OTKAKO su objavljene nominacije za Oscara, pravednici na društvenim mrežama krenuli su u svoj pravednički rat za jednakost ne bi li dokazali ono o čemu se priča još od šezdesetih godina prošlog stoljeća - Akademija voli bijele muškarce.

Iako se situacija u proteklih desetak godina drastično promijenila i filmovi se sve više bave pričama pripadnika drugih rasa, čini se kao da članove Akademije to pretjerano ne zanima pa su i ovogodišnje nominacije zaobišle neka zamjećenija glumačka ostvarenja kao što su uloge Awkwafine, Jennifer Lopez i Lupite Nyong'o.

Mnogi smatraju da je zakinuta i Greta Gerwig čija je nominacija u kategoriji najbolje režije također izostala, a neki su iznenađeni i činjenicom da Eddie Murphy nije nominiran u kategoriji najboljeg glumca za svoj izvrsni povratak u Netflixovu Dolemite is my Name. Dodatni problemi su i to da je kategorija najboljeg redatelja također lišena žena te da je izvrsni Parazit dobio nominaciju za najbolji film, dok je glumačka postava potpuno zanemarena.

I dok će neki odmahnuti rukom na ovu priču i zaključiti da se radi o još jednom potezu dokonih tviteraša koji samo traže novu beznačajnu bitku, činjenica jest da se radi o objektivno kvalitetnim glumačkim (i redateljskim) ostvarenjima koji su mogli pronaći mjesta među nominacijama. Primjerice, Scarlett Johansson nominirana je čak u dvije kategorije iako se pozitivno pisalo tek o njezinoj ulozi u Marriage Story, dok su Lupita, Awkwafina i Lopez prošle godine imale neke od najboljih uloga u karijeri pa bismo njihove nominacije zaista teško mogli nazvati bilo kako drukčije nego zasluženim.

Da na takve stvari obraćaju pozornost, mogli su puno toga naučiti od Baftine dodjele koja se našla na udaru kritika zbog istog ovog problema, a u svojim su kritikama bili glasni čak i neki čelni ljudi organizacije.

I dok su se proteklih godina branitelji Akademije mogli izvlačiti na činjenicu da jednostavno nije bilo dovoljno filmova kojima bi prepoznali različitosti na filmskoj sceni, ove godine to je nemoguće koristiti kao argument.

No, izostanak nekih nominacija nije toliko velik problem kao tip filmova i uloga koje Hollywood prepoznaje kao Oscara vrijedne.

Robovi i žrtve

Primjerice, Lupita Nyong'o izvrsna je u Us Jordana Peelea i premda horori nisu tip filmova koje Akademija smatra dostojnima nominacije, Peeleov film teško bismo mogli nazvati klasičnim hororom. Nominacija je na kraju pripala Cynthiji Erivo u povijesnoj drami o životu crne ropkinje i abolicionistice Harriet Tubman.

I ponovno, crna glumica nominacije se dokopala glumeći ropkinju, a pogledamo li nominacije afroameričkih glumica i glumaca kroz povijest dodjele, naići ćemo uglavnom na potlačene likove koji su mahom na ovaj ili onaj način pogođeni rasnom nepravdom. Preciznije, crni likovi su vječne žrtve. Isto tako, najveći broj nominacija su one u kategoriji sporednih likova, a nominacija za Us bila bi upravo ono čime bi Akademija prekrižila nekoliko glasačkih stereotipa odjednom. Tim više jer je Lupita posljednji Oscar osvojila za ulogu ropkinje u filmu 12 Years a Slave.

Priče o ženama za žene koje su režirale žene

Filmovi o ženama namijenjeni ženama nisu baš nešto na što često nailazimo na listi nominiranih. Štoviše, filmovi s najviše nominacija ove su godine ratni film, film o incestu i film o ocvalim mafijašima u kojem žene jedva da imaju govorne uloge.

Bombshell se ugurao u nekoliko kategorija (iako su ga režirali muškarci), a Little Women Grete Gerwig dobio je priliku zasjati iako će mnogi reći da su svoje mjesto trebale dobiti i The Farewell Lulu Wang, A Beautiful Day in the Neighborhood Marielle Heller, Portrait of a Lady on Fire Celine Sciamma, Atlantics Mati Diop, Clemency Chinonye Chukwu, Queen & Slim Meline Matsoukas i The Souvenir Joanne Hogg.

Određeni tip transformacija

Čim se bilo tko šminkom i izgladnjivanjem poružni za ulogu, možete biti prilično sigurni da će Akademija reagirati.

No, ako se radi o 50-godišnjoj Jennifer Lopez koja se bez potrebe šminkera pripremila za ulogu striptizete i tijelo napornim treninzima dovela do savršenstva, situacija nije ista. Naravno, Lopez je uvijek fit i njezino isklesano tijelo nije nešto što bi se trebalo nagrađivati zlatnim kipićima, ali žalosno je ako se uz sve to radi i odličnoj ulozi o kojoj se priča.

Pričalo se i o odličnoj šminki Charlize Theron i koliko sliči pravoj Megyn Kelly, ali to je više manje to u prosječnom filmu koji nije ništa više nego senzacionalističko prežvakavanje stvarnog skandala koji je nudio puno više materijala za kvalitetan film u #MeToo eri. Ukratko, šminka joj je osigurala nominaciju i šminka je jedino o čemu se i isplati pričati, a nominacija u kategoriji najbolje šminke i frizure bila bi dovoljna.

No, Jennifer nije Charlize.

Zašto je sve ovo i je li uopće bitno?

Mnogi se svake godine pitaju koga uopće briga za Oscare, često potpuno nebitne filmove koji osvajaju kipiće i plejadu bijelih starkelja koji su ostali zarobljeni u prošlosti.

I to je donekle istina. Oscari uistinu neće promijeniti ništa onima koji su ostvarili karijere i pustili korijenje u Hollywoodu. No, itekako su bitni za ne-bijele i ne-muške filmaše.

Kathryn Bigelow, Greta Gerwig, Ava DuVernay ili Sofia Coppola samo su neke od redateljica koje su upravo zahvaljujući osvojenim Oscarima ojačale položaj u industriji i počele utjecati na status quo. Osvojeni Oscar jednom Scorseseu neće promijeniti apsolutno ništa, ali redateljicama itekako puno znači jer otvorit će im mnoga vrata i omogućiti im da industriju mijenjaju na svakoj razini, od nezavisnih filmova do blockbustera.

I sve dok nominirani budu gotovo isključivo bijeli muškarci, takav će biti i Hollywood.