INDIJANSKA glumica Sacheen Littlefeather preminula je jučer nakon borbe s rakom dojke u dobi od 75 godina, a ponajviše će upamćena ostati po moćnom govoru koji je 1973. održala na dodjeli Oscara, zbog kojeg ju je Akademija desetljećima šikanirala.

Te godine voditelji dodjele Oscara Liv Ullman i Roger Moore objavili su da je Marlon Brando osvojio Oscara za najboljeg glumca zahvaljujući svojoj ulozi Vita Corleonea u Kumu. Međutim, na pozornici se nije pojavio glumac, već mlada indijanska glumica Sacheen Littlefeather, koja je u njegovo ime odbila kipić.

15 stranica govora

Tada je na pozornici Sacheen održala jednominutni govor o stereotipima i lošem postupanju prema američkim Indijancima u zabavnoj industriji te o masakru u Wounded Kneeju u Južnoj Dakoti.

Littlefeather je u ruci nosila 15 stranica govora koji je Brando napisao, ali na pozornici nije smjela ostati dulje od 60 sekundi.

"Večeras predstavljam Marlona Branda, koji me zamolio da vam kažem kako on ne može prihvatiti ovu nagradu, a razlog koji navodi jest tretman američkih Indijanaca danas na filmu", rekla je. Branda je najviše smetalo što su se Indijanci u to doba na filmu prikazivali u negativnom kontekstu.

Cijeli govor

U nastavku možete pročitati čitav govor:

Dvjesto godina govorili smo Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, obitelj i pravo na slobodu. Govorili smo im: ‘Spustite svoje oružje, prijatelji, i ostat ćemo zajedno. Samo ako spustite oružje, prijatelji, možemo govoriti o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas.’

Nakon što su spustili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo im. Izgnali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma, ugovora za koji smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život koliko dugo život postoji.

A prema svim interpretacijama povijesti, s koje god strane pogledamo, koliko god uvrnute bile, nismo učinili ništa dobro za njih. Nezakonito smo postupali i nismo bili pravedni. Ne treba nas čuditi da, što se njih tiče, ne moramo vratiti njihove ljude nit živjeti u skladu s dogovorima.

Nama je dano prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote dok oni brane svoju zemlju i slobodu; dano nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline. 

No postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda povijesti, koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome? Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da cijelim svijetom prenosimo poruku da živimo po danim obvezama kada svaka stranica povijest govori suprotno, kada su svi žedni i gladni te su ponižavajući dani i noći posljednjih 100 godina života američkih Indijanaca tomu potpuno proturječni? 

Čini se da je poštovanje principa i ljubavi prema susjedima postalo disfunkcionalno u ovoj zemlji te da je sve što smo učinili, sve što smo postigli našom moći, zapravo samo ubijanje nade u novostvorenim državama u ovome svijetu, prijateljskim i neprijateljskim. To je nehumano i dokazuje da ne živimo prema dogovorima koje smo sklopili.

Možda si u ovom trenutku govorite - kakve to veze ima s dodjelom Oscara? Zašto je ova žena ovdje, upropaštava vašu večer, upliće se u vaše živote stvarima koje nas se ne tiču i koje nisu naša briga? Trati vaše vrijeme i novac te upada u vaše domove. 

Mislim da je odgovor na ova neizgovorena pitanja činjenica da je upravo društvo pokretne slike odgovorno za degradiranje Indijanaca i ismijavanje njihova karaktera kao svatko drugi, opisujući ih kao divljake, opasne i zle divljake.

Dovoljno je teško djeci odrastati u ovakvomu svijetu. Kada indijanska djeca gledaju televiziju i filmove te kada vide kako se njihova rasa prikazuje na filmovima, njihovi umovi ostaju povrijeđeni na načine na koje ne možemo ni zamisliti. 

U posljednje vrijeme bilo je nekoliko laskavih pomaka u ispravljanju ove situacije, ali prelaskavih i premalo ih. Stoga kao član ove profesije i kao građanin SAD-a ne mogu večeras primiti ovu nagradu. Mislim da je dodjeljivanje i primanje nagrada u ovom trenutku u ovoj državi neprilično sve dok se stanje američkih Indijanaca u zemlji drastično ne promijeni. Ako već ne čuvamo našu braću, ne moramo biti njihovi pogubitelji. 

Došao bih ovdje večeras kako bih vam to direktno rekao, no osjećao sam da će možda više koristiti ako odem u Wounded Knee pomoći spriječiti uspostavu mira koji bi bio nečastan sve dok rijeka bude tekla i trava rasla.

Nadam se da oni koji slušaju neće na ovo gledati kao nepriličan upad, već kao na pošten pokušaj usmjeravanja pozornosti na pitanje koje vrlo dobro može odrediti ima li ova zemlja pravo reći od ovog trenutka nadalje da vjeruje u neotuđiva prava svih da ostanu slobodni i neovisni na zemlji koja je poduprla njihov život dulje nego što seže pamćenje.

Hvala vam svima na dobroti i pristojnosti prema gospođici Littlefeather. 

Hvala svima i laku noć!

Akademija se ispričala glumici

U kolovozu ove godine Akademija je priznala da su glumicu zbog govora pedeset godina "profesionalno bojkotirali, zlostavljali, napadali i diskriminirali" te da joj duguju ispriku.

"Dana 17. rujna pridružite se Sacheen Littlefeather u Muzeju akademije na večeri razgovora, oprosta i izvedbi tijekom koje ćemo se prisjetiti utjecaja koji je imao njezin govor na 45. dodjeli nagrade (koju možete pogledati u galeriji povijesti dodjele nagrada Akademije).

Sacheen vas poziva na slavlje uz izvedbe indijanskih izvođača uživo, tijekom kojega će Akademija glumici uputiti dugoiščekivanu ispriku", objavili su tada.