ŽIVOPISNO, šareno, dinamično, kreativno i nimalo dosadno, pojmovi su koji savršeno sažimaju posao, svakodnevicu, život, obitelj i osjećaje Vanje Runje, marketinške stručnjakinje, majke, supruge, a prije svega, osobe koja zna što znači sretan i siguran dom. Kako je uspješno posložila sve dijelove svoje životne slagalice, Vanja dijeli u nastavku.

Dvadesetak godina svoje profesionalne karijere posvetila sam kreativnoj industriji, radeći na top pozicijama u globalno, za kreativnost i marketinške rezultate, najnagrađivanijim hrvatskim agencijama. Kreativnost ne mogu od sebe ni naručiti, niti je isključiti. Ideja možda dođe u sekundi, no ustvari je rezultat vremena - koliko se „kuhala“ dok sam npr. kuhala. Za poticanje kreativnosti, važno je život ispuniti raznovrsnim iskustvima i dragim ljudima, a najdraže mjesto za druženje mi je vlastiti dom.

Brojnim hobijima zabavljam sebe, obitelj i prijatelje. Jarke boje su moj zaštitni znak, a lice mi je slikarsko platno, šivam i nosim ekstravagantnu odjeću, izrađujem glomazni nakit i ponekad izgledam… previše. Ni dom nam ne izgleda drugačije. Udala sam se za FER-ovca kojeg sam upoznala igrajući igricu na društvenoj mreži. Bili smo vizualno sušta suprotnost. On crno-bijelo-plavo-karirano-hlače s džepovima pored koljena, ja šarena u nečemu što možda nije deklarirano kao odjeća. Takvi su nam bili i stanovi. Davorov poluprazan, minimalistički, čistih linija, moj… kao i ja. Kad smo uselili zajedno, svatko se borio za prevlast vlastitog stila, no uspješno smo napravili miks. To je uskoro postalo nebitno jer su ekskluzivni ugovor za u(ne)ređenje nametnula naša djeca i pas.

Muž se šali da sam teritorijalna i da mi je prioritet nešto što on zove „skućiti“. „Skućiti“ znači prvo si napravit kuću tj. dom. Dođemo na more, Davor bi direktno na plažu, pa bi po mraku krenuo tražiti gdje ćemo spavati. To bi me uvijek činilo nervoznom. Ja bi prvo postavila šator u kampu ili našla apartman, napravila brzinsku inspekciju, unijela stvari, napunila frižider, popila kavu, pa nakon toga može sve. Dom i osjećaj doma su mi bitni. Gdje god on trajno ili privremeno bio.

Odrasla sam u obitelji koja je oduvijek osiguravala zdravlje, imovinu i automobile. Građenjem samostalnog života, a nakon toga i bračnog, samo sam nadopunjavala naš paket osiguranja novim policama. Iako muž Davor nije imao takve navike, srećom nije propitivao moje upravljanje kućnim budžetom. Ne znam je li to stvar odgoja, mog ziheraškog karaktera, činjenice da mi je dom prioritet ili samo zdravog razuma. Vjerujem da je kombinacija svega navedenog.

Brojni su ozbiljni rizici u životu od kojih se ne mogu ni na koji način zaštiti da stvarno ne želim brinuti i o onima od kojih se mogu osigurati. Rođenjem djece to je dodatno dobilo na značaju. Nebrojeno puta sam izašla iz stana i kilometrima daleko upitala se jesam li isključila peglu? - Naravno da jesam, uvijek isključim!

Prestala sam razmišljati, što ako naša ulazna vrata nisu dovoljno sigurna. Uvijek ih propisno zaključam i uz osiguranje više ne strahujem od provale.

Pretpostavimo da je moja obitelj savršeno brižna i koncentrirana - ne mogu izabrati susjede. Susjed je srećom samostalno uspio ugasiti svoju zapaljenu tavu. Nakon što je zadimio pola susjedstva i upalio protupožarni alarm. Već dva puta u mjesec dana.

Čak i uz savršeno brižne i koncentrirane susjede - ne mogu predvidjeti niti spriječiti potrese. Naša zgrada s početka prošlog stoljeća ih je savršeno podnijela. Jedina materijalna šteta je boca vina i rasuta kutija špageta. No emocionalno smo se stresli više od kuće. U drugoj sekundi smo zgrabili djecu i psa, u petoj mobitel i ključeve. Izletjeli smo iz stana polugoli, trčeći bosi preko razbijenog stakla. Nakon pet minuta smrzavanja skupila sam hrabrosti vratiti se po mlijeko, kekse, dječja kolica, deke i cipele. Ubrzo nakon slijednog potresa smo sjeli u auto i pobjegli u drvenu vikendicu na Kupi. Pridružila nam se i rodbina. Tada nisam znala reći u kakvom je stanju naš dom, nisam imala hrabrosti pogledati. Imali smo sreće.

Pojedinačno gledano, nemamo stvari tržišno velike vrijednosti. Prije djece, stan su činili dizajnerski komadi namještaja, ravnih i oštrih metalnih rubova i kristalnih detalja. Vizualno su tražili minimalizam i u svojoj okolici. Kad smo postali peteročlana obitelj s malom djecom i psom, novi životni stil nije podržavao uređenje kao iz kataloga. Nisam htjela prodati dizajnerski namještaj značajno ispod stvarne vrijednosti, pa sam ga radije poklonila. Zamijenili smo ga laganim, oblim, mekanim komadima namještaja i plastičnim dekoracijama, prekrili ih vodootpornim plahtama i oko 57 jastuka koji čuvaju male glave od ozljeda.

