Tonči Huljić mora 100 dana u zatvor, nije platio 110 tisuća kuna kazne za plagiranje!

Foto: Index

TONČI HULJIĆ pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Splitu mora na 100 dana u - zatvor! U zakonom predviđenom roku od šest mjeseci, nije, naime, platio 110 tisuća kuna ili 100 svojih dnevnih dohodaka zbog plagiranja pjesme Dalmatinke autora Ive Bašića!

Općinski sud u Splitu donio je rješenje o zamjeni novčane zatvorskom kaznom na sjednici održanoj 23. studenog 2010. godine, a 10. veljače ove godine Županijski sud odbio je žalbu njegove odvjetnice Jadranke Sloković tako da je rješenje postalo pravomoćno i - izvršno.

"Alo Tonči, moraš u zatvor..."

Općinski sud poslao je 22. veljače Huljiću rješenje, ali ga nije primio. Poslano mu je novo. Kad ga naposljetku primi, sud bi morao Huljića izvijestiti da je obavezan javiti se na služenje zatvorske kazne! Ukoliko kaznu plati, postupak će se obustaviti.

Čuli smo se danas popodne nakratko sa Huljićem. "Presuda je zastarjela", pravio se Huljić neobaviješten. Nije, pravomoćno je rješenje, morat ćete u zatvor, podsjetili smo ga. "A onda ćemo platiti. Bog s vama", bio je vrlo štur na riječima splitski kompozitor, čiji se projekti postavljaju i trže od Londona do Vladivostoka. Nije bilo šanse da čujemo zašto kaznu nije platio i tako pokazao da ne poštuje autoritet hrvatskih sudova i zakona.

Nije da nema, ne želi platiti!

Pretpostavlja se da je u pozadini svega ipak bila Huljićeva želja da svojih 110 tisuća kuna zadrži što duže može. Nije tajna da su ga eksperimenti u Srbiji koštali i živaca i novca, raskid sa producentom Romanom Majetićem nije bio samo emotivan, već i konkretan. Ipak, kad se sjetimo svih tih hitova, međunarodnih uspješnica, Maksima Mrvice i sve ostalog, nevjerojatno djeluje da Huljić nije u tih šest mjeseci mogao platiti 100 svojih dnevnih dohodaka. Pravu siću, kad znamo da Tonči uživa u većini Hrvata nedostižnom luksuzu.

Odvjetnica Sloković pokušala je Tončijem izvući relativnom zastarom, do koje je zamalo i došlo. Da se sud u doslovno posljednji trenutak nije sjetio pogledati što je sa naplatom Huljićeve kazne, još bi čovjek i lišo prošao. Zastara izvršenja nastupa, inače, tri godine od pravomoćnosti presude.

Kako je Huljić pravomoćno osuđen potkraj 2007. godine, zaista su se brojale minute do zastare i neviđene blamaže splitskog suda, do koje, eto, srećom, nije došlo.  

"Vidite suče, Mini i Swift, slični su, nisu isti..."

Suđenje za plagiranje bilo je posebno samo po sebi. Huljić je dokazivao da nije plagirao pjesmu prospektima za Suzuki Swift i Mini. "Vidite suče, slični su, ali ne isti", upinjao se Huljić dokazati nevinost sucu Hrvoju Alajbegu, koji je suvereno priveo postupak kraju, nimalo impresioniran Huljićevom veličinom, koja se itekako mogla osjetiti za njegova boravka na sudu.

"Suče, preklinjem vas, ne otvarajte Pandorinu kutiju", vapio je Huljić u nadi da će Alajbeg imati milosti. Nije pomoglo.

Ukrao za 10 tisuća kuna zarade?!

Sad kad vidimo da se ugledni skladatelj međunarodne reputacije tako ignorantski ponio prema pravomoćnoj presudi utemeljenoj na hrvatskim zakonima, takvo ponašanje ni ne čudi. Huljić je možda htio implicirati da nema veze što je druge pokrao, kad su i njega još više neki treći pokrali, no pri tome je promašio bit stvari.

Krađu tuđeg autorskog rada iskoristio je, inače, za hitić Minee "Da me oće Stipe". Nije se morao baš tako blamirati. Na pjesmici je u doba suđenja zaradio bijednih 10 tisuća kuna. Teško da se saldo nakon toga znatnije popravio. Ipak, nije to Thriller.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara