DA SI NE lažemo, amerikanizirani "halftime showovi" na nogometnim utakmicama istovremeno su apsolutni gubitak vremena i nešto što u većoj slici ne bi trebalo predstavljati preveliki problem jer ionako se radi o zabavi za one koji ovdje nisu zbog nogometa već najvjerojatnije BTS-a čiji su fanovi službeno jedini iskreno oduševljeni time što se događalo.

I bilo je apsolutno savršeno čitati sve te oduševljene komentare i osjećati se kao najstariji čovjek u svemiru jer ne možete ni granično shvatiti što bi u ovom nastupu moglo oduševiti bilo koga.

Štoviše, stari čovjek u vama bio je na rubu toga da istog trena ode na okupljalište hejterske gerijatrije, poznate i kao Facebook, ne bi li ispod vijesti o nastupu napisao: "A 'ko su ovi?" ili nešto podjednako maštovito.

Treba nam nešto novo, nešto divlje, nešto viralno

A vjerojatno nije ni stvar godina jer Robbie Williams i Madonna pojedinačno imaju više godina nego svi članovi BTS-a zajedno, a ni njihov nastup nije posebno oduševio.

Upravo suprotno, imali smo tih 15-20 minuta eurovizijskog cirkusa koji niti ste mogli voljeti niti baš onako intenzivno mrziti jer je sve bilo toliko izvan konteksta da vam se mozak nije stigao ni pripremiti za ono što se događa. Odjednom gledate kako se Madonna vozi u autiću s Ronaldom i Ronaldhinom što je iz nekog razloga djelovalo više kao scena iz Muppet Showa nego likovi iz Muppet Showa koji su iste večeri svirali "Seven Nation Army".

I mediji diljem svijeta o ovom trenutku pišu kao "viralnom momentu večeri" što je već samo po sebi toliko istrošen termin da vam se smuči isti tren kad vas mediji po tko zna koji puta u danu entuzijastično podsjećaju da je nešto viralno na TikToku.

Vatromet, kokain i Tom Cruise

S druge strane, što ćemo u tom poluvremenu? Nazad u studio da slušamo ekipu kako razglaba o onome što smo svi vidjeli i onda se osjećamo super pronicljivo kada netko stručan potvrdi ono što smo i sami zaključili? Ako ništa drugo, dobili smo prizor Robbieja Williamsa kojem je tijekom prijenosa uživo iz na mikrofon ispao grumenčić nečega što može i ne mora biti kokain koji je majstor ležerno maknuo s mikrofona da bi ga zatim zalijepio... Gdje? Na čelo! Nema tog stručnog stožera koji nam može pružiti tu razinu zabave. E sad, priča se da je riječ o Smint bombonu, a ne kokainu, ali odbijamo u to povjerovati jer to bi bilo takvo ogromno razočarenje. Dok nam nisu razbili iluzije, radilo se o "najargentinskijem" momentu koji smo te večeri vidjeli. Vratio nas je ravno u eru Diega Armanda "Božje Nozdrve" Maradone.

Tako da, nešto izgubite, nešto dobijete. Cijeli taj cirkus ionako je izgledao kao da ga je osmislio netko našmrkan, na samom vrhuncu "kokainske inspiracije".

Ono što je nama Europljanima teško prihvatiti je ta pompozna i nepotrebna amerikanizacija sporta na koji smo navikli dok je Amerima očito teško gledati nešto ako nije podebljano preletima aviona, vatrometom i izvedbom američke himne koja je 5% pjevanje, a 95% vokalno prenemaganje.

I kakva je to utakmica ako netom prije starta na teren ne izađe Tom Cruise da bi rekao... nešto.

Realno, nemamo pojma što je rekao jer su domaći komentatori tijekom ovog dijela prijenosa odlučili pričati o nečem desetom uz pokušaje simultanog prijevoda što je stvorilo kakofoniju užasa. No, i potpuno nebitno jer ta praksa uplitanja holivudskih zvijezda u sve i svašta je ionako praksa koju je teško provariti. Bio to sport, glazba ili trenutačno vruće političko pitanje. Uglavnom, ako potražite snimku na YouTubeu, doznat ćete da je Cruise potratio dvije minute da bi nam, popraćen dramatičnom glazbom, objasnio da je sve krenulo s 48 reprezentacija i da su u finalu ostale samo dvije - "Espanja" i "Arhentina". 

Kul.

Hvala na informacijama. 

Neka pate dušmani

Europljani nisu Ameri i trebat će nam vremena da se naviknemo na ovaj cirkus u slučaju da ovaj cirkus zaista ostane.

Ne trebamo svaku tekmu pretvarati u hibridni sportski šoubiz spektakl epskih razmjera prepun "viralnih momenata". Ne trebaju nam nužno scene s crvenog tepiha prije nego utakmica počne da vidimo tko se od slavnih pojavio i nosi li dres koji je dizajnirao netko priznat.

Istovremeno, ne postoji ništa suštinski neoprostivo u tome, ali Ameri imaju tu nezaustavljivu potrebu biti razmetljivi čobani.

Da je balkanska kuća, Amerika bi bila klasična ogromna "neka vide, neka pate dušmani" trokatnica s fasadom s Versace uzorcima, bazenom smještenim u prednje dvorište, zlatnom ogradom i još zlatnijim lavovima koji sjede na stupovima u antičkom stilu dok im na vrhu glave sjedi zlatni orao koji u kljunu nosi zlatni lanac, a ispred tog seljoberskog zdanja je parkiran kompletni vozni park. Postoji nešto ful zabavno u tom trešu i na kraju krajeva, o tom trešu danas i pričamo.

Sve je to "dobar" PR iz općeprihvaćene kategorije "možda vam se nije svidjelo, ali svi pričate o tome" i s vremenom ćemo to prihvatiti kao bilo što drugo jer ovo možda djeluje suludo, pretjerano, kičasto i promašeno, ali se u isto vrijeme savršeno uklapa u "enšitifikaciju" koju FIFA aktivno upražnjava već dugi niz godina kad god im se za to pruži prilika.