LJETNO subotnje prijepodne na splitskoj rivi. To samo po sebi dovoljno dobro zvuči, naročito kada se osobno uvjerite u istinitost stihova TBF-a i Leut Magnetika kojima slave sve draži promenade po "najlipšem gradu na svitu" i višesatnog dokonog kafenisanja, dok skriveni u dubokom hladu suncobrana i sunčanih naočala škicate poznate face i nepoznate, ali ništa manje zanimljive, djevojke.

"Furešta" je puna i riva i Dioklecijanova palača. Neki se šetaju Peristilom i trude se saznati što više o bogatoj povijesti grada, dok drugi spas od žege traže na travi ispod palmi na korak od "mirisnog" mora u gradskoj luci.

Dok se mladi bjelosvjetski backpackeri odmaraju u hladu, stariji gospodin sa posebnim smislom za komunikaciju sa golubovima pokazuje hraneći ih iz ruke zašto su se upravo ove ptice najviše saživjele s ljudima.

Gužve i prepečeni putnici koji čekaju ukrcaj na trajekte koji će ih iz pakla asfalta, prometnih gužvi i vrućine otpraviti na pučinu, a potom na neku od otočnih destinacija, također su standardni dio splitske ljetne kartoline, ali kao što fotke svjedoče, na Rivi je ipak najljepši pogled.

Foto: D.P.