Stan, terasa, dvorište i vikendica su iz minimalizma kreativno, tehnološki i sportski orijentiranog bračnog para koji putuje po svijetu i jede izvan kuće pretvorio u dječje igralište - veseli kaos šarenih boja, plastičnog posuđa, plišanaca, labirinta dječjih kreacija koje ne smijem ni taknuti već samo preskočiti.

Pandemija nas je natjerala da napravimo Home Office kutak. Napravila sam dva da svatko ima svoj. No Davor se malo po malo počeo useljavati u moj i proglasio ga svojim. Nemam pojma zašto. Ono što je poslovnjacima ponekad neobično je što su u spavaćoj sobi, pa u pozadinu često uleti bračni krevet, zajedno s vrhunskom umjetnosti naših klinaca obješenom na zid. No u spavaću se možeš zatvoriti da nitko ne smeta.

Neke stvari se ne mogu osigurati. Diva voli jesti drvene tračnice dječjih vlakova. U stanu imamo 11 gigantskih slika koje smo naslikali nas četvoro. Pravih, velikih akrila na platnu. Da se oštete, nemoguće bi bilo ponoviti žvrljanje jednogodišnjakinje i trogodišnjaka jednom kad uđu u pubertet.

Novac uplaćen u osiguranje gledam kao investiciju, a ne trošak. Investiciju za koju kao povrat želim isključivo svoj unutarnji mir. To su novci za koje bi voljela da mi nikad, baš nikad ne zatrebaju natrag. To bi značilo da je susjed svaki put uspio na vrijeme ugasiti svoju tavu, da mi nikad nitko nije provalio u kuću, da su tržišno nevrijedne slike i unikatni nakit od žica koji sam sama radila još uvijek tu, da nisam morala žicati prijateljicu da se kod nje odem tuširati jer je pukla cijev pa su zatvorili vodu da ne poplavi stan, da Zagreb nije pretrpio još i veći potres.

Ovo nije apsolutni mir, ali je dovoljno dobar mir koji možeš kupiti po povoljnoj cijeni.

Milijun tih kupljenih svakodnevnih „sitnica“ - od zidova, prozora, kreveta, frižidera do dječjih igračaka - čini plaću koju sam zaradila radeći na visokim pozicijama u cijenjenim firmama i još ekstra edukacijama nakon posla. Sve te stvari u mom domu, možda nemaju pojedinačno neku veliku tržišnu vrijednost, no predstavljaju moje vrijeme. Vrijeme koje sam provela u uredu da bi zaradila plaću s kojom bi ih platila. Vrijeme je najvrjedniji životni resurs, nepovratno je. Ne mislim dozvoliti da postoji mogućnost da sam desetljeća rada zbog susjedove zapaljene tave nepovratno izgubila i zato sam odabrala Croatia osiguranje i odlučila građevinski dio svog doma, ali i sve stvari u njemu zaštiti njihovim osiguranjem doma.

Croatia osiguranje sam odabrala iz niza razloga:

1. Pouzdanost: brza i fer procjena, brza isplata, bez komplikacija.

2. Prodajni predstavnik: ljubazan, uvijek dostupan, vodi brigu o svim mojim policama, pravodobno me i razumljivo informira o svemu bitnome, složi cjenovno prihvatljivu ponudu prilagođenu mojim potrebama.

3. Aplikacija "Moja Croatia" kojom mi je sve lako dostupno na mobitelu uvijek i svugdje.

Ima još jedna super stvar: Imala sam sreću da sam smjela povesti Divu u ured. Uvijek sam se veselila ići na posao, no Divino veselje je bilo teško nadmašiti. Toliko je oduševljeno trčkarala i skakutala po uredu da je zapela za kabel koji je srušio fancy reflektor koji je svom težinom uz gromoglasan zvuk tresnuo na pod i razbio se. Pokunjeno sam se ispričala šefu i pitala kako da nadoknadim štetu. Suosjećajni kolega, također vlasnik jednog nestašnog psa, uspio je uz par ne-preskupih dijelova sklepati ga natrag. Šef se nasmiješio i oprostio nam. Danas bi imala nešto manju knedlu u grlu ulazeći u njegov ured, jer paketom Osiguranje doma Croatia osiguranja mogu dopunski ugovoriti i osiguranje od privatne odgovornosti.

Sad je super prilika za ugovaranje osiguranja, jer ako policu Osiguranja doma i stvari u njemu s minimalnim trajanjem od 5 godina ugovorite do 31.7., uslugu hitnih intervencija Moj majstor-Pomoć u kući možete ugovoriti za samo 1 kunu u prvoj godini osiguranja, a u ostalim je godinama plaćate 99 kuna. 

Nemojte dopustiti da vas išta iznenadi u vašem domu, pogotovo kada ta sigurnost dolazi po povoljnoj cijeni. Tako na primjer stan od 50 kvadrata u Zagrebu, zajedno sa svim vašim stvarima u njemu možete osigurati od potresa već za 87 kuna mjesečno.  Mjesečni iznos osiguranