/budući da je serija namijenjena tinejdžerima, pokušat ću prilagoditi tekst publici koju bi on najviše i zanimao/

Već dva tjedna na HRT-u se prikazuje SRAM i, onak, kaj?!

U prvoj epizodi se činilo kao da radnje, ono, nema - labavo odglumljene likove smo upoznali kroz šetnju školicom, establišalo se tko je tko (Eva je literalno vajb!!!), dogovorio se setap za drugu epizodu i sve zajedno se vrep apalo uz hrpu ekipe na tulkasu i urnebesne forice o Sesvetama koje su, onak, SVE.

I baš kad se činilo da će serija biti samo mood te da će radnja potpuno absentirati, stigla je druga epizoda koja unosi i prvi ozbiljan fajt: Evin dečko dopisuje se s bivšom, plus generalno je kretén, a Eva ne može biti demjur oko toga. Jakove, totalno nisi moment! Neugodna svađa za stolom mrvicu zaostaje za dobrim primjerima iz prakse (poput ikonične večere iz The Bear zbog koje jedva čekam svoj grou ap da uživam u njoj kako treba), ali bar je introdusalo neke naznake fabule.

U najrecentnijem tizeru Evin dečko ju je fakat uvjeril da je problem u njoj pa je ona odlučila poslati ikonično "h" svojoj budućoj prijateljici. Molim?! Onorabl menšn moram baciti i za Vesnu Pisarović od koje sam ostao, onak, konzumiran! Obsesiran sam ovom serijom!!! Also, Kuuukuuuuuuussssssssss!!!!!!!

OK, previše očekujem od sebe, pisati ovako puno je napornije nego što sam mislio.

Sad kad me boli glava, evo i…

Verzija za odrasle

SRAM je adaptacija koja je porezne obveznike koštala 915.793,25 eura. Adaptacija! Skoro 7 milijuna kuna! Nadam se da je tih 915.793,25 eura pojela norveška licenca jer su glumci potpuno nedorasli zadatku.

Kinematografija ne opravdava cijenu (scena u klubu izgleda kao spot nekog balkanskog rok benda star 7-8 godina). Tempo ne oduševljava i pun je rupa (cijela prva epizoda nema ni fabulu ni zanimljive likove, stvaranje napetosti prije onog prepadanja u drugoj epizodi potpuno je izostalo, razgovori su antiklimaktični i gluma lošija nego u dosta domaćih tik tok kontentaša - doduše, scenarij u prvim epizodama zaista nije bajan).

Veći dio epizoda služi za perverzno pasivno promatranje mladeži van laboratorijskih uvjeta ("Kaj oni fakat tak žive?!" - Marija (61) dok dobiva potpuno nov uvid u život kakav valjda živi njena unuka) i punjenje džepova YEM ekipi tantijemima - da, emitiranje na HRT-u je sveti gral glazbene zarade u Hrvatskoj - iako s tim najmanje imam problem jer YEM ekipa i radi glazbu za adolescente na vrhuncu krindž faze, a svi zanimljivi kadrovi i tranzicije posuđeni su iz vizualnog vokabulara Euforije i sl.

Naporno iskustvo gledanja ove dvije epizode uvjerilo me da su odlično pogodili bar jednu holivudsku osobinu: serija je jako second-screen friendly.

TV serije i filmovi (koji su sve češće tzv. straight-to-stream: preskaču kino i odmah idu na Netflix et al) često imaju istu svrhu kao i ona pozadinska YouTube plejlista za učenje i koncentraciju, a investitori namjerno penaliziraju scenarije i pilote koji su prekomplicirani jer, citiram Justine Bateman, "serija koja se vrti na laptopu ili televizoru ne smije odvraćati pažnju od mobitela jer bi je gledatelj mogao ugasiti".

SRAM ovo radi toliko dobro da sam ja, konzervativan i pozoran gledatelj, osjećao potrebu pogledati mobitel samo da se uvjerim da je trajanje epizode zaista samo 20 minuta. Serija može ići u kategoriju znanstvene fantastike jer se čini kao da usporava prolaznost vremena.

Je li ovo zaslužilo toliko novca uz živ Videobox i cijeli novi val mladih hrvatskih autora?

Ne znam koliko ste primijetili, ali Hrvatska se jedva opire demokratizaciji kinematografije. Mladih autora sve je više, ali fondovi televizija i dalje odlaze isključivo gerijatrijskim projektima. TV kuće su otporom promjeni izgubile utrku s društvenim mrežama. Mladi ne gledaju sit-com formate s glupim stereotipnim šalama o hrvatskoj obitelji, ne gledaju ni drame s isforsiranim glupostima poput ove:

A definitivno ne gledaju one užase ustajalih filmaša koje HRT voli smjestiti u žanr "povijesnog spektakla" i za glavne uloge opušteno može navesti scenografe i kostimografe te glumce jednostavno preskočiti.

Kako su mladi prepušteni TikToku i Instagramu, na kojem se može pronaći dobra količina zabavnog - ako ne i intelektualno poticajnog - sadržaja, postalo je očito koliko Hrvatskoj manjka vlastita kultura.

Inozemni sadržaj lako je dostupan, a Hrvati se jednostavno previše trude raditi po kalupu "želimo financiranje od HAVC-a" pa si sve serije u startu deprioritiziraju i cilj da ih netko iz stvarnog svijeta zapravo i gleda.

Da stvar bude tužnija, financiranje serija koje navodno imaju cilj privući mlade svodi se na adaptacije provjereno uspjelih sadržaja. A nije da mladi ništa ne rade. Svi sposobni su prebjegli u Srbiju ili dalje kad-tad, ali tu i tamo se dogodi ovakvo nešto:

Hrvatski Clerks

Dalmacijo, Dalmacijo, digi digidi digidi

Ričardovo psovanje na televizor nosi domaću kinematografiju 21. stoljeća na leđima

Di su pare?

CGM films d.o.o. nedavno je nastala tvrtka za produkciju - 2022. godine su je otvorili Ivan Lovreček i Bruno Mustić.

2023. godine CGM films ima prihode 7430 eura - zvuči nedovoljno za SKAM licencu - i ove godine odjednom ulaze u HRT mašinu na velika vrata. Sigurno će se naći zlobnici koji će optužiti HRT za "hrvatska posla", ali ovo je jamačno samo inspirativna priča koja nas uči da je sve moguće ako dovoljno radiš i trudiš se!

"Hrvatska radiotelevizija objavila je 24. 03. 2023. Javni poziv za proizvodnju igrane serije za mlade, na koji se između ostalih javio i neovisni producent CGM films", objasnili su nam s HRT-a kako su odabrali baš CGM film.

"HRT će za proizvodnju Djela i sva prava uložiti iznos od 915.793,25 eura plus PDV na koji iznos se obračunava PDV, a u koji iznos su uključene i produkcijska (4%) i licencijska (7%) naknada. Ukupan iznos, osim na proizvodnju igranog sadržaja, odnosi se i na kupovinu licence (formata), provedbu istraživanja ciljane skupine, proizvodnju dodatnog digitalnog sadržaja, te objavu i upravljanje web stranicom i 20-ak kanala društvenih mreža koji se tretiraju kao dodatni sadržaji i dio Djela, odnosno neodvojivi su dio proizvodnje", rekli su nam HRT-ovci.

Naravno da hrvatska serija koja se pokušava svidjeti mladima ne bi prošla bez malo Srbije u sebi: u ovom slučaju Srpkinja je ni manje ni više nego redateljica! Iskusnu Jelenu Gavrilović dobro su izabrali jer je u zlatno doba YouTube "webizoda" postala pionir SKAM koncepta i prije samog SKAM-a.

Njena online serija #SamoKažem objavljivala je epizode u realnom vremenu na YouTubeu, miješala se sa stvarnim svijetom i izazvala priličan bum u balkanskoj produkciji tog vremena. Drago mi je da je baš ona dobila ovako nostalgičan projekt, ali i žao što netko domaći nije dobio ove naše novce - za neki projekt koji je on sam i osmislio.

HRT posla

Ostalo je povijest: HRT nas uvjerava da je ovo nova hit serija, mediji kao papagaji bacaju neznatno izmijenjen PR članak naslova "SRAM izazvao neviđen interes", botovi divljaju u YouTube komentarima i na socijalnoj mediji, a tinejdžeri konačno imaju svoje ikone s odobrenjem Miach i Hiljsona Mandele.

Izvjesno je da će ovo odraditi bar nekoliko sezona, a HRT će pouzdano nastaviti misiju ugnjetavanja hrvatske kulture našim vlastitim novcima. Osim gerijatrijskog sadržaja, HRT-ova budućnost svodi se na gluposti poput Špice, koja slučajne prolaznike pita je li im žena jednako atraktivna ako smrdi, i inozemne licence poput The Voice i SKAM.

Ne samo da je ovo svjesno i ciljano ugnjetavanje domaćeg talenta koji ćemo jamačno prepustiti susjednim državama nego i pokazuje da Hrvatska otvoreno prepušta izgradnju vlastite kulture bilo kome tko se malo potrudi.

Kao da nije dovoljno što roditelji djecu prepuštaju mobitelima i tabletima, još nikome ni ne smeta što se sadržaj na tim uređajima smješta u sivu zonu između nekažnjene promocije duhanskih proizvoda, amerikanizacije hrvatskog jezika, priglupih pjesmica za djecu u nedostatku ozbiljne umjetnosti i influencera koji potiču trending jednoumlje na temu geopolitike i društvenih pitanja.

Pokušava li nas javni servis odgovoran za promociju i održavanje hrvatske kulture uvjeriti da… za ozbiljno dočaravanje hrvatske kulture nema nikakvog interesa?

Onak, bed!

I to norveški bed. Plaćen 915.793,25 eura.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.