Foto: Ilustracija
Video:YouTube

ZNANSTVENI eksperimenti trebali bi ljudima pomoći da spoznaju neke stvari važne cijelom čovječanstvu. No, da nije baš uvijek tako dokazuju sljedeći primjeri koji su mogli pasti na pamet samo pomalo bolesnim umovima. Što je najgore, svoje pomaknute ideje ti su znanstvenici proveli u praksi, a vjerojatno je jedino njima samima jasno zašto su to učinili.

10. Može li pseća glava živjeti i nakon što je odsječena od ostatka tijela?

Francuska revolucija proslavila je giljotinu, a nakon česte upotrebe tog alata za rezanje glave u 18. stoljeću, često su kružile priče o tome kako oči na odrubljenoj glavi žmirkaju. To je potaklo mnoge da se zapitaju može li odrubljena glava nastaviti biti živa neovisno o ostatku tijela. Sovjetski znanstvenik iz Staljinovog doba, Sergey Brukhoneko, odlučio je pokušati održati na životu odrubljenu pseću glavu. To je i učinio pomoću posebnog stroja, autojektora, koji je funkcionirao umjesto psećih pluća i srca. Da dokaže kako je pseća glava živa, Brukhoneko je usmjerio snop svjetla u pseće oči i one su žmirnule. Također je prema psećoj glavi bacio predmet i ona je ustuknula. To je bilo dovoljno da znanstvenik ustvrdi kako je glava živa i nakon što je skinuta s tijela.

9. Na što se pale purani?

Kako funkcionira pureći libido zanimalo je Martina Scheina i Edgara Halea tijekom 60-ih godina. Željeli su otkriti što napaljuje purane, pa su stvorili umjetnu puru i pokazali je puranu u doba parenja. Nakon što se on zainteresirao, umjetnoj puri su skidali dio po dio tijela kako bi vidjeli što je potrebno ukloniti da bi puran izgubio zanimanje. Na kraju je od lažne purice ostala samo glava na štapu, a mužjaku se i dalje htjelo. Znanstvenici su iz toga zaključili kako purani baš i nisu izbirljivi te će, u određenom trenutku, uzeti što god im se ponudi. Kako je svijet zbog tog otkrića postao bolje mjesto, nikome baš nije jasno.

8. Je li moguće napraviti psa s dvije glave?

Tijekom 50-ih godina sovjetski znanstvenik Vladimir Demikhov se bavio proučavanjem transplantacije organa. Tijekom svog istraživanja odlučio je napraviti psa s dvije glave. Prednji dio šteneta spojio je na ramena njemačkog ovčara, pa su štenetove prednje šape visjele sa svake strane ovčarovog vrata. Demikhov nije napravio samo jedno takvo čudovište, već njih čak 20. Jedan od dvoglavih pasa živio je otprilike mjesec dana, a ostali su umrli nakon svega tjedan ili dva. Njegov pokus potaknuo je i ostale znanstvenike na slične eksperimente te predstavljao veliki pomak u razvitku transplantacije.

7. Kako izgleda svijet gledan kroz mačje oko?

Neurobiolog Yang Dan želio je otkriti odgovor na to pitanje. Kasnih 90-ih mački je dao anesteziju i paralizirao je kemikalijama. Namjestio joj je glavu i oči tako da gleda film koji joj je pustio, te joj dio mozga zadužen za vid elektrodama spojio na kompjutor. Tako je uspio snimiti ono što vidi mačka. Snimka je bila kao i na filmu, samo jako zamućena.

6. Može li gay zahvatom na mozgu postati straight?

Nakon što je otkriveno da se seksualno uzbuđenje stvara stimulacijom određenog dijela mozga, Robert Health želio je to otkriće proširiti. Odlučio je, umjesto na štakorima, eksperimentirati na ljudima, i to onima s homoseksualnom orijentacijom. Želio je saznati može li pretvoriti gay osobe u heteroseksualce stimuliranjem tog dijela mozga. Nakon što je potakao libido homoseksualca stimulacijom koja je trajala tri sata, upoznao ga je s prostitutkom, ženom. Kada mu je ona ponudila seks, muškarac je pristao. Nije poznato što se kasnije dogodilo s muškarcem, zna se jedino da je koristio usluge muških prostitutki, a navodno je imao i aferu s udanom ženom.

5. Kakav biste izraz lica napravili da morate štakoru odrubiti glavu?

Različite geste u različitim kulturama imaju različita značenja. Carney Landis se 1924. godine zapitao postoji li univerzalni izraz lica koji pokazuje šok ili gađenje. Odlučio je napraviti eksperiment u kojem su mu pomogli kolege s fakulteta psihologije koji je završio. Davao im je da pomirišu razne smradove, da stavljaju ruke među gadljive predmete, a na kraju im je pružio nož i živog štakora uz naredbu da mu odrube glavu. Eksperiment mu nije u potpunosti uspio jer nije uspio dovesti u vezu točno određene emocije s određenim izrazom lica. Ono što je poslije najviše šokiralo one koji proučavali njegov eksperiment je velika doza poslušnosti koju su pokazali neki od njegovih ispitanika, koji su bez prigovora izvršili apsurdnu naredbu da štakorima odrube glavu.

4. Hoće li elektrošokovi oživiti leš?

Aldini Galvini želio je to isprobati. Njegov pokusni kunić bio je nedavno smaknuti ubojica George Forster 1803. godine. Galvini mu je postavio žice na razne dijelove tijela, a kroz njih je prolazila struja od 120 volti. Kada je žice postavio na usta i uši, Galvini je opazio kako se čeljust tijela pomakla te kako se na licu leša pojavio izraz boli. Navodno mu se otvorilo lijevo oko. Galvinija je to potaklo da jednu žicu postavi na uho, a drugu u rektum tijela. Prema riječima onih koji su promatrali eksperiment, mrtvac je, nakon puštanja struje, bio na rubu oživljenja.

3. Bik na daljinsko upravljanje

Jose Delago uspio je stvoriti bika na daljinsko upravljanje. Životinji je u mozak ugradio čip koji je kontrolirao daljinskim upravljačem. Njime je mogao strujom stimulirati neke dijelove bikovog mozga koji kontroliraju različita bikova ponašanja. Kada se životinja oporavila od implantacije, Delago je napravio pokus. Stavio je bika pred matadora koji ga je izazvao. Kada je životinja krenula na njega, Delago je pritisnuo gumb i bik je istoga trena izgubio svaki interes. Taj je njegov eksperiment iz 1963. godine potaknuo znanstvenike u 70-ima i 80-ima da rade istraživanja o tome kako se električnom stimulacijom može kontrolirati mozak neke osobe.

2. Samo smo se šalili, ipak nećete poginuti!

Tijekom 60-ih godina desetorica američkih vojnika poslana su na let u okviru vježbe. Pilot im je u zraku rekao kako će zbog poteškoća avion pasti u ocean te ih je zamolio da prije toga ispune formulare kojima se vojska ograđuje od svake krivnje u slučaju njihovog stradavanja ili smrti. Nakon što su obavili zadatak, smrtno uplašeni vojnici saznali su kako je sve skupa bila samo šala, to jest test. "Korisno" otkriće kojim je vojska obogatila svoja saznanja je glasilo: "Vojnici u smrtnom strahu prave puno više grešaka nego inače ispunjavajući službene formulare".

1. Kako kuca srce čovjeka suočenog sa smrću?

John Deering je 1938. godine pristao biti glavni protagonist eksperimenta koji će završiti njegovom smrću, a koji radio Stephen Besley. Deering je bio osuđen na smrt te je dopustio Deeringu da mu snima i mjeri otkucaje srca tijekom izvršenja smrtne kazna. Zatvorski čuvar stavio mu je vreću na glavu, a Deering mu je na prsa pričvrstio elektrokardiogram. Srce mu je tuklo 120 otkucaja u minuti, a broj se povećao na 180 kada je čuo naredbu za ispaljivanje metaka u njega. Upucan je sa četiri metka, od kojih mu je jedan prošao kroz desnu stranu srca. Kardiogram je zabilježio da mu je srce 4 sekunde imalo spastički ritam, a 15,4 sekunde nakon toga potpuno je prestalo raditi. Taj je "koristan" eksperiment pokazao da će metak koji prođe kroz nečije srce ubiti tu osobu te da će se čovjek, kada su u njega naciljana četiri pištolja, smrtno bojati.