PATER Stjepan Ivan Horvat osvrnuo se na ovogodišnje volontiranje na Ultri.

"Peta godina evangelizacije na Ultri u Splitu je iza nas. S blagoslovom splitskog nadbiskupa Dražena, mi evangelizatori i ove godine smo bili među posjetiteljima Ultre. Nevjerojatno je koliko me, uvijek iznova, razveseli i podigne ovaj projekt u koji je ovaj puta bilo uključeno tridesetak evangelizatora, a još puno više ljudi u pozadini projekta kao molitvena i logistička podrška", započeo je na Facebooku.

"Sad kada je Ultra prošla i prebirem u srcu ovogodišnja iskustva, onda su mi na vrhu brojnih pozitivnih iskustava laici koji su se ove godine odvažili na iskustvo evangelizacije na Ultri. Nama svećenicima evangelizacija je nešto što se očekuje od nas, ona je dio svećeničkog poslanja i poziva na koji smo se odazvali. Laici, iako su i oni pozvani na evangelizaciju, ipak se u današnjem svijetu puno teže odvaže na ovako nešto", dodao je te naglasio koliko je ponosan na volontere i zahvalio im.

"Prilazili su mi mnogi, mislili su da imam super kostim"

Prisjetio se i susreta s partijanerima na Ultri.

"Za vrijeme samog programa na Ultri prišli su mi mnogi, jedni su se samo htjeli pozdraviti ili uslikati jer su mislili da imam super kostim, opciju da sam pravi svećenik odmah su isključili, uvijek mi je bila zanimljiva promjena izraza lica kada shvate da sam uistinu svećenik, drugi su sa mnom podijelili svoje teške životne situacije, treći su me zamolili za molitvu za svoje potrebe, ili potrebe svojih bližnjih, a s nekima smo se pomolili zajedno tamo na samom Parku mladeži, to su bilo posebno snažna iskustva", tvrdi.

"Između ostalih sjećam se susreta sa Juanom iz Španjolske, koji je nakon molitve i blagoslova iskreno zaplakao, zatim zahvale za razgovor i molitvu djevojke iz Poljske koja se nikako ne može pomiriti sa smrću oca, oduševljenja dviju katolkinja iz Angole našim prisustvom na Ultri, ugodnog druženja i razgovora s dva para muslimanske vjeroispovijesti koji su pohvalili otvorenost volontera, barba Jure koji je dok je sjedio na zidiću ispred stadiona i čekao ne bi li vidio svoju kćer, vjerujući da će je susresti na ulazu u stadion spontano postao jedan od nas volontera i čuvao naše stvari dok smo razgovarali s ljudima", opisao je.

"Ni u jednom trenutku nisam se osjećao viškom"

"U svakoj od ovih osoba prepoznao sam zahvalnost za to što smo se mi, kao Crkva, pojavili na mjestu gdje se oni ugodno osjećaju. Ni u jednom trenutku nisam se osjećao viškom tamo među partijanerima, nego baš suprotno, pozvan kao svećenik biti tamo gdje su ljudi, a i njihovo odobravanje mi je to potvrđivalo i zato daj Bože još više ovakvih iskustava djelovanja Crkve 'izvan zidina' vlastitoga komfora", zaključio je.

Podsjećamo, svećenici su i ove godine na Ultri partijanerima dijelili vodu na svojoj kućici postavljenoj unutar stadiona.