"NAPIŠI zadaću pa onda možeš van igrati se s prijateljima", druga je najčešća rečenica majki koje su odgajale djecu u vremenu prije interneta. Prva je: "Pojedi juhu do kraja."

Dok su satovi na rukama bili nacrtani kemijskom i nimalo pametni, vrijeme se pratilo po crtićima ujutro i prije večernjeg dnevnika, sapunicama u podne i prvim popodnevnim udarcima lopte o zid.

Melodija poziva koji je značio da treba poći doma nije bila hit pjesma s neke TikTok Spotify liste nego zalazak sunca, paljenje javne rasvjete ili zvono Nokije 3310 koje nam i sad odzvanja u glavi.

U spomen na dobra stara vremena, izdvojili smo stvari koje su se nekada nosile u školu i oko škole te kojih se rado sjećamo. Neke se nisu smjele nositi na nastavu pa su se skrivale i koristile samo za vrijeme odmora. 

“Tko ti je simpatija?“

Današnji školarci ni prvu zebru nisu prešli a da nisu pogledali u mobitel, provjerili TikTok ili zaigrali omiljenu igricu. Nekada, u vremenu prije mobitela, na životu se održavao Tamagotchi, igračka u obliku privjeska za ključeve u kojoj je živio virtualni ljubimac.

Imao je potrebe poput pravog i valjalo je svako malo posvetiti mu pažnju kako ne bi uginuo. Odgajalo ga se od jajeta do odrasle dobi i s njime su se mogle igrati male igre. Bio je popularan u 90-ima, a ponovno je oživio 2022. godine. 

Kreativnost se izražavala ispunjavanjem spomenara. Bio je to neizostavan školski pribor mnogih generacija. U školu su ga nosile naše bake, mame, a i mi. Rado su ga ispunjavali i dječaci. U njega se crtalo, pisalo male i velike rime, a posebno su bile popularne pjesmice poput:

“U srce sam te zaključala,

ne možeš izaći,

ključić sam izgubila,

ne mogu ga naći!“

Kasnije su ih zamijenili leksikoni koji su se razlikovali po tome što su sadržavali pitanja. Vlasnik bi kreirao upit na vrhu stranice, a onda cijelu ostavio za odgovore. Odgovaralo se pod rednim brojem, a za to su se koristile šarene i svjetlucave kemijske.

U najboljoj poziciji bio je onaj tko bi ga zadnji ispunio jer je tako mogao saznati što vole oni prije njega. Neizostavna pitanja bila su: “Koja ti je najdraža pjesma?“ i “Tko ti je simpatija?“

Pitalo se još o najdražoj hrani, hobijima, filmovima i imenima ljubimaca.

Pored toga, u šarenim školskim torbama nosile su se i knjige, radne bilježnice i bilježnice. Obavezna oprema za obične i radne bilježnice bile su šarene navlake, razni improvizirani omoti i naljepnice. Navlake su nekada bile prozirne sa šljokicama, nekad na pruge, a nekad izrađene u ručnoj radinosti pomoću omota za poklone i mamine spretnosti.

Na sve njih obavezno su se lijepile naljepnice na koje se pisalo ime, razred i predmet. Kreativniji učenici pored svoga imena nacrtali bi svoj portret, prizor iz nekog filma ili nešto drugo.

Najpopularniji učenici imali su šarene gumice i šiljilo u kojem se mogao čuvati ostatak nakon šiljenja olovke, a ponekad su šiljila bila u obliku automobila ili životinje. Urbani mit bio je da plavi dio gumice briše kemijsku olovku.

Srednjoškolci iz kuće nisu kretali bez omiljenih časopisa, stripova i novca za kino. Kad bi se kupilo posljednje izdanje časopisa, prvo je trebalo provjeriti sredinu jer su se tamo nalazili posteri popularnih glazbenika i glumaca. Najveći je bio u samoj sredini, a bilo ih je u mega, jumbo i običnim, A4 veličinama. 

Kružili su po cijelom razredu, a nekad su se posuđivali i nosili doma na detaljno čitanje. Najzanimljiviji je bio kutak s ljubavnim savjetima i zgodama. 

Što se danas nosi u školu?

Umjesto čitanja tračeva i vijesti o poznatim osobama u časopisima, danas ih se prati na društvenim mrežama. Nastupila su neka nova vremena i zavladala nova pravila. Velike, teške dnevnike zamijenile su njihove elektroničke verzije, a zelene ploče za kredu zamijenile su bijele za markere i projektore.

Školarci danas u školu nose blokove za crtanje, karte za društvenu igru UNO, pop it senzoričke igračke, skate i električne romobile.

Bez obzira na to kojoj generaciji pripadali, svi su jedva čekali zvona koja su označavala odmor ili kraj posljednjeg sata. Zvono je značilo igru, odmor od obaveza i slobodno vrijeme za užinu. Mnogima je prvi izbor bio svevremenski sendvič. Pan-pek je za početak nove školske i akademske godine pripremio dva nova i topla svježa obroka koji se peku na licu mjesta i idealni su za bilo koju vrstu pauze. To su slavonska pizza calzone i špek rolica.

Dobar su izbor za sve u potrazi za toplim, finim i svježim obrokom u pauzi od škole ili posla.

Kukuruzna špek rolica pecivo je od miješanog pšeničnog brašna omotano trakicom pancete te pomno ispečeno kako bi imalo hrskavu koricu i mekanu, sočnu unutrašnjost. Radi se ručno u Pan-pek prodajnim mjestima, svježe se mota i peče kako bi rezultat uvijek bio topla špek rolica.

Slavonska verzija pizze calzone pravi se svakog dana od kukuruznog brašna, a nadjevena je rajčicom, sirom, šunkom, kulenom i začinima. Za razliku od tradicionalne pizze, tijesto se dobiva drukčijim postupkom te se preklapa prije pečenja sve dok se izvana ne zapeče, a iznutra bude sočno i toplo. Kombinacija namirnica i okusa daje energiju i grije kada se temperature malo spuste, i u svakom trenutku dobar je izbor za topli obrok. 

Pan-pek nudi mnoštvo toplih, dnevno svježe pripremljenih proizvoda, poput klasične pizze calzone i toplih sendviča sa raznim dodatcima. 

Sadržaj donose Index i Pan-pek u suradnji i u skladu s najvišim profesionalnim standardima