NA SAMOM ulazu u Gibraltarski tjesnac, na obali Maroka, smjestila se Ceuta - španjolska autonomna enklava, vojna baza i slobodna luka. Iako je od kopnene Španjolske dijeli tek tridesetak kilometara, ovaj maleni europski džep u Africi jedno je od najneobičnijih mjesta na oba kontinenta. Danas je Ceuta u fokusu svijeta jer je oko 60.000 migranata prešlo iz Maroka u nju od jučer.

U starogrčkim i rimskim legendama, Herkulovi stupovi označavali su rub poznatog svijeta, a stajali su s obje strane tjesnaca gdje se Sredozemno more spaja s Atlantikom. Jedan se nalazio na Gibraltarskoj stijeni, a drugi je bila upravo Ceuta. Danas sve koji se iskrcavaju na njezinu obalu pozdravlja monumentalni brončani kip Herkula koji razmiče goleme stupove.

Galerija

Ovaj poluotok, koji se naglo usijeca u Sredozemno more, prostire se na samo 18 četvornih kilometara i broji oko 85.000 stanovnika, a u španjolskom je posjedu još od 1580. godine. Grad se nalazi na uskoj prevlaci koja povezuje brdo Hacho s kopnom, a na vrhu brda smještena je utvrda koju koristi španjolska vojska.

Stoljeća borbi za prevlast

Zbog svog strateškog položaja, Ceuta je oduvijek bila meta velikih sila. Povijest joj seže u antiku, a feničke ruševine iz 7. stoljeća prije Krista i danas se nalaze tik uz gradsku katedralu. Gradom su kasnije vladali Kartažani, Grci i Rimljani, kojima je bio ključan za kontrolu ulaza u Afriku.

"Rimljani su vjerovali da je brdo Hacho jedan od Herkulovih stupova i da je to za njih bio kraj svijeta", pojasnila je jednom za CNN Mila Bernal iz lokalnog turističkog ureda. "Grad su nazvali Septum po njegovih sedam brežuljaka, iz čega se razvilo današnje ime Ceuta."

Nakon pada Rimskog Carstva, za kontrolu nad teritorijem borili su se Bizant, Vandali i Vizigoti. U 8. stoljeću osvajaju je Omejidi, čime započinje duga vladavina arapskih, maurskih i berberskih kraljevstava. Europska era, koja traje i danas, započela je u 15. stoljeću dolaskom Portugalaca.

Zbog trgovačke važnosti u razmjeni bjelokosti, zlata i robova, Portugal je preuzeo kontrolu 1415. godine, u vrijeme kada se kršćanska rekonkvista s Pirenejskog poluotoka proširila preko mora.

Luka je 1580. pripala Španjolskoj, a kada se Portugal 1640. odcijepio od Iberijske unije, stanovnici Ceute odlučili su ostati uz Španjolsku. "Ceuta je dobila titulu najvjernijeg španjolskog grada jer su građani sami odlučili da žele biti Španjolci, a ne Portugalci", izjavila je Bernal.

Španjolski suverenitet potvrđen je Lisabonskim ugovorom 1688. godine, a kasniji pokušaji marokanskih sultana da je osvoje bili su neuspješni. Na početku Španjolskog građanskog rata 1936. general Francisco Franco poslao je vojnu ekspediciju iz Ceute u Španjolsku. Iako je Maroko stekao neovisnost 1956., Španjolska je zadržala Ceutu i Melillu, a 1995. odobrila im je statute autonomije.

Španjolska, i točka

Očekivano, Maroko i danas osporava španjolski suverenitet nad Ceutom i Melillom, drugom španjolskom enklavom udaljenom oko 400 kilometara istočno. Pozivajući se na geografske i povijesne veze, Maroko polaže pravo na oba teritorija.

2023. španjolski premijer Pedro Sánchez uputio je prosvjed marokanskim vlastima jer su na svojim kartama prikazale enklave unutar granica Maroka. Godinu ranije, nakon što se Maroko žalio UN-u, Sánchez je odlučno poručio: "Ceuta i Melilla su Španjolska, i točka".

Napetosti su kulminirale posljednjih dana. Španjolski premijer okrivio je krijumčarske bande za prelazak 60.000 ljudi iz Maroka u Ceutu, pri čemu je zabilježen 41 smrtni slučaj, javlja Associated Press. Dan ranije, Španjolska je bila prisiljena poslati vojsku u enklavu nakon što su tisuće ljudi probile granicu, u čemu je poginulo najmanje devet osoba.

Kao ispostava Europske unije u Africi, Ceuta je postala ulaz za brojne migrante, zbog čega je njezina kopnena granica s Marokom okružena visokom dvostrukom ogradom, stražarskim tornjevima i bodljikavom žicom. Maroko često koristi granicu kao sredstvo političkog pritiska, no za Španjolce koji tamo žive, Ceuta je neodvojivi dio njihove domovine.

Kulturni mozaik na afričkom tlu

Iako je politički dio Španjolske, neobičan identitet Ceute odražava njezinu lokaciju. Na plaži Playa de la Ribera, dok se turisti sunčaju, u pozadini se čuje poziv na molitvu s obližnjih minareta. Na ulicama se podjednako govore španjolski i arapski, a crkve stoje uz džamije, sefardske sinagoge, pa čak i hinduističke hramove.

Od 2022. godine Ceuta je proglasila muslimanske blagdane poput Kurban-bajrama državnim praznicima, izjednačivši ih s kršćanskim proslavama. Geografski u Africi, a politički u Europi, Ceuta je mjesto gdje kršćanski i muslimanski svijet žive jedni uz druge.

Gospodarstvo i turizam

Glavna gospodarska aktivnost u gradu je javna uprava, a važne industrije su ribarstvo, pivarstvo i metalurgija. Turizam postupno dobiva na značaju, a posjetitelji mogu istraživati tapas barove i katoličke katedrale, ali i otkriti tragove prošlih vladara u Muzeju rimske bazilike, arapskim kupeljima te maurskoj arhitekturi.

Pješačke staze vode do vidikovaca poput Mirador de San Antonio, s kojih se pruža pogled na Ceutu, Maroko i Gibraltarski tjesnac. Najlakši način za dolazak iz Europe je trajektom iz španjolske luke Algeciras. U gradu također djeluju visokoškolske ustanove povezane sa Sveučilištem u Granadi.