JEDAN od razloga zbog kojih parovi u dugim vezama s vremenom imaju sve manje seksa nije nužno nestanak privlačnosti ili ljubavi. Ponekad je problem puno jednostavniji: strah od odbijanja. Partneri prestanu inicirati odnos jer ne žele čuti "ne", pa se s vremenom sve manje trude oko seksualnog života. O intimnosti se posljednjih godina sve otvorenije govori, a neke od tih rasprava ruše i uvriježene predodžbe o tome koliko bi često parovi trebali imati seks, koje su poze najpopularnije i koliko su pojedini fetiši zapravo rašireni.

Strah od odbijanja može udaljiti partnere

Terapeutkinja za partnerske odnose Vanessa Marin smatra da mnogi ljudi ne prestanu željeti seks, nego jednostavno prestanu pokušavati započeti odnos. U razgovoru za New York Post rekla je da se parovi zbog toga najčešće ne posvađaju niti donesu neku veliku odluku. Umjesto toga, iniciranje odnosa postupno postaje sve rjeđe.

Prema njezinoj procjeni, oko 83 posto parova izbjegava inicirati seks, nije sigurno kako to učiniti ili se često osjeća povrijeđeno kada doživi odbijanje. Zbog straha od odgovora "ne", partneri se zato često oslanjaju na suptilne znakove i čekaju da druga osoba sama pokaže interes.

"Ako se ne izložite potpuno, manje boli kada vas odbiju", objasnila je Marin. No takav pristup dugoročno može dodatno otežati bliskost jer partneru nije uvijek jasno što druga osoba zapravo želi.

Istraživanja također upućuju na povezanost između straha od intimnosti i rjeđeg iniciranja seksa. Studija iz 2025. pokazala je da su osobe koje osjećaju veći sram ili strah povezan s intimnošću rjeđe započinjale seksualni odnos. Pritom problem nije nužno bio u manjku želje, nego u emocionalnom riziku koji nosi mogućnost odbijanja.

Marin smatra da dodatni problem stvaraju nerealna očekivanja o vezama koja ljudi često dobivaju iz filmova, serija i drugih medija. Umjesto da se seksualni odnos promatra kao nešto što počinje tek u trenutku kada partneri legnu u krevet, predlaže postupno stvaranje bliskosti.

To može biti dopisivanje, nježnost, pomoć oko kućanskih obaveza ili jednostavno pokazivanje pažnje bez očekivanja da će ona odmah završiti seksom. "Partner koji točno zna kako vas pozvati i učiniti da se osjećate poželjno puno je privlačniji od nekoga tko samo nasrne i nada se najboljem", zaključila je.

Svakodnevni seks nije recept za dobru vezu

Dok neki parovi pokušavaju ponovno pokrenuti seksualni život, drugi se pitaju bi li češći odnosi mogli poboljšati njihovu vezu. Američka autorica Brittany Gibbons svojedobno je opisala kako joj je godina dana svakodnevnog seksa pomogla da se osjeća sigurnije u sebe i poboljša komunikaciju s partnerom.

No njezino iskustvo ne znači da bi ista navika svima donijela jednake rezultate. Dr. Sheri Jacobson, klinička direktorica Harley Therapyja, istaknula je da je Gibbons takvo iskustvo imala unutar veze u kojoj je mogla otvoreno govoriti o svojim potrebama.

"Ne možemo tu priču uzeti kao pravilo i tvrditi da svakodnevni seks kod svakoga gradi samopouzdanje", rekla je dr. Jacobson.

Učestalost odnosa sama po sebi nije pokazatelj kvalitete veze. Ako oba partnera žele seks svaki dan i u tome uživaju, nema razloga da to ne bude dio njihovog odnosa. Problem nastaje kada jedan partner osjeća pritisak da mora održavati određeni ritam ili pristajati na seks koji zapravo ne želi.

Jacobson upozorava i da seksualno ponašanje treba promatrati u kontekstu osobe i njezinih iskustava. Kod nekih ljudi učestali odnosi mogu biti povezani s neugodnim emocijama, osobito ako iza sebe imaju traumatična iskustva.

Zato ne postoji univerzalna brojka koja bi odredila koliko bi često par trebao imati seks. Važnije je da se oba partnera osjećaju sigurno, da postoji pristanak i da nitko ne osjeća obvezu sudjelovati u odnosu samo kako bi zadovoljio očekivanja druge osobe.

Misionarski položaj i dalje je veliki favorit

Unatoč tome što pornografija često stvara dojam da seks mora biti neobičan, zahtjevan i pun različitih položaja, australska seksualna radnica Lilith Lodge tvrdi da njezini klijenti uglavnom traže nešto puno jednostavnije.

Misionarski položaj, kaže, i dalje je među najtraženijima. "Većina klijenata je vrlo jednostavna u onome što želi. Nije uobičajeno da traže nešto izvan onoga što smatram normalnim", izjavila je za Metro.

Povremeno mlađi klijenti zatraže varijaciju u kojoj su noge podignute iza glave, ali takvi su zahtjevi, prema njezinom iskustvu, rijetki. Misionarski položaj mnogima odgovara upravo zato što omogućuje blizinu i kontakt očima.

Stranica Bodyjoys također navodi da je riječ o čestom izboru kod parova koji se tek upoznaju jer im omogućuje da se usredotoče na bliskost, a ne na komplicirane pokrete. Kontakt očima i fizička blizina mogu olakšati komunikaciju između partnera.

Ipak, nije svaki položaj ugodan svima. Psihologinja dr. Louise Goddard Crawley upozorava da misionarski položaj nekim ljudima može biti neugodan, osobito ako određeni položaj opterećuje zglobove ili donji dio leđa.

"Može djelovati ograničavajuće i stvarati pritisak na zglobove, posebno na donji dio leđa i koljena, što može uzrokovati nelagodu", rekla je.

Neke seksualne želje puno su češće nego što se misli

Osim uobičajenih seksualnih navika, postoje i različite želje o kojima se rijetko otvoreno govori. Seksologinja dr. Nicole K. McNichols kao jednu od češćih želja među ženama navodi "praise kink", odnosno seksualno uzbuđenje povezano s pohvalama i verbalnim potvrđivanjem.

Seksologinja Georgia Grace objašnjava da to mogu biti rečenice poput "Tako si dobra" ili "Tako sam ponosan na tebe". Naravno, gotovo svatko voli čuti kompliment, ali kod ove vrste seksualnog interesa upravo takve riječi mogu imati važnu ulogu u uzbuđenju.

Tema je postala popularna i na društvenim mrežama. Hashtag #praisekink na TikToku prikupio je više od 80 milijuna pregleda.

Ako partneri žele isprobati nešto novo, najvažnije je prvo razgovarati o tome i provjeriti odgovara li to objema osobama. "Pošaljite partneru ovaj članak i recite: 'Hej, čitao sam o ovome. Bi li te zanimalo da probamo?'", predložila je Grace kao jednostavan način da se započne razgovor.

Jedna od praksi koja se također spominje jest "broadening", odnosno način stimulacije pri kojem se vulva trlja o širu, nepomičnu površinu. Ideja je pritom uključiti veće područje vanjskih genitalija, umjesto usmjeravanja samo na jednu točku.

Savjetnica za seksualne odnose Lucy Rowlett kaže da se u radu s parovima susrela i sa željama koje bi mnogima mogle zvučati neobično. Ponekad parovima preporučuje radionice na kojima mogu razgovarati o fetišima i različitim oblicima seksualnog eksperimentiranja u sigurnom okruženju.

Među željama s kojima se susrela bila je i ona povezana sa "sploshingom", odnosno seksualnim igrama koje uključuju hranu. "Upoznala sam ženu koja je razvila fetiš na 'sploshing'", prisjetila se Rowlett. Opisala je da su u njezinu slučaju seksualne igre uključivale hranu, od šlaga na bradavicama do sjedenja na kremšniti, a klijentica joj je rekla da je upravo tako doživjela najbolji orgazam u životu.

Nakon takvih eksperimenata Rowlett ipak podsjeća na nešto puno praktičnije. "Osjetila sam potrebu podsjetiti klijenticu da se dobro opere nakon toga. Nitko ne želi gljivičnu infekciju zbog komada kolača", zaključila je.