MEĐUGORSKO ukazanje je od samog početka bilo predmet sumnje i nevjerice. Nemoć institucija i povodljive mase omogućili su vidiocima lagodan život, a premda su njihova svjedočanstva neuvjerljiva i djetinjasta, štovanje nadnaravnog božanstva aktualno je i danas. Mamića svakodnevno viđaju po kafićima i restoranima, a šta o njegovim ukazanjima misle sami vidioci, saznajmo od Luke i Dejana.

"Bio sam još dječak kad mi se Mamić prvi put ukazao. Trčkarao sam nacionalnim travnjakom maštajući kako ću jednog dana postati nogometaš jer sam čuo da nogometaši lako dođu do žena. Sa 14 godina sam prvi put vidio Mamića...možete zamisliti moj strah i zbunjenost. Od tog šoka se nikad nisam potpuno oporavio i ostao sam zbunjen do danas. Ne sjećam se šta mi je Mamić tad rekao...mislim da je bilo u markama..davno je to bilo...ne znam."

Dejanova priča se ne razlikuju mnogo od Lukine:

"Bio sam tinejdžer kad mi se Mamić ukazao prvi put. Otad redovito molim i većinu želja mi je uslišio. Kad sam u nedoumici, on mi kaže šta da radim.

"Jesu li vam Mamićeve poruke jasne?"

"Ono šta mi nije jasno dobijem na šalabahteru."

"Osjećate li se odabranim zbog ukazanja?"

"Ne. Mamić se mogao dogoditi bilo kome. Ja sam imao tu (ne)sreću da se ukazao meni."

"Koja vam je njegova poruka posebno ostala u sjećanju?"

"Ne pamtim brojeve...sjećam se samo nula."

Iz navedenog je očito da vidioci nisu bili u stanju trezveno razmišljati nakon Mamićevih ukazanja te da se njihov mentalni sklop raspao po svim člancima i paragrafima zakona. Iako je bilo i onih koji su se pravili da Mamića ne vide dok im se prikazivao u punom sjaju, većina vidioca je ipak pala ničice. Za razliku od njih, mali Andrej nije bio impresioniran viđenim. Odbio je povjerovati u čudo te je završio kao mašinovođa u Lokomotivi iako je karijeru vidioca mogao nastaviti u Fatimi, Lourdesu ili stranom klubu po vlastitom izboru.

Fasciniranost Mamićem čudi one kojima je lopta ravna ploča i koji ne prihvaćaju teoriju da je u nogometu sve moguće upravo zato što je lopta okrugla. Oni tvrde da su Mamićeve poruke uvijek iste-dosadne. Kao primjer navode poruku koja se ponavlja već godinama: "Zaboravite, djeco, zaboravite! Hvala što ste odazvali sudskom pozivu." Međutim, ima poruka koje su običnom puku nejasne, no razumljive vidiocima: "Moj sin je zbog vaših primanja radostan! Shvatili ste moje poruke i znate zašto trebam otići!"

Iako poruka jasno ukazuje na povlačenje iz javnog života, da Mamić svoju pastvu neće napustiti može se zaključiti i po njegovom naknadnom obraćanju novinarima. Mnogi sumnjaju da će Mamićeva ukazanja (o)stati samo na Brdu. 

I dok su pojedinci uvjereni da je Mamićeva pojava u Međugorju tek Iluzija o Bogu, hrvatsko pravosuđe spomenute iluzije tolerira, iako ih službeno osuđuje. Ono što neki smatraju Mamićevim nesuvislim baljezganjem, vidioci drže za poruku od strahovite važnosti. Možete samo zamisliti osjećaj koji u njima izazove jedna obična Mamićeva rečenica: "Bit ćete mi svjedoci!"

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala