Šveđanke zavode Jugoslavene: Ovaj je 18+ film 1969. šokirao Jugoslaviju

Šveđanke zavode Jugoslavene: Ovaj je 18+ film 1969. šokirao Jugoslaviju
Foto: Press/YugoPapir

U SURADNJI s Yugopapirom donosimo tekst iz 1969. godine o filmu koji je podigao mnogo bure u tadašnjoj Jugoslaviji.

Kolovoz 1969. godine: Vjerujemo da se sjećate imena švedskog režisera Arne Mattssona i njegova prvog filma koji je Jugoslavija vidjela poslije Oslobođenja pod nazivom "Plesala je samo jedno ljeto".

Ukratko, tad se, prije gotovo dva desetljeća, na našim ekranima prvi put pojavila naga žena. Izazvalo je to veliko uzbuđenje i među gledateljima i na stranicama naših novina, posebno među filmskim autorima, koji su od tada počeli slobodnije tretirati žensko tijelo.

Poslije toliko vremena ponovno se srećemo s imenom švedskog režisera Arne Mattssona. Ovaj put on je tu, među nama, kao autor filma "Ann i Eve" koji snima u Jugoslaviji, djelomično i s jugoslavenskim glumcima.

I opet nas Arne Mattsson šokira!

Pogađate, ponovno je u pitanju seks, filmska erotika.

Seksualne orgije u kamionu

Prve vijesti o snimanju ovog filma, u produkciji švedske kuće "Omega", a s tehničkim uslugama zagrebačkog "Jadrana", procurile su još na 16. pulskom festivalu.

Beogradski režiser Vladan Slijepčević, po povratku s izleta u okolici Poreča, pričao je više kao atrakciju:

- I zamislite, glavna glumica Marie Liljedahl ne samo što je stalno gola pred kamerom nego se tako, neodjevena, šeta pred članovima ekipe i poslije snimanja. Režiser mi je priznao da je zbog njenog slobodnog ponašanja došlo i do nekoliko incidenata. Naravno, ne u ekipi, već poslije rada, u gradu.

Zatim se pronijela vijest da u Mattssonovu filmu igra i naša sve poznatija zvijezda Olivera Vučo. Navodno, ona je dobila 10.000 dolara za svega tri dana snimanja zato što sudjeluje u nekim šokantnim lezbijskim scenama. Vijest je djelomično potvrđena još na 16. pulskom festivalu. Naime, njen sportski auto viđen je pred hotelom "Kvarner" u Opatiji gdje je Mattssonova ekipa jedno vrijeme snimala. Međutim, tada još nismo mogli provjeriti je li Olivera Vučo zaista tumačila lezbijku, i to u takvim slobodnim scenama koje trebaju osigurati filmu "Ann i Eve" gromoglasnu reklamu i fantastičan komercijalni uspjeh.

Jedine pouzdane informacije o "Ann i Eve" pružio nam je izvrstan epizodist iz niza naših filmova Zaim Muzaferija. On nam je doslovce izjavio:

- U Mattssonovu filmu tumačim jednog od četvorice ljudi, ustvari Talijana, koji primaju u kamion mladu autostopericu - glavni lik "Ann i Eve". Tijekom vožnje se kartamo. Pobjedniku pripada "čast" da prvi počne sa seksualnim orgijama. Zatim na red dolaze ostali.

Kasnije smo saznali da se pored Muzaferije, u toj seksualnoj četvorici iz kamiona nalaze i zagrebački glumci Mirko Boman, Edo Peročević i Robert Eržišnik, sin poznate komičarke Nele Eržišnik.

Nepristupačni švedski režiser

Zaim Muzaferija je dodao da je u knjizi snimanja vidio kako se u filmu "Ann i Eve", čija se radnja odigrava na obali Istre i samo jedan manji dio u Veneciji, pojavljuju kao likovi i Jugoslaveni.

Međutim, Zaim Muzaferija nije nam mogao reći i kako su Jugoslaveni predstavljeni u Mattssonovu filmu. Također, nije nam mogao dati fotografiju iz "Ann i Eve". Jednostavno: ni on nije dobio nijedan jedini fotos iako je tražio za svoju privatnu zbirku slika iz filmova u kojima je igrao.

- Mattsson razgovara s glumcima jedino za snimanja - odgovorio je Muzaferija. - Poslije toga izgleda tako nepristupačan i mrzovoljan da mu se malo tko usuđuje prići. Zato sam odustao.

Tada smo odlučili potražiti Mattssonovu ekipu. Rečeno nam je da snima između Rovinja i Poreča.

Odbila (prihvatila) zbog morbidnih scena

Kao što možda znate, u Rovinju je "burza" informacija terasa "Jadran" u centru grada, gdje se okupljaju glumci, slikari, režiseri, kipari, pisci, najviše iz Beograda i Zagreba.

Tu smo sreli Milju Vujanović, nekadašnju službenu ljepoticu koja postaje sve poznatija kao glumica (na internacionalnom festivalu u Berlinu, gdje je bila sa Žilnikovim "Ranim radovima", nedostajao joj je jedan glas da dobije glavnu žensku nagradu).

Ona nam je, doduše, ne baš oduševljeno, s prilično ustručavanja priznala da joj je nuđena uloga u Mattssonovu filmu "Ann i Eve". Tek poslije dugog nagovaranja uspjeli smo je nagovoriti da nam otkrije što je trebala glumiti.

- Odbila sam ulogu zbog jedne morbidne scene. Nemojte misliti da izigravam razmaženu zvijezdu koja bira. Ali ako sam već glumica, bilo bi prirodno da glumim. Međutim, tako nešto nikad ne bih bila u stanju odigrati.

Priznat ćete da je Milja bila u pravu kad čujete njenu priču:

- Trebala sam svojim otkrivenim čarima zavesti jednog čovjeka. Zatim, kamera nas snima u krevetu. Krupno, ruku koja uzima kuhinjski nož, moju ruku!

Da završim umjesto Milje: ruka djevojke zabija nož u leđa čovjeku koji leži na njoj. Krv se slijeva niz njeno lice, vidi se kako tijelo muškarca odjednom omlitavi.

Može li se smisliti morbidnija scena od ove?!

Božidarka Frait, poznata zagrebačka filmska i kazališna glumica, prihvatila je tu ulogu. Evo što nam je o tome rekla:

- Između deset jugoslavenskih glumica koje su kandidirale za ulogu "mlade žene" u Mattssonovom filmu (Hermina Pipinić, Milja Vujanović, Miss Esplanade Smiljka Rubeša, Nevenka Filipović itd.) "Ann i Eve" pobijedila sam. Znajući za renome i umjetnički rad Mattssona, bilo mi je jasno da ću razgovarajući s njim doći do željenog rezultata, tj. kako kaže moja kolegica Milja Vujanović, izbjeći morbidnu scenu ili je dići na umjetnički nivo, koji je svrha ovog da ga nazovem "slobodnog filma". Ne bih se složila s Miljom da je bilo išta tako strašno u scenariju jer život piše drame i slaže mnogo kompliciranije i nevjerojatnije situacije od ove koju je trebalo odigrati. Moje mišljenje je da su glumci posrednici između života i umjetnosti gdje akteri ne smiju biti privatni i osobni, već profesionalci.

Za tri dana 10.000 dolara

Kao što smo kasnije saznali, i Olivera Vučo je odbila snimati držeći se direktno onog što piše u scenariju. Evo što nam je rekla:

- Poslije mog uspješnog koncerta na završnoj večeri Internacionalnog festivala u Cannesu, čuvena američka kuća "United Artists" zainteresirala se za mene, i kao glumicu, i kao pjevačicu. Tada su postavili uvjete švedskom producentu "Omegi": ako želi da "United Artists" otkupi "Ann i Eve" za američko tržište, moraju mene angažirati da glumim i pjevam. Mattsson se sjetio Petrovićevih "Sakupljača perja", kao i Bekimovog i mog lumpovanja u filmu. Pristao je. Eto kako sam za svega tri dana snimanja dobila 10.000 dolara, što je za tako kratko vrijeme rada, cijena jedne Jeanne Moreau ili Ingrid Tulin.

A lezbijske scene?

- U toku čitanja scenarija nailazila sam na vrlo slobodne, čak šokantne scene. Što se moje uloge tiče, izmijenila sam je, naravno, u suradnji s režiserom Mattssonom. Priznajem da sam se uplašila. Međutim, kasnije sam shvatila da je Mattsson veliki umjetnik i već smo se dogovorili za sljedeći film koji će raditi za "United Artists" u Tunisu, početkom sljedeće godine. U "Ann i Eve" promijenili smo lik lezbijke u lik pjevačice ciganskih pjesama. Ona je, da budem precizna, ostala lezbijka, ali se to vidi samo po vanjskim znacima, nikako po direktnom kontaktu s drugim ženama. Kao što vidite, ja u ovom filmu ne sudjelujem u šokantnim scenama.

Šveđanke napadaju

Naposljetku smo, u jednom seocetu šest kilometara od Poreča, pronašli ekipu švedskog režisera Arne Mattssona. Film je praktično bio gotov; samo su dosnimavali neke scene koje nisu uspjele u početku zbog mladog nevještog kamermana (zamijenio ga je iskusni Max Wilén, koji s Mattssonom radi već 15 godina, dok su onog mlađeg degradirali na mjesto - švenkera).

Ljubazni direktor ekipe Branko Lustig (koji je zbog te ljubaznosti i susretljivosti kasnije imao neprilika kod Mattssona), ukratko nam je ispričao sadržaj filma.

Ono što se nas tiče, nas Jugoslavena, bilo bi uglavnom sljedeće: starija Šveđanka, po profesiji filmska kritičarka (igra je Gio Petré) dovodi u Jugoslaviju mladu prijateljicu (Marie Liljedahl). Djevojka se treba po povratku u Švedsku udati i zato joj starija Šveđanka servira svoju "veliku", "filozofsku" misao: prije vjenčanja treba okusiti sve slasti seksualnog života. Djevojka pristaje.

Tako na istarskoj obali, što se u filmu sasvim lijepo vidi, počinju njihove seksualne orgije. Djevojka ide iz ruke u ruku. Podaje se kome god stigne. Raduju se portiri, ribari, šoferi, turisti (sjetite se samo one četvorke iz kamiona)...

Naravno, to su i Jugoslaveni.

Kako li su oni predstavljeni u Mattssonovu filmu?

- Na vrlo simpatičan način - objašnjava Lustig. - No oni u filmu "Ann i Eve" predstavljaju samo kulise; u prvom planu su švedski problemi. Osim toga, Jugoslavija je tako lijepo oslikana kao turistička velesila da im možemo reći hvala! Vide se najljepši hoteli, apartmani, plaže, brodići s našom zastavom, ima tu i malo egzotike s kozama i volovima... Da ne bude zabune, ponavljam, sve seksualne inicijative polaze od Šveđanki, tako da Jugoslaveni ne mogu ispasti divlje zvijeri i siledžije.

Nadajmo se da se Lustig nije prevario!

Zašto se režiser razgnjevio

Režiser Arne Mattsson bio je veoma oprezan iako se u početku ugodno smješkao govoreći: "Vi ste prvi novinar koji nas je posjetio."

Ipak, nije mogao sakriti umoran, čini nam se, razočaran izraz lica dok je objašnjavao.

- Svuda u svijetu isti problem. Režiser ne može stvoriti onakve filmove kakve bi htio režirati. Iskusio sam to na svojoj koži. Napravio sam film po svom ukusu, ali je doživio uspjeh samo u užem krugu ljudi, a ne i kod velikog broja gledatelja. A to itekako košta! Poslije toga dugo nisam mogao režirati.

Pokušali smo razgovarati na tu temu spominjući ono što smo čuli od Lustiga.

Mattsson je, poslije dulje, napete pauze, počeo osipati paljbu na Lustiga zato što nam je ispričao sadržaj. Na red je došao i fotograf ekipe Francesco Ricardi jer nam je pokazao kontakt kopije. Jednostavno ne znamo kome je bilo neugodnije.

Bilo je jasno da od Mattssona više ništa nećemo saznati.

Tako nam je ostalo jedino da čekamo premijeru filma "Ann i Eve" i da se uvjerimo (ili razuvjerimo) da je to običan, komercijalni film u kojem je poanta na jugoslavensko-švedskom seksu. Ili da - ako je to djelo izuzetne stvaralačke snage jednog režisera koji je uspio i najmodernije scene staviti u službu svoje umjetničke poruke, da ih umjetnički opravda - Mattssonu skidamo kapu!

Jedino što zabrinjava: zašto nismo mogli dobiti knjigu snimanja ili scenarij pa da vidimo kakve to kulise Jugoslaveni predstavljaju u "Ann i Eve"? Kao i - zašto se Mattsson toliko uzbudio kad je saznao da nam je Lustig ispričao sadržaj filma, a Ricardi pokazao neke golišave fotografije?!

Napisao: D. Gajer (Plavi vjesnik, 1969.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara