čak i ako napraviš sve kako treba, može da se desi da ploča na kraju preskače, ili krčka po jednom kanalu! (Smeh) A ionako ćemo poslije svi da umremo, tako da je svejedno.

Šteta, taman sam mislila da ćeš reći da si zadovoljan, pa da "optimistički" završimo.

- Ma, zamisli sad tog licemjerja kad bih rekao "ovo je moja najbolja ploča do sad" ili "ovdje se nalazi deset hitova". Pa nijesam ja baba da pričam tako! Sve je u životu produkt slučajnosti, pa i ova ploča.

Razgovarajući ovako s tobom,došla sam do zaključka da si ti, u stvari, jedan pametan, pa čak i lijepo odgojen čovjek, koji se jednostavno poigrava svojim imidžom: ako hoćeš da budeš odvratan - odvratan si, a ako hoćeš da budeš fin - onda si fin.

- Eee, ne poigravam se ja svojim imidžom, nego svima VAMA! Hohohooo!

Razgovarala: Tanja Petrović (Pop rock, 1990.)