KATOLIČKI svećenik koji je bio prisutan na čak 18 smaknuća, otvoreno je progovorio o jednom slučaju koji ga i dan danas proganja.

Dale Recinella se tijekom karijere zatvorskog kapelana na odjelu za smrtne kazne nagledao svega i svačega, ali tvrdi da se neprestano vraća na slučaj Angela Diaza, osuđenog ubojice koji, tvrdi svećenik, nije zaslužio ono što mu se dogodilo tijekom izvršenja smrtne kazne.

Smaknuće Anegla Diaza

Naime, zbog pogrešnog korištenja smrtonosne injekcije, nesretni se osuđenik 34 minuta previjao u bolovima što je više nego dvostruko dulje od predviđenog trajanja procedure.

Bilo je više nego očito da je Diaz u neizdrživim bolovima, a njegova je koža u jednom trenutku pocrnila i počela otpadati zbog jezivih kemijskih opeklina. Recinella tvrdi da mu je ovo bio i više nego dovoljan razlog da zauvijek promijeni svoje mišljenje o smrtnoj kazni.

Recinella je danas aktivan u borbi protiv smrtne kazne, ali daje podršku zatvorenicima u posljednjim trenucima njihova života.

Prijateljstva koja traju 15 ili 20 godina

Inače, ovaj 67-godišnjak je nekoć bio, kako sam kaže, "gramzivi" odvjetnik, nakon jedne situacije u kojoj je zamalo izgubio život, odlučio je promijeniti sve i okrenuo se Bogu.

Često ima prilike postati izuzetno blizak sa zatvorenicima koji očekuju izvršenje smrtne kazne, a ta poznanstva ponekad se razvuku na 15 ili čak 20 godina prije nego ih vlasti smaknu. Kao što on to opisuje, to je kao da nekog 20 godina gledate na smrtnoj postelji što cijeli situaciju čini još težom.

Tvrdi da ga zatvorenici često doživljavaju kao oca ili brata: "Kada nekog poznajete toliko dugo, dopustili ste si da ih počnete brinuti za njih kao za braću ili članove obitelji. Ponekad su me znali zagrliti i reći mi da sam im kao otac ili brat kojeg nikada nisu imali ili pak priznaju da nikada ne bi završili u zatvoru da su imali prijatelja poput mene. I nakon svega toga, prisiljeni ste ih gledati kako odlaze u smrt. To nije zdravo. No, bolje je za mene da sam tamo nego da nisam. Tome i služim, da im postanem obitelj, ali morao sam se naučiti nositi s traumom koje izaziva gubitka voljenih osoba".

Borba se depresijom

Tvrdi da se i sam borio s depresijom zbog čega je potražio i stručnu pomoć jer smatra da ne želi dodatno deprimirati ljude koji su već ionako u teškoj situaciji, a to je i više nego teška misija s obzirom na to da iza rešetaka provodi između 40 i 60 sati tjedno.

Što se Diaza tiče, rekao je: "Nikada nisam vidio smaknuće u električnoj stolici, hvala Bogu, ali nakon onoga što se dogodilo Diazu, jasno mi je da nema prevelike razlike između spaljivanja živog čovjeka na stolici i spaljivanja živog čovjeka iznutra, kemikalijama. Nedavno sam bio svjedok na suđenju kako bih stao na kraj smaknućima u Floridi".

Recinella je na poslu koji naziva "najtežim volonterskim poslom na svijetu" zamijenio bivšeg svećenika koji je nakon 15 godina i četiri smaknuća odlučio prestati s posjetima zatvorenicima.

Tijekom svoje borbe protiv smrtne kazne, susreo se i s papom Franjom, a nada se kako će SAD jednog dana u potpunosti napustiti ovu morbidnu praksu.  

I za kraj, dodao je i kako se uopće nosi s brutalnim smaknućima: "Ne mogu si dopustiti da bilo što osjećam. Izađem na parkiralište, odem kući i ponekad mi trebaju sati da maknem sve betonske i čelične zidove koje sam podigao oko sebe kako bih spriječio osjećaje. No, onda se počinju vraćati i sve je te osjećaje potrebno posložiti u glavi. Zato odlazim na terapije, da sve to odčepim. Samo se pitam zašto to činimo zatvorenicima".