Spisateljica Vedrana Rudan je na svojoj stranici Rudan.info objavila tekst o HRT-ovoj nagradnoj igri u kojoj su ljudi u centru Zagreba satima stajali na hladnoći pokušavajući osvojiti 10.000 eura. Tekst koji je objavila Rudan, uz njezinu dozvolu, prenosimo u cijelosti.

Davno sam bila urednica “Primorske poneštrice”, humorističke emisije na Radio Rijeci. Malo je reći da smo bili slušani. Govorili smo čakavski, ali su nas voljeli i nečakavci. Čakavski je jezik, ne dijalekt. Svojom sam emisijom htjela dokazati da čakavski nije govor retardirane manjine koja nije u stanju savladati književni jezik.

Galerija

Uz pomoć fantastične ekipe uspjela sam u tome. Davno je to bilo, ipak se sjećam da sam uporno tražila mlade, pametne čakavice i čakavce koji će mom materinjem jeziku vratiti ugled.

Našla sam Helenu Semion, Rajku Jurdanu, Mirtu Žefran, Damira Kukuljana i Elianu Čandrlić. Bila je to ekipa iz snova. Duhoviti, pametni, obrazovani klinceze i jedan klinac koji su obećavali. Svi moj izbor. Bila sam na njih beskrajno ponosna. Hrvatska demokracija je “Poneštricu” umlatila čim je stupila na vlast.

I mi stariji i mladi otišli su svatko svojim putem. Mladi su krenuli na fakultete, “stari” u život u kome su se svakoga četvrtka popodne prisjećali snimanja, smijeha i sreće kojom smo bili obuzeti dok smo govorili jezikom koji je bio naš i kome nismo dali da umre.

"Eliana, jesi li to ti?"

Sigurna sam da se tako osjećala i Eliana, pametni, smeđokosi curičak. Nikad je nisam zaboravila. Njenu sam karijeru pratila iz daljine i površno. Bila je “moja” ali ipak nekad moja. Nekad moja ali uvijek draga. Pametna djevojčica koja je obećavala.

Danas je nekad “moja” Eliana šefica Hrvatskog radija. Ja o Hrvatskom radiju mislim sve najgore ali mi je Eliana ostala u srcu. Do danas kad sam od prijatelja koji me čitav dan zovu čula za “igru”.

Čuli ste i vi.

Hrvatski radio slavi stoti rođendan. Treba nagraditi svoje slušatelje koji su i obavezni pretplatnici. I bi tako. U centru Zagreba postavljen je šator, odabrani “sretnici” trebali su samo držati dlan na plastici, tko ostane jedini dobiva 10.000 eura. Pobijedila je žena koja je 14 sati smrznuta držala ruku na ledenom balonu.

Već viđeno u filmu “I konje ubijaju zar ne?” Prostačko iživljavanje nad sirotinjom, ponižavanje ljudi pred kamerama i prolaznicima, proslava fešte koja može pasti na pamet samo bolesnom umu ili biću bez empatije.

Eliana, “moja” Eliana je to blagoslovila. Ne mogu vjerovati. Eliana, jesi li to ti? Nisi valjda. Nije moguće. Ako ipak jesi, sramiš li se sebe i svoje “karijere” u javnoj kući koja je odavno velika hrvatska sramota?

Eliana, zač si izdala onu veselu, pametnu malu ka j’ nekad va tebe tancala?

Je te sran? Ne puno. Je te malo, malo sran?

Zač san te volela?

Vedrani Rudan je u Srbiji nedavno u izdanju Lagune tiskana knjiga Umiranje bez stresa, koja uskoro stiže u Hrvatsku. VBZ je reizdao njezin roman Muškarac u grlu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala