SATIRIČNE informativne emisije oduvijek su bile pomalo neistražen teren na domaćim TV kanalima. Iako smo savršen teren za političku zajebanciju, a više nego solidnih pokušaja nije nedostajalo, format nikada nije uspio zaživjeti ni na jednom od bitnijih TV kanala.

Zoran Šprajc to je odlučio promijeniti novom emisijom Stanje nacije, koju bismo mogli nazvati logičnim nastavkom Direkta, ali s daleko većim naglaskom na receptu koji su usavršili strani voditelji kao Jon Stewart, John Oliver ili Trevor Noah. I to je u srži odličan koncept koji bi s vremenom mogao pustiti korijenje i uspjeti tamo gdje Šprajcovi prethodnici nisu.

Reakcije na prvu epizodu su klasična mješavina mržnje i obožavanja, ali može se naići i na mnoge koje su opravdane.

Šprajc je odmah od starta započeo paljbu iz "svih oružja", ali rezultati, nažalost, variraju. Od solidnih šala koje pogađaju točno tamo gdje treba, preko solidnih komentara većih tema, pa sve do onih čiji očiti punchline možete predvidjeti i prije nego što voditelj završi s postavljanjem temelja šale.

44 minute sa Zoranom Šprajcom

Gledajući reakcije gledatelja, lako je primijetiti da su Šprajcove fore bolje prošle kod starije populacije koja možda nije navikla na ovaj format, pa uživaju u jednostavnoj činjenici da je Šprajc u Stanju nacije malo "šprajcastiji" od Šprajca u Direktu.

Oni drugi očekuju ipak malo više jer dok je Direkt bio nešto opušteniji format, koji je s vremenom sve više prebacivao naglasak na voditeljeve sarkastične opaske i gledatelje polagano uveo u voditeljev stil, Stanje nacije od samog početka vrlo jasno zaokreće na teren satirične informativne emisije i više je "24 minute sa Zoranom Kesićem" nego "Direkt sa Zoranom Šprajcom". I to je dobra odluka jer zna se zbog koga i čega emisiju gledate i koje su Šprajcove jače strane.

Publika će se jednostavno morati naviknuti na novi i malo drugačiji format jer ovo nije još jedan slučaj emisije koja je očito osuđena na propast, već dobrodošao sadržaj i emisija kojoj će trebati vremena da se malo uhoda, postane opuštenija i zavuče se gledateljima "pod kožu".

Uravnoteženi "mrzitelj svega što je hrvatsko"

Šprajc pokušava dati balansiran pregled tema i ne pretjerano naginjati ni lijevo ni desno, što je također dobar pristup, ali i neizbježan bilo kome sa zdravim razumom jer ne priklanjati se domaćim političarima s obje strane političkog spektra nikada nije bilo lakše. Posao će mu donekle olakšati i to da kretanje sredinom izaziva napade s obje strane, što je odlično za gledanost.

To je vidljivo već iz prvih komentara. I dok ga neki hvale, drugi emisiju nazivaju "dnom dna primitivizma" (vjerojatno zato što je rekao "jebi ga") i predbacuju "ismijavanje svega hrvatskoga", što je "go to" poštapalica svih koji nemaju ništa pametnije za napisati.

Bilo kako bilo, samo je pitanje vremena kada će Šprajc ubosti neku zanimljivu temu jer problem prve epizode u prvom je redu to da djeluje kao da je predugo pripremana (što ne mora biti slučaj, samo tako djeluje), pa imate osjećaj da gledate pregled onoga što su mnogi već napisali/rekli o događajima koje voditelj komentira, a ne svjež autorski pristup temi.

U isto vrijeme konkurencija je, što se formata tiče, u Hrvatskoj slaba, a Šprajcu i njegovoj ekipi bitno je da u tjedan dana stvore što boljih 45 minuta "političkog stand-upa" i stvari će funkcionirati.

Vani je situacija znatno drugačija, konkurencija je nemilosrdna i svaki voditelj prisiljen je pronaći način da format prilagodi i učini jedinstvenim. John Oliver ima osjetno drugačiji pristup od Trevora Noe, koji je format naslijedio od Jona Stewarta, koji, doznali smo nedavno, muku muči s gledanošću svog novog showa koji je odličan, ali jednostavno nije pronašao put do publike.

Hoće li Šprajc osvojiti gledatelje, pokazat će vrijeme, ali unatoč klimavom startu Stanje nacije obećava.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.