KADA se tijelo raspada u oceanu, znanstvenici zapravo malo znaju o tome što se s njim događa. Kako bi to saznali, neki istraživači su prije nekoliko godina proveli neobičan eksperiment koji je uključivao bacanje leševa svinja u more i promatranje procesa putem videozapisa.

Mnoga ljudska tijela završe u moru, bilo zbog nesreća, samoubojstava ili namjernog bacanja, ali nitko zaista ne zna što im se događa, rekla je Gail Anderson, forenzička entomologinja sa Sveučilišta Simon Fraser u Kanadi, koja je vodila ovu neobičnu studiju.

Bacili su leševe svinja u more

"Svinje su najbolji modeli za ljude", rekla je Anderson za Live Science. "Približno su odgovarajuće veličine kao ljudsko tijelo, imaju istu vrstu bakterija u probavnom sustavu i relativno su bezdlaki", dodala je.

U studiji objavljenoj 2014. godine u časopisu PLOS ONE, Anderson i njen tim koristili su podvodni robot za spuštanje tri leša svinja u more blizu Vancouvera, na dubinu od 330 metara.

Znanstvenici su pratili što se događa s tijelima svinja koristeći kamere VENUS koje su prenosile uživo, a koje su mogli kontrolirati s bilo kojeg mjesta putem internetske veze te senzore koji su mjerili razinu kisika, temperaturu, tlak, slanost i druge faktore. Na kraju studije, znanstvenici su prikupili kosti radi daljnje analize.

Tijela su pojele morske životinje

Nije dugo trebalo da se gmizavci pojave kod svinja. Škampi i ostali rakovi počeli su se hraniti tijelima, a brzo je došao i jedan morski pas. Gmizavci su do kostiju pojeli dva leša svinja u roku od mjesec dana, a da bi očistili treći leš, trebalo im je nešto duže. 

Znanstvenici su zaključili da im je za treće tijelo vjerojatno trebalo duže zbog razine kisika u vodi.

Ovisi o kisiku

Mjesto gdje su bačeni leševi je okruženje s niskom razinom kisika, rekla je Anderson. Kada su znanstvenici spustili prve dvije svinje u vodu, razine kisika bile su otprilike iste, ali kada su spustili treće tijelo, razine kisika su bile niže.

Veći gmizavci trebaju više kisika od manjih stvorenja poput malih rakova. No usta manjih životinja nisu dovoljno jaka da probiju kožu svinja. Dakle, sve dok bi se tijelo spustilo u vodu kada su uvjeti kisika bili podnošljivi, veći gmizavci bi se hranili, otvarajući tijela za manja stvorenja i male rakove, objasnila je Anderson.

Međutim, kada bi razina kisika bila niska, veći gmizavci nisu dolazili, a manji gmizavci se nisu mogli hraniti. Otprilike se iste stvari događaju i kada se ljudski leš nađe u moru ili oceanu.