SEVERINA nije gostovala kod Joška Lokasa ali mu je dala ekskluzivni interview u kojem se čekalo tko će prije zaplakati, Severina ili Lokas. Voditelj je bio bliže.

Po završetku interviewa plaćenim gledateljima u studiju na lampi se upalilo "stand-up ovation".

U intervjuu smo među ostalim saznali kako je snimka ukradena tek nakon što ju je Severina uništila vlastitim rukama, potom da je zbog vijesti na Indexu preskočila ručak (mršava je Seve za nekog tko ručak jede usred noći), potom tko će raditi na novom albumu, pa i da se za 20 kuna pretvara u hostiju za mase.

Objavljujemo prijepis razgovora.

-       Hvala što si pristala na razgovor. Što god napraviš to je veliki bum. Kako si?

-       Nisam klonula duhom, odgovaram da nisam nikad bolje. Ali osjećam se kako bi se osjećala najnormalnija osoba, tako ja sebe i doživljavam, osim što mi je posao javan. Doživite me kao čovjeka, bez medijskih epiteta. Kako bi se ti osjećao u toj situaciji, kako bi se osjećala tvoja majka, žena, sestra. Ili brat otac... Situacija je vrlo delikatna.

-        Od trenutka objavljivanja materijala do sada tko je uvijek uz tebe?

-         Moji bližnji, moja obitelj s kojom sam stalno na telefonu, naravno Srećko, moj manager Tomislav Petrović... Jako sam dobro ovih dana, prvi dan kad sam se probudila pitala sam se jesam ovo sanjala? Poslije toga stvarnost, osim toga, prvi put se nekako ne ljutim, podrška mi je puno značila, listala sam sve poruke koje su poslane. Zahvaljujem se svim ustanovama i osobama iz medijskog života... U cijeloj toj jednoj nezgodnoj situaciji, dobila sam ljubav svih ljudi. Ništa me nije moglo pokolebat... koliko njihova ljubav.

-        Ne samo da se Hrvatska zatresla, nego cijeli prostor... Kompletna javnost i mediji su stali iza tebe. Mi smo bili zatrpani mailovima podrške «Seve, drži se». Jesi li očekivala da će povratni val biti tako pozitivan?

-        Ništa nisam očekivala. Uvijek sam se trudila svoj privatni svijet zadržati privatnim. U prvom trenutku ne očekujete ništa, kadar je smrznut i imate samo sanirat sebe, srce dušu glavu... Postupat više praktično, po principu, plakat ću sutra. Sanirat sve svoje bližnje, i njima naravno i oni meni pružat podršku. Nakon toga kad smo sanirali sve odmah na početku, želim odmah zahvaliti svim medijima...

-       To je bilo bezrezervno.

-       Da, bilo je bezrezervno. Zahvaljujem što su u slučaju pokazali da nisu novinari nego ljudi. Isto ih molim da nakon ovog više neću davat intervjue i da me probaju shvatit, velik je pritisak...

-       Ono što je fasciniralo je da si ti vrlo hrabro reagirala: nije fejk, nije montaža, to je moja privatna snimka.

-       U životu nemam nikakvih tajni. Ali privatnost je privatnost. Ti i novinar Jutarnjeg lista jedini ste ušli u moj prostor, ja sam smatrala da moj stan i ono što sam ja kao privatna osoba ne treba petljati s onim što je moj posao. Iako, moj posao je i moj život.

-       Nisi pokušala fejkat?

-       Rekla sam vratite mi to natrag, onda sam shvatila da je to nemoguće. Nije mi padalo na pamet da to zafejkam, to je moja privatna snimka. Ne bih mogla govoriti o tome kako je ona ukradena, s time bih policiji otežala postupak. Nisam to htjela niti gledat, nisam išla niti na internet, fuj internet, nisam išla, nisam gledala, film postoji ali sad su već me obavijestili da kola film po 40 minuta, po sat vremena... to je poprimilo velike razmjere...

-       Očekuje se filmski maraton?

-       Da... 1,2,3... Očekujem da će se naći krivac, iako mi to neće biti nikakva satisfakcija.

-       Tko ti je prvi javio?

-       Moj manager, zbog toga sam preskočila ručak. Mislila sam da je to laž. Onda je rekao detalje koji su mogli shvatiti da to nije... Ne mogu govoriti iako sam snimku mislila da sam uništila. Javio mi je i... eto.

-       Kad si shvatila da ta kazeta nije više doma?

-         Kad i cijela Hrvatska. Ja sam tu kazetu svojim rukama uništila, a kako je ona izašla van, to je stvar istrage. Da, snimka je ukradena. Ne mogu reći od kud, bila je u mom privatnom vlasništvu. Ucjene nije bilo, nikakvog iznuđivanja... Čula sam da se pojavljuju razne špekulacije, ali to otežava stvar policiji.

-         Ispalo je kao savršen scenarij?

-         Zašto si tako ozbiljan?

-         Kao da ti je netko servirao... ispada dobar scenarij.

-         Bio bi to dobar scenarij za nekakav film, u stvarnosti... mogla se nanijet šteta i puno ranije. Snimka je nastala 2002.

-         Mogli su to puno ranije plasirat?

-         Ne provjeravate, ne provjeravate panično doma gdje su lančići, gdje su cipele... Ne mogu sada tvrditi da li je to netko plasirao nakon najave mog vjenčanja.

-         Da li je to pokvarilo planove sa Srećkom

-         To je suvišno pitanje, to je neupitno

-         Na snimci s tobom je bivši partner? Jesi li se čula s njim-

-         Čuli smo se vrlo kratko.... Oboje smo u ovoj priči. Svi tu moramo biti kooperativni i toe je to.

-         Spomenula si da je to stvar iz tvoje privatne kolekcije?

-         To je jedna jedina, nemam videoteku.

-         Prvo si plasirala video, pa ideš s albumom... što je dalje? Planiraš naravno i neku odštetu.

-         Ništa ne planiram. Neka se odvjetnici bave s tim.

-         Šta dalje? Jel imaš snage?

-         Prije nego što se ovo desilo mi smo se dogovarali za ovu emisiju, to je trebala biti tema o tom albumu... sad mi se to čini smiješnim, nekako mi je sad bezveze o tome pričati. To mi duh ubiti neće, ptice umiru pjevajući. Svaku jutro ću se buditi, a dišpet će biti sve veći i veći... Album će biti dovršen, on je već pri kraju, moja diskografska kuća Dallas Records su namjeravali to objaviti u srpnju, ali smo to odgodili za rujan,  možda i ne... Znam samo da će biti vrlo... bit će jako lijepih pjesama. Možda imamo i DVD.

-         S čim izlazite u 9 mjesecu?

-         Ne znam kako će se zvat, nisam baš skoncentrirana.

-         Vjerujem.

-         Najavit ću ljude koji će raditi... Silvijo Pasarić je radio kao glazbeni producent, Milo Stavros, Alan Bjelinski... jesam li se ja malo opustila?

-         Kaže mi Dolenčić da imaš opak hit?

-         Pa u stvari, to je jedna pjesma u kojoj nema baš puno pjevanja... Silvije i ja smo po pola glazbu napisali... Zove se French Connection. Dallasovci su rekli da bi se moglo s tim nešto i vani napraviti... Nema puno teksta, možda je zato i dobro.

-         Postoji li neka linija s novog albuma koja je opako jaka?

-         Pa ima. Ta pjesma Arsenova «Na kraju sam ipak na sceni sama». Ima još jedna koja se zove Hostija, ide tekst, zablokirana sam, «...moja dvorana puna, s kojom se pretvaram u hostiju, za samo 20 kuna».

-         Što da ti kažem, drž se.

-         Nasmiji se, nije nitko umro.