PRVI sam koji bi se mogao zgražati nad bedastim ponašanjem Ele Jerković, dvadesetneštogodišnjakinje s lukrativnim zanimanjem influencerice. Toliko nam se razlikuju životi, poslovi, obrazovanje, glazbeni ukusi - i dodajte bilo što drugo, osim generalija (homo sapiens, državljani RH). Svejedno, u onoj anketi što mislim o reakcijama na njezin najnoviji ispad, pardon, multimedijalni uradak, zaokružio sam "očekivano".

U ime svih nas iz šezdeset i neke

Da iskreno kažem jednu stvar: naša generacija bila je, općenito gledajući, pametnija i sposobnija od ove današnje. Vjerojatno zato što smo se više obrazovali, tad su i država i društvo to jako potencirali, pa su nas još od malih nogu preko svih medija podučavali o svemu i svačemu. I općenito smo odrastali u nekoj zdravijoj društvenoj klimi. Ostavite se laprdanja o komunizmu, to je bio tek mali dio našeg odrastanja. Javno su se nudili kvalitetni sadržaji, puštala se dobra glazba, čitale se odlične knjige.

Svejedno, davno sam sebi obećao, još u vrijeme mladosti kad su nam starci solili pamet kakvu to bučnu glazbu slušamo, zašto nosimo duge kose i ljubimo se s curama u javnosti, da neću nikome držati prodike kad ja jednom odrastem i postanem koristan član društva.

Neću ni sada - iako bih itekako mogao. Jer, u vrijeme kad naša dična influencerica divlja pijana po gradu, ja spavam da bih mogao ujutro ustati i zaraditi svoj gastarbajterski kruh. 

Influenceri naše mladosti

Jesmo li mi u mladosti imali neke svoje - evo još jedne lijepe hrvatske riječi - offline influencere? Mogao bih se sada početi preseravati da su naši influenceri bili vrhunski umjetnici, znanstvenici i sportaši, ali ima puno vas koji se dobro sjećate svega, pa vas ne mogu muljati.

Nama su glavne face bili dečki i cure iz našeg kvarta koji su se na ovaj ili onaj način prodavali kao veliki frajeri i opake ribe. Zezali smo se na račun onih koji marljivo uče i slušaju svoje roditelje, njih smo zvali štreberima. Divili smo se tipovima koji markiraju s nastave, premlate neke druge fakine i onda imaju problema s milicijom.

Njih smo zvali facama. O njima su se raspredale priče i legende, svi smo ih htjeli imati za poznanike (a ako ustreba i zaštitnike). I maštali smo o onim posebnim curama za kojima su se svi okretali, jer su bile, štajaznam, po nečemu posebne. 

Lako je biti kul

Uvijek je kod ljudi općenito, a kod mladih osobito, djelovao isti psihološki mehanizam: kad netko krene glumiti da je nešto wow, odmah stekne gomilu obožavatelja i imitatora. Jeste li zamijetili da nema te gluposti koju čovjek izvali (npr. Zemlja je ravna ploča), a da odmah ne stekne milijune vatrenih poklonika?

Ista stvar kao i kod influencera, samo što su ovi obično kao nešto odrasliji i doimaju se ozbiljnijima. Slušate vi što bulazne nekakvi doktori znanosti s travničko-banjalučkim diplomama po saboru, vladi, političkim govornicama? Kakve ispade oni sebi dopuštaju u javnosti? Ne brine njih ova moja kritika, oni za sebe misle da su jako kul i bez problema dobiju povjerenje birača, istih onih koji se zgražaju nad pijanom curom i njezinim oduševljenim pratiteljima.

Desetljećima sam kao pedagog upoznavao mlade kulere: obično su nesigurni u sebe, imaju hrpu unutarnjih problema i onda to prikrivaju nekakvim opakim ponašanjem. I onda ih slijede isti takvi nesigurni mladi, jer misle da ovi imaju ono nešto.

U suštini je lako biti kul: samo trebate ljudima dati dojam da ste jako kul, ono, level boli glava kul, pa će vas mnogi takvima i smatrati te početi oponašati. To je tajna uspjeha svih kulera u povijesti.

Samo se sada promijenila medijska situacija. Nekoć su glavni frajeri što nisu baš zračili inteligencijom i priglupe cure dugih nogu i velikih sisa bili samo lokalni fenomen. U medije su mogli dospjeti, daleko bilo, samo u crnu kroniku.

Internet je njihov

Danas se taj sustav raspao: tetovirani ćelavci mišića nabildanih steroidima i žene s napumpanim usnama (i svime ostalim što se može napumpati) zgrabili su internet u šake i postali posvuda poznati. Ela Jerković ima 220 tisuća followera, a Andrew Tate desetke milijuna. Pri ruci im je uvijek mobitel i mogu snimiti sve svoje gluposti, od pijanog noćnog incidenta do blebetanja o ženama.

Za svakoga tko imalo poznaje ljudsku psihu i vidi tektonske društvene promjene, sve ovo je nažalost očekivano.

I ne možete učiniti ništa, osim da se držite stare ruske poslovice: učite djecu dobrim stvarima, one loše će i sama naučiti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.