KADA je Don McLean imao 15 godina, imao je predosjećaj da će njegov otac umrijeti. Uznemiren tim predosjećajem, povjerio se baki koja mu je rekla da je to besmislica, ali samo nekoliko dana kasnije njegov je otac iznenada preminuo, i to pred njim.

McLeana je to uništilo jer otac je bio ključna figura u njegovu životu i nije znao kako će živjeti bez njega.

Kao što je sam priznao: "Plakao sam dvije godine i krivio se zbog njegove smrti." To je postala ključna tema u njegovu stvaralaštvu, a to se posebno osjeća u njegovoj "himni 60-ih", osam i pol minuta dugoj American Pie koju je The Recording Industry Association of America uvrstila u top pet najboljih pjesama svih vremena, odmah nakon Over the Rainbow i White Christmas. Prije pet godina originalni, rukom pisani, tekst pjesme prodan je za milijun i 200 tisuća dolara i to je treći najviši iznos isplaćen za neki američki rukopis.

O čemu se tu uopće radi?

McLean je pjesmu napisao kad je imao 24 i nije ni slutio da će pjesma jednog dana dobiti vlastiti dokumentarac, predstavu na Broadwayu, pa čak i dječju knjigu.

Međutim, mnogi ni danas ne znaju o čemu pjesma točno govori. Većina pretpostavlja da je ovo pjesma o kulturnom i političkom padu Amerike u šezdesetima, pjesma u kojoj se autor oprašta od američkog sna nakon ubojstva predsjednika Kennedyja. No, to je tek dio priče, a McLean nezainteresirano zaključuje: "Koga zapravo briga?"

McLean ne može biti više u krivu. Čak i nakon svih ovih godina, mnogi i dalje pokušavaju dešifrirati tekst, a postoji i stranica na kojoj fanovi pokušavaju dati odgovor na pitanja tko je dvorska luda koja je pjevala za kralja i kraljicu u kaputu koji je posudio od Jamesa Deana ili što je otkriveno na dan kad je glazba umrla?

Tajna nije u tekstu

McLean vjerojatno zna sve, ali tvrdi da genijalni dio nije tekst, već struktura koja je savršen spoj folka, rocka i klasične pop glazbe.

Razgovor s novinarom Robom Walkerom prebacio se ponovno na njegovo djetinjstvo i "ružnu tajnu" njegove 15 godina starije sestre Betty Anne koja je bila alkoholičarka i ovisnica o drogama: "Ne bismo pričali o njoj jer nitko nije želio reći istinu o onome što joj se događalo. Bila je to katastrofa. Uvijek je bila okovana. Bilo je to užasno. Očistila bi se, otišla od kuće i ponovno vratila drogama. Stalno se ponavljalo. Vjerojatno sam zato i tako tugaljiv. Sve moje pjesme su o gubitku i psihičkoj boli. Nikada nisam bio stvarno sretan."

Ipak, iako u svojoj pjesmi govori o dobrim starim vremenima ili, preciznije, pedesetima, McLean nije volio odrastati u jednoj od četvrti prepunoj pripadnika gornjeg srednjeg sloja: "Diskriminirali su zbog bilo čega. Ako niste vozili pravi auto, ako niste imali dovoljno novca, ako niste nosili prave cipele... Mrzio sam te jebene likove."

Problem s Bobom Dylanom

Ipak, dotaknuo se značenja početka pjesme za koji mnogi smatraju da se referira na Buddyja Hollyja koji je 1959. poginuo u avionskoj nesreći. No, u isto vrijeme to je i tekst koji govori o gubitku oca: "Pogodili ste. Zato ne volim govoriti o tekstu jer želio sam opisati nešto što je gotovo nemoguće opisati. Neopisivo je. American Pie je biografska pjesma."

Smatra se da je pjesma, između ostalog, i šala na račun Boba Dylana, ali to i dalje odbija priznati. Odbio je istinu otkriti čak i Dylanovu sinu Jacobu.

Osvrnuo se i na uhićenje nakon što ga je bivša supruga optužila za obiteljsko nasilje. McLean je priznao krivicu i platio kaznu, ali kao što je njegov odvjetnik rekao, ne zato što je kriv, nego zato što je želio zaštititi obitelj i držati stvari podalje od očiju javnosti.

"Iskreno mogu reći da je moja bivša supruga najgora osoba koju poznajem. Nitko joj nije ni blizu", govori o Patrishi McLean s kojom je bio više od 30 godina.

I za kraj, rekao je ponešto o naslijeđu svog velikog hita i kako se zbog toga osjeća: "Napisao sam pjesmu za koju svi na svijetu znaju da vas ne bi trebala činiti ogorčenim. No, bolje je da u sebi imate jako puno toga jer sve će vam to isisati."