EMOCIONALNA inteligencija ključna je vrlina koja pomaže u osobnom razvoju. Emocionalno inteligentni ljudi dovoljno su samopouzdani da se suoče s vlastitim nedostacima i zato stalno napreduju. Oni preuzimaju odgovornost umjesto da za probleme okrivljuju druge, a prioritet su im dugoročni ciljevi, a ne trenutačne pobjede ega. To ne znači da su savršeni. I oni griješe i ponekad gube strpljenje, ali od drugih se razlikuju po tri ključne navike.

Promišljen odgovor umjesto burne reakcije

U konfliktnim situacijama, emocionalno inteligentni ljudi prvo analiziraju što sugovornik govori, umjesto da se odmah počnu braniti ili napadati. Sposobni su sagledati tuđu perspektivu, procijeniti vlastitu ulogu u sukobu i zato mogu odgovoriti smireno, a ne impulzivno. Zbog takvog pristupa bolje razumiju problem, objektivno procjenjuju svoju odgovornost i nude uravnotežen odgovor koji ne vrijeđa drugu stranu i čuva odnos.

S druge strane, osoba niske emocionalne inteligencije na kritiku reagira napadom i prebacivanjem krivnje. Takva osoba izbjegava odgovornost i agresijom pokušava ušutkati sugovornika. Nakon sukoba često glumi žrtvu ili se ponaša pasivno-agresivno prema onome tko joj je uputio prigovor. U takvim situacijama problem ostaje neriješen, a odnos se narušava.

Postavljanje granica umjesto pasivne agresije

Kada netko iskorištava njihovu dobrotu, emocionalno inteligentni ljudi ljutnju ne potiskuju, već je tumače kao važnu informaciju. Ako procijene da ih netko sustavno manipulira i ne mari za njihove osjećaje, svjesni su da će ta osoba vjerojatno burno reagirati na otvoreni razgovor. Umjesto beskorisne konfrontacije, realno sagledavaju situaciju i odlučuju postaviti granicu kako bi se zaštitili od daljnjeg iskorištavanja.

Postavljanje granica ne podrazumijeva bezobrazno ili hladno ponašanje. To jednostavno znači da će idući put biti zauzeti kada ih ta osoba zatraži uslugu. Primjerice, umjesto odlaska na večeru s prijateljicom koja redovito "zaboravlja" novčanik, predložit će šetnju. Riječ je o kreativnim načinima na koje se suptilno postavlja granica i štiti vlastiti integritet.

S druge strane, osobe niže emocionalne inteligencije na osjećaj iskorištenosti često reagiraju pasivnom agresijom i potajnom osvetom. Takvo ponašanje može uključivati ogovaranje ili pokušaje sabotiranja tuđeg uspjeha, dok se u izravnom kontaktu zadržava privid prijateljstva. Taj pristup, vođen mentalitetom "oko za oko", jasan je pokazatelj manjka emocionalne zrelosti.

Iskrena isprika kao odraz odgovornosti

Visoka samosvijest jedna je od glavnih odlika emocionalno inteligentnih ljudi. Njima je stalo do toga kako njihovi postupci i riječi utječu na druge, osobito na bliske osobe, pa paze na komunikaciju. Trude se razumjeti ljude oko sebe, pažljivo slušaju i poštuju tuđe osjećaje, umjesto da su usredotočeni isključivo na sebe.

Upravo im ta samosvijest omogućuje da prepoznaju vlastite pogreške, poput sebičnog postupka ili manjka empatije zbog umora. Nakon takvih situacija preispituju svoje ponašanje jer osjećaju nelagodu. Budući da imaju dovoljno samopouzdanja za suočavanje s vlastitim manama, ispričat će se osobi koju su povrijedili. Takvo preuzimanje odgovornosti gradi povjerenje i jača odnose s ljudima sličnih vrijednosti.

Za razliku od njih, osobe s manjkom emocionalne inteligencije izbjegavaju priznati vlastite nedostatke, vjerojatno jer se s njima ne mogu suočiti. Umjesto samokritike, radije kritiziraju druge. Odbijaju prihvatiti da su pogriješili i ne žele pokazati "slabost", sve dok ne budu uhvaćeni.

Ispričat će se tek pod pritiskom, kada nemaju drugog izbora i riskiraju gubitak odnosa. Takve su isprike često popraćene izgovorima i umanjivanjem krivnje, što otkriva njihovu neiskrenost i povećava vjerojatnost da će se pogreška ponoviti.

Emocionalna inteligencija je vještina koja, ako se pravilno koristi, značajno obogaćuje život. Promišljeni odgovori umjesto burnih reakcija, postavljanje zdravih granica umjesto pasivne agresije i preuzimanje odgovornosti umjesto traženja izgovora temeljne su odlike emocionalno zrelih osoba.