Recenzija filma "Gospodar rata": Prodajem smrt, jer to ekipa želi
DANAS se voli govoriti kako je Hollywood "sazrio", odnosno kako nikada nije snimao toliko politički angažiranih i društveno kritičkih ostvarenja kao što je to sada slučaj.
Međutim, sve te "Syriane", "Traffici", "Fahrenheiti", "Planine Brokeback", "Brižni vrtlari" i "Fatalne nesreće" izgledaju kao "kamilica" umišljenih salonskih ljevičara kada se usporede s ostvarenjem koje je uistinu politički subverzivno, i koje, naravno, zbog toga ne može računati niti na "Oscare", festivalske nagrade i panegirike snobovskih kritičara. To ostvarenje je "Gospodar rata", novozelandskog scenarista i režisera zaslužnog za neke od najzanimljivijih filmskih ostvarenja u posljednje vrijeme.
Dolazak DVD-a s ovim filmom u videoteke je koincidirao sa spektakularnim ali neuspjelim bijegom bivšeg liberijskog predsjednika Charlesa Taylora, čovjekom koji svoj ulazak u povijest ima zahvaliti nešto mutnijim likovima, nalik na protagonista.
Jurij Orlov (Nicolas Cage) je 1970-ih kao dijete iz tada sovjetske Ukrajine doselio u New York. Kao mladom i poduzetnom čovjeku koji je početkom 1980-ih u sumornoj četvrti Brighton Beach svjedočio beskonačnom nizu obračuna među rusko-židovskim mafijašima pada na pamet genijalna ideja da za život zarađuje prodajući oružje. Vrlo brzo shvaća kako je profit od prodaje "uzija" na američkim ulicama ništavan u usporedbi s mogućnosti koje pruža svjetsko tržište sa svojim bezbrojnim ratovima. Orlov, neopterećen ideološkim, moralnim ili bilo kakvim predrasudama, polako ali sigurno gradi karijeru jednog od najvećih igrača u trgovini oružjem te stječe bogatstvo i suprugu-manekenku Avu (Moynahan).
Kada se raspadne SSSR, Orlov u svojoj sada nezavisnoj domovini pronalazi eldorado u obliku milijuna bivših sovjetskih "kalašnjikova" i siromašnih generala spremnih da ih prodaju za sitniš. Na drugoj strani je gomila afričkih "boraca za slobodu" poput liberijskog predsjednika Andrea Baptistea (Walker) koji bi s tim"kalašnjikovima" naoružao drogirane dječake koji čine srž njegove vojske. Orlovu je u tom, kao i svim drugim poslovima, stalno za petama idealistički agent Interpola Watkins (Ethan Hawke) koji uporno pokušava provesti UN-ove embargoe na uvoz oružja.
Niccol je prije svog igranog debija deset godina proveo snimajući TV-reklame i video-spotove, pa se to vidi u prilično domišljatoj i efektnoj uvodnoj sceni koja prati put jednog metka od njegove proizvodnje u ukrajinskoj tvornici do zabijanja u glavu afričkog dječaka. Taj uvod ne samo što jasno pokazuje što je tema "Gospodara rata", nego kako se autor u njenom prikazu neće obazirati na narativne i slične konvencije, na koje nas je Hollywood navikao u svojim "angažiranim" filmovima.
Među te konvencije spada i tretiranje tako ozbiljnih tema s moralnom uzvišenošću i patetikom dostojnom Eshilovih tragedija. Niccol je, pak, sve preokrenuo učinivši protagonistom lik koji bi u klasičnom holivudskom filmu bio negativac, te prikazavši njegov uspon kroz niz nadrealnih crnohumornih situacija u stilu Scorsejevih "Dobrih momaka". Tome u prilog ide i odluka da se radnja prikaže kroz naraciju glavnog junaka, prepunu sarkastičnih komentara na račun činjenice da je završetak hladnog rata svijetu umjesto mira i blagostanja donio još veći kaos i bijedu.
.
Ono što "Gospodar rata" čini izuzetno efektnim filmom jest činjenica da su mnoge od nadrealnih situacija i likova prikazanih u filmu inspirirani stvarnim činjenicama. U skladu s time Niccol odlučuje razbiti još jednu konvenciju i lišiti film bilo tradicionalnog hepi enda, bilo moralne završnice u kojoj ljigavac dobije ono što je zaslužio. Razlog tome je i Niccolov pesimizam, zbog kojeg su njegovi originalni scenariji za "Truman Show" i "Terminal" svojevremeno morali proći kroz "zaslađivanje" od strane holivudskih studija.
Niccolova sklonost da svijet i ljude u njemu vidi onakve kakvi jesu umjesto onakvima kakvi bi trebali biti se odnosi i na njega samog. Podzaplet vezan za Orlovljevu suprugu će mnoge podsjetiti na neke okolnosti snimanja Niccolovog prethodnog filma "S1Mone", koji se često drže kao razlog njegovog neuspjeha.
"Gospodar rata" je iznenađujuće dobar film, ali ne i lišen nedostataka. Od njih najviše bode oči na trenutke ne baš nadahnuti casting - Jared Leto malo preglumljuje u ulozi Jurijevog vječnog "ušlagiranog" brata - kao i ne baš ispeglana karakterizacija likova, pogotovo kada film pred kraj počinje sličiti na melodramu.
Međutim, ti nedostaci su, kao i obično, najmanji razlog zašto "Gospodar rata" nije pokupio zlatne kipiće. Umjesto toga je Niccolovo ostvarenje sa svojom subverzivnošću bila previše gorka i politički nekorektna pilula za holivudske i mnoge druge autoritete koji sve svjetske probleme danas vole reducirati na pitanje stranačke pripadnosti stanara Bijele kuće.
"Gospodar rata", pak, pokazuje da su se i za vrijeme Clintona po svijetu znale događati svakakve svinjarije, isto kao što su SAD kao glavni izvoznik oružja samo najveći među mnogim drugim sijačima smrti po Trećem svijetu. Film također pokazuje da su ratovi i trgovina oružjem samo simptom, a ne uzrok problema, odnosno da su svi koji se tom zlu nastoje suprostaviti kroz nekakvo dosljedno poštivanje apstraktnih ideala međunarodnog prava osuđeni na sudar s vjetranjačama. Glasačkom tijelu losanđeleske Akademije se, pak, vjerojatno nije svidjela ni scena u kojoj se preko sinagoga dostavljaju "uziji" uličnim bandama.
Sve je to razlogom zašto je "Gospodar rata" ne-holivudska produkcija, odnosno zašto je Niccol morao tražiti alternativne izvore financiranja. U audio-komentaru koji ide uz DVD-izdanje Niccol tvrdi da je njih toliki broj da uistinu nema pojma tko mu je financirao film. Audio-komentar (uz kojeg se kao posebni dodatak pojavljuju dokumentarac o snimanju filma i kraći dokumentarni prilog o trgovini oružjem) je pun zabavnih anegdota i tvrdnji da film nije mogao biti snimljen bez pomoći nekih likova koji su ekvivalent Jurija Orlova u stvarnom životu. Niccol također priznaje da žali zbog toga što nije bio malo hrabrijim te u "Gospodara rata" ostavio scene i dijaloge koji bi ga učinili još mračnijim i subverznijim.
uloge: Nicolas Cage, Bridget Moynahan, Ethan Hawke, Ian Holm, Jared Leto, Eamonn Walker
režija: Andrew Niccol
proizvodnja: Entertainment Film Factory, SAD, 2005.
trajanje: 122
ocjena: 8/10 (vrlo dobar)
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati