Reality kao životni poziv

SVE ONO od čega su zabrinuti roditelji strahovali, ostvarilo se i to s kamatama. Zanimanje "reality spodobe" napokon je postalo službeno zanimanje mladih Hrvata jer kako drugačije objasniti Rafaela Dropulića. Krenuo je s namjerom da postane pjevač iako je pjevanje zadnje po čemu ga pamtimo, kasnije se afirmirao kao "onaj tip koji se pojavio u jednom od rijeliti šoova" , a ljudi ga na kraju i prepoznaju kao "lika s TV-a". Rame uz rame, kao finalisti i prekaljeni "rijelitaši" pokraj njega su stajali Svizac i ona djevojka koja je također sudjelovala u jednoj od emisija, kojoj je cilj bio izabrati novu pjevačku zvijezdu. Dakle, prilično je jasno da je u programu tog tipa bitno prethodno radno iskustvo, jer većina finalista barem je jednom sudjelovala u nekom rijelitiju.

Reality nije mačji kašalj i zahtijeva određenu dozu pripreme. Za početak, morate "odstažirati" u prvostupanjskom reality showu s ostalim anonimusima koji se pokušavaju nametnuti pjevanjem, žderanjem buba i zmija ili tromjesečnim debljanjem, a ako ste kojim slučajem dogmizali do finala to je znak da za vas postoji tračak nade. Naime, kada televizija idući puta objavi "natječaj" za neki celebrity reality show ne valja smetnuti s uma da svi oni "uistinu slavni" neće imati vremena da na par mjeseci zapostave karijeru i drve pred kamerama gubeći vrijeme, a samim tim i novac. Ne, "celebrity" u ovom slučaju znači "oni ostaci koje smo uspjeli nagrabiti", a tada nastupate vi, jer i vi ste nekoć bili slavni (drugim riječima, imate radno iskustvo).

Nije bitno kako se zovete (mnogi pamte vašu facu, ali vas teško mogu smjestiti u pravi kontekst), vaš je posao svakih par godina prijaviti se u neku od emisija i zaraditi između 300.000 i milijun kuna. Dakle, uzmimo da je razmak barem tri godine i neka iznos bude "mizernih" 300.000 kuna. To je 100.000 kuna godišnje što je respektabilna suma čak i ako se bavite nekim daleko važnijim poslom. Naravno, to ne znači da ćete Miši Kovaču lijepiti novčanice na znojno čelo, ali ako se dovedete u red, taj iznos možete razvući na još par godina više. Stoga, na vama je da periodično izlazite iz anonimnosti, investirate nekoliko mjeseci svog života i ako ste sretne ruke, ubodete i ozbiljniju zaradu.

Naravno da u narodu uvijek postoje oni koji će se nad vašim zanimanjem zgroziti i početi popovati da je to sramotan posao, vrijeđanje inteligencije i ponižavanje pred očima javnosti, ali budimo razumni, ako napadaju Bilića mogu i vas.

Svaki budući "rijelitaš" poslije srednje škole mora sjesti i dobro razmisliti, jer ako ne naginjete knjizi, nemate posebnih vještina, ako se niste rodili sa zlatnom žlicom u ustima ili prezimenom Mamić na osobnoj, šanse da radite posao koji vas neće natjerati na bijesnu, transparentima ukrašenu šetnju ulicama nisu nepostojeće, ali velika je vjerojatnost da ćete završiti na radnom mjestu koje vas tjera da u stuporu na sebe podignete ruku poput "Harakiri Dalmatinca". Je li jedini izlaz reality? Naravno da ne, ali svakako je bolji od prostitucije, otimačine, pljačke, šverca drogom ili krađe/preprodaje pasa s pedigreom. Ne budite ludi, reality ne može biti loš, jer za mlade Hrvate bez razvijenih vještina i financijskog zaleđa ne postoji idealnije rješenje. Rade ono što najbolje znaju, a to je ništa i na kraju poprilično kratkog vremenskog perioda osvajaju novčani iznos na kojem će im pozavidjeti svi oni Munogsi koji nakon svakodnevnog nošenja glave u torbi plaće moraju ishoditi štrajkom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Reality je preživljavanje, svakodnevna borba (barem 3 mjeseca) i odricanje. No, i život sa srednjom školom, koju nikad niste voljeli, isto je tako svakodnevna borba koja bi u većini nas izazvala onu poznatu tjeskobu koja tjera na očajničke poteze. Riječ je o javnom djelovanju pa se pomirite s tim da će vas dio "mušterija" nazivati idiotima i besposličarima, a za vašeg boravka u kući morate se pripremiti i na to da će svaka vaša glupost drugog dana osvanuti u novinama (nešto poput politike). Drugi dio gledatelja voljet će vas, prepoznavati na ulici, tražiti autograme i kumstva, tapšati vas po leđima, vi ćete se blesavo cerekati, bacati jadne fore i općenito biti usiljeno ležerni bezveznjak (nešto poput političara). A ako nakon sve te priče pokažete da ste skroman momak koji će novac udijeliti sirotinji i onima koji ga trebaju više od vas (ovo ni najmanje ne naliči politici), nema tog čovjeka koji vas može ocrnjivati jer činiti takvo što bilo bi isto kao i piskarati da je Toše Proeski vrebao maloljetnice ne bi li lakše prodali novine.

Uz sve to, reality je punokrvni biznis koji će u procesu nastanka uposliti brojnu ekipu. Od snimatelja, montažera, voditelja, studenata koji sjede u publici, električara, kuhara, krovopokrivača, vodoinstalatera pa sve do šofera, trgovaca i tko zna koga još. Tu i tamo egzistenciju vam može ugroziti neki zabludjeli student ili tajnica koji se u reality uključuju iako imaju pametnijeg posla, ali svaki je posao težak pa se morate pripremiti na sve nedaće.

Na kraju dana ostaju samo činjenice. Ako ste sposobni, vrijedni ili nadareni, za vas u svakom trenutku postoje barem jedna odškrinuta vrata ili barem tako pričaju. Za sve ostale, vrata Big Brother kuće uvijek su širom otvorena.

Foto: Luka Travaš

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara