NAJPOPULARNIJA odjeća današnjice jeans navršava stoljeće i pol svoje povijesti, koja ju je od radničke odjeće vodila do izraza "slobode i jednakosti", za koji kritičari kažu da spada u marketinški dio legende.

Za odjeću koja je od sredine dvadesetog stoljeća preplavila svijet i postala "urbana uniforma", obljetnicu je moguće povezati s nekoliko povijesnih datuma, ali se jednako tako prošlost jeansa može pratiti stoljećima prije njegova "rođenja".

Povijest blue jeansa počinje 20. svibnja 1873., kada su vlasti u Sjedinjenim Državama odobrile patent za šivanje hlača od tvrde pamučne tkanine čije dijelove ojačavaju bakrene zakovice. Proizvođač odjeće Levi Strauss i krojač Jacob Davis tada su se udružili i počeli masovno proizvoditi Levi's marku traperica.

Međutim, stil hlača, nazvan "plave traperice", izumio je američki krojač latvijsko-židovskog podrijetla Jacob Davis 1871. godine, ističu povijesni pregledi. Još prije u 17. stoljeću jeans je bio osnovna vrsta tekstila za radništvo u sjevernoj Italiji. Taj se naziv "za plavu tkaninu iz Genove", na francuskom jeziku "le bleu de Gênes" (đenovska plava), poslije u SAD-u pročuo kao "blue jeans".

Dan trapera kao prosvjed protiv silovanja

U novije se vrijeme u povijesti traperica sve više ističe jedan ljudsko-pravaški datum: 29. travnja. Nazivaju ga Danom trapera i slave kao međunarodni simbol prosvjeda protiv seksualnog zlostavljanja.

Toga dana 2011. godine feministička udruga Mir iznad nasilja održala je u Los Angelesu veliki prosvjed protiv odluke talijanskog Vrhovnog suda kojom je poništena presuda za silovanje, a glavni dokaz sucima bile su – preuske traperice.

Naime, 1992. godine 45-godišnji instruktor vožnje u Rimu optužen je za silovanje osamnaestogodišnjakinje. Osnovni ga je sud kaznio, a Visoki ukinuo presudu s obrazloženjem da je djevojka nužno morala pomoći napadaču da joj skine traperice, jer je nosila tako uski model da on sam to ne bi mogao. Stoga je sud zaključio da se radilo o sporazumnom odnosu, a ne silovanju.

Moto suvremenog Dana trapera je: Nikad nema izgovora ni poziva za silovanje.

Traperice, kaubojke, farmerice

U Europi su se traperice pojavile nakon Drugog svjetskog rata, a prema stručnjacima, dio su snažnog procesa amerikanizacije Europe. U Jugoslaviju počinju dolaziti u drugoj polovici 50-ih godina. U početku ih nose samo rijetki pripadnici imućnih slojeva koji su putovali u inozemstvo, a otvaranjem granica širi se popularnost jeansa i na druge slojeve.

Najprije su se mogle naći u "komisijskim" prodavaonicama, a potom kod mreže švercera, koja smanjuje cijene trapericama i skraćuje vrijeme praćenja mode, stoji u istraživanju beogradskog etnografa Ivana Kovačevića objavljenom 1980.

Hlače od jeansa su u Zagrebu dobile naziv traperice, u Ljubljani kaubojke, a u Beogradu farmerke. Korišteni su i nazivi levisice i riflići, koji su nastali po raširenim nazivima robnih marki.

Bez obzira na različite nazive, jednako su se silovito širile preko filma, televizije, romana i stripova, a otpori konzervativnih krugova, koje su podržavali ideološki protivnici Zapada, samo su išli u prilog širenju jeansa, ističe Kovačević.

Kao i svuda, traperice su u Jugoslaviji primane kao moda mlade generacije, ali su se prodavale u najmanje pet klasa, koje su pratile odgovarajuće cijene, a što je, po Kovačeviću, samo na površini stvaralo dojam jednakosti.

Varteksove levisice

Važno razdoblje u životu traperica u Hrvatskoj nastupilo je 1983. kada varaždinska tekstilna tvrtka Varteks pokreće proizvodnju Levi’s traperica u Novom Marofu. No već krajem 1980-ih poslovanje Varteksa zapada u teškoće, dolazi do štrajkova, a situacija se dodatno pogoršava početkom 90-ih zbog gubitka mnogih poslovnih prostora izvan Hrvatske. Proizvodnja levisica u Novom Marofu prestaje 2008. godine.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori nisu mogli ništa reći o povijesti i aktualnom stanju proizvodnje traperica u Hrvatskoj jer o tome, kažu, ne vode statistiku. Ni od tri predavačice s Tehničko-tehnološkog fakulteta u Zagrebu kojima smo poslali upite nismo dobili ni jedan odgovor o mjestu i ulozi jeansa danas u Hrvatskoj.

O jeansu nema mnogo ni u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. Uglavnom se spominje u književnoj teoriji i kritici, koje se bave snažnim trendom "proze u trapericama". Na portalu znanstvenih časopisa s gospodarskog i tehnološkog stajališta pisalo se vrlo malo.

Na jednom se mjestu iznosi da je jeans dobar za zaštitu od UV zračenja. Zbog debelog i gustog tkanja jeans štiti od raka kože, ali, priznaje se, za vrućih ljetnih dana to nije odjeća za kojom ljudi najčešće posežu.

Amerikanizacija svijeta

Najsvježiji tekst pronađen na Portalu znanstvenih časopisa koji objašnjava pojavu odnosi se na prikaz njemačkog antropološkog zbornika JEANS, Beilrage zu Mode und Jugendkultur Martina Scharfea iz 1985. godine.

U prikazu zbornika koji je dala Maja Povrzanović 1987. godine stoji da su tada traperice funkcionirale kao općeprihvaćeni simbol Sjedinjenih Država, koji je u Europu dospio u sklopu amerikanizacije Europe.

Premda ih proizvođači tekstila reklamiraju kao izraz slobode i jednakosti, ono što se danas zna kao traperice utjecalo je, uz spomenutu amerikanizaciju, i na trend praktičnog odijevanja, trend neusiljenosti i neformalnosti, sve veću važnost slobodnog vremena, "unisex" trend, fetišizaciju mladosti.

Aktualni vodeći trend unutar jeans univerzuma su "poderane traperice". Njega je izbacio punk pokret sedamdesetih. Pankeri su trgali svoju odjeću kao izraz ljutnje i revolta prema društvu, ističu pregledi i zaključuju da je pola stoljeća nakon toga punk marketinški iskorišten. Poderane traperice postale su najprodavaniji oblik traper hlača, premda su njihovi vlasnici daleko od pobune i punk filozofije.