NEDAVNO je obilježena 50. godišnjica legendarnog festivala Woodstock, a mediji su bili prepuni tekstova o ovom nezaboravnom festivalu koji je postao simbolom hipi pokreta u narednim desetljećima.

Tako okrugla brojka u svakom bi drugom slučaju bila popraćena i prigodnim festivalom, a Woodstock ima sve potrebno da se takvo što i provede u djelo. Štoviše, postojala je i ozbiljna namjera da se to dogodi. Međutim, sve je propalo, a Rolling Stone donio je priču o propasti festivala Woodstock 50. 

Mjesec dana prije nego je Woodstock 50 najavljen, festival je već bio u velikim problemima. Prošlog prosinca, Michael Lang, suosnivač prvog festivala iz 1969., bio je u pregovorima s vlasnicima posjeda na kojem bi se festival trebao održati. Odredili su datum (16. kolovoza 2019.) i pregovori su mogli početi. 

Imali su sve

A Woodstock ima ono što mnogi drugi festivali nemaju. Jak brend, financijsku podršku multinacionalne kompanije i agente spremne da svoje izvođače ponude organizatorima. Trebao je to biti trodnevni spektakl koji bi u isto vrijeme obilježio godišnjicu najnezaboravnijeg rock festivala u povijesti, ali i priliku da festival poveže s mlađom generacijom. 

Rolling Stone tri je mjeseca proveo s baveći se planiranim festivalom, a u tom su periodu porazgovarali sa svima, uključujući i veterane poput Davida Crosbyja koji je od starta bio mišljenja da je ovo loša ideja jer ljudi nisu motivirani na pravi način, već se sve svelo na novac: "To je gramzivi način da nešto započnete. Nije tip motivacije koji iz ljudi izvlači ono najbolje". 

Iako je Langu prvi put pošlo za rukom organizirati suludi festival u koji nitko nije vjerovao, situaciju je spasila sreća, a ne pripremljenost za tako veliki pothvat. 

Lang se 1994. vratio s istim poslovnim partnerima i uspjeli su u svom naumu da na 25. obljetnicu na lokaciju u New Yorku privuku više od 300 tisuća posjetitelja. Pet godina kasnije odlučili su ponoviti uspjeh, ali sve je rezultiralo katastrofalnim Woodstockom '99 tijekom kojeg su zabilježeni slučajevima seksualnih napada, grupnog silovanja, nereda i nasilja. 

Svi su i tada znali da će veliki povratak biti upravo festival koji će se održati na 50. godišnjicu. Lang je još 2014. Rolling Stoneu najavio da namjerava obilježiti ovu veliki obljetnicu festivalom. Iako su postojale ideje da se festival prebaci na neku drugu lokaciju, Lang je ostao pri ideji da se sve zadrži u New Yorku. 

Odluka je pala na Watkins Glen International, trkalište u Finger Lakesu na području New Yorka, a lokacija je već i prije korištena za velika glazbena događanja. Summer Jam koji je tamo održan 1973. okupio je više od 600 tisuća ljudi. 

Lang je provjerio lokaciju, njegov tim kontaktirao je kompaniju Dentsu i pregovori su mogli početi. Doduše, kompanija Dentsu nije imala iskustva s festivalima, ali imali su ogroman kapital i jasnu namjeru ubaciti se u svijet festivala, što bi im omogućilo da godišnje organiziraju Woodstock diljem svijeta. 

U ugovoru između Dentsua i novoosnovane kompanije Woodstock 50 LLC stajalo je da financijer investira do 49 milijuna dolara pod uvjetom da se mora prodati maksimum od 150 tisuća karata i da dodatnih 22 milijuna dođe od sponzorstava. Postojao je i uvjet da će obje strane, četiri mjeseca nakon potpisivanja, potvrditi jesu li prethodna dva uvjeta ispunjena. 

Prvi problemi

Samo mjesec dana nakon potpisivanja pojavili su se prvi problemi, ali odlučeno je da će ih nakratko gurnuti pod tepih. Ideja je bila dovesti najveće zvijezde. Od Bruce Springsteena i Beyonce, preko Drakea, Kendricka Lamara i Lady Gage, pa sve do Brune Marsa, Katy Perry, Miley Cyrus i Green Daya. Međutim, takva lista najvećih zvijezda košta i već su kod prvog sastanka vezanog za line-up došli do prve cifre koja je djelovala neodrživo. Naime, radilo se o 17 milijuna dolara samo za izvođače, što se ljudima iz Dentsua činilo previsoko. 

Lang je novinarima Rolling Stonea rekao da već imaju dogovor s 40 izvođača, ali i ideje za brojne popratne sadržaje, od klauna i žonglera, do prijenosnih WC-a koji posjeduju sustav rješavanja problema neugodnih mirisa. I to bi bilo odlično da samu lokaciju nije trebalo iz temelja preurediti i prilagoditi potrebama planiranog festivala. 

Organizatori bi trebali izgraditi nove ceste i mostove, iznajmiti dodatni prostor za parking, stvoriti kompletno nove pomoćne zalihe vode, a za takvo masovno okupljanje nisu imali ni potrebne dozvole. Lang je kasnije izjavio da se s ovim problemom već susretao tijekom organizacije 25. godišnjice i da to neće biti problem. No, Dentsu nije želio ulagati novac u pretpostavke. 

Ipak, sve se nastavilo, a krajem ožujka organizirana je i presica (koja je koštala 120 tisuća dolara) na kojoj je predstavljena lista izvođača (stari i novih), a novinari su iskopali i informaciju da su neki od izvođača kao Jay-Z, The Killers, Miley Cyrus i Santana tražili najmanje 500 tisuća dolara da uopće pristanu sudjelovati. Izvori su za Rolling Stone izjavili da su svi izvođači plaćeni unaprijed. 

Sve ovo nije se svidjelo predstavnicima Dentsua koji su bili uvjereni da Woodstock troši previše novca, a na kraju su bili prisiljeni iskeširati desetke milijuna dolara izvođačima kako bi sačuvali ugled jer u medije je isplivala priča da je festival u financijskim problemima. 

Tijekom presice nije rečeno kada će karte biti puštene u prodaju i koja će biti njihova cijena, a oni koji znaju čitati između redaka ispravno su pretpostavili da postoji neki problem, a jedan od najvećih bio je kapacitet Watkins Glena.  

Vjerojatno je svima osim Langa bilo jasno da tamo ne može stati 150 tisuća ljudi. Iako su oni tvrdili da bi trebali imati više od 100 tisuća karata, neke procjene nisu išle na brojku veću od 65 tisuća ljudi. 

Lang je pokušao smiriti strasti pa je s predstavnicima Superflyja, iskusne marketinške i event kompanije (koja je, između ostalog i procijenila da tamo neće biti moguće nagurati više od 65 tisuća ljudi bez ogromnih problema), organizirao javni sastanak u Watkins Glenu kako bi sa svima raspravio sve nedoumice vezane za sam festival i to kako će utjecati na ljude koji žive u okolici. Ovisno o izvoru, Lang je tom prilikom obećao niz stvari koje nisu izvedive, ali Lang te navode negira i tvrdi da je obećao tek 600 karata susjedima festivala. 

Bilo kako bilo, predstavnici Watkins Glena nisu bili presretni onime što su čuli i rekli su da organizatori moraju ograničiti broj posjetitelja na 75 tisuća iako u ugovoru s Dentsuom stoji da ta brojka mora biti 150 tisuća. No, kako je vrijeme odmicalo, broj je pao na 125 tisuća, a do ovog trenutka bili su uvjereni da mogu pokriti sve troškove sa samo 65 tisuća posjetitelja i pritom još i zaraditi. 

Suludo trošenje

Organizatori su nastavili trošiti novac na izvođače, Dentsuu se to nije svidjelo, kad su započeli radovi na lokaciji, došli su do neugodne spoznaje da neće moći primiti više od 61 tisuću posjetitelja, a do siječnja samo su izvođačima uplatili 15,7 milijuna dolara što je značilo da troškovi rastu, a potencijalna zarada pada. 

Dodatni problem bilo je i odugovlačenje s otkrivanjem cijene karata, a kad su sve zbrojili i oduzeli, Dentsu je zaključio da su potrošili 32 milijuna dolara na izvođače. Dakle, dvije trećine predviđenog budžeta. 

Sve je to dovelo do toga da je Dentsu 18. travnja prekinuo s isplatama, a deset dana kasnije povukao i ostatak novca s festivalskog računa. Prikupivši dodatne informacije, došli su do zaključka da bi trebali uložiti još 20 milijuna dolara samo kako bi se festival mogao održati, a to im je bilo nedopustivo. 

"Vjerujemo da je neodgovorno prodavati karte u trenutku kada postoji ozbiljna sumnja u mogućnost da financiramo produkciju festivala", izjavili su. 

U idealnoj situaciji, karte bi krenule u prodaju u veljači, ali u travnju to se još uvijek nije dogodilo. Iako su organizatori vjerovali da je situaciju još uvijek moguće spasiti, Dentsu je bez upozorenja izdao priopćenje za medije u kojem otkazuju festival. 

Lang je želio nastaviti, Dentsu ne, a svima je polagano postajalo jasno da je predivna priča o proslavi 50. rođendana legendarnog festivala pretvorena u fijasko. Počela su javna prepucavanja, sve je završilo na sudu, Watkins Glen u svibnju se povukao kao domaćin festivala zbog neplaćanja, nakon toga povukle su se i neke druge kompanije, a festivalu je oduzeta i dozvola. 

Tko je kriv?

Woodstock 50 u srpnju je od obaveza oslobodio i sve glazbenike koji su potpisali ugovor i tako je i službeno okončana bajka o Woodstocku. 

"Bilo je teško. Problem za problemom, a ja sam pokušao popraviti stvari na svakom koraku. To nije neuobičajeno i nije nešto što nisam iskusio i ranije, ali nije upalilo. Za sve krivim greške u partnerstvu jer one su razlog neodržavanja festivala koji smo zamislili", rekao je Lang. 

Oni koji ga poznaju ne mogu vjerovati da nije uspio organizirati koncert za koji se pripremao 50 godina, a neki drugi tvrde da im je potpuno jasno zašto je sve propalo. 

Fotograf Baron Wolman koji Langa poznaje još od vremena kada je snimao prvi Woodstock za Rolling Stone, priču je zaključio riječima: "Shvaćam zašto jer poznajem Michaela i znam ljude koji ga znaju i radili su s njim. Michael je problem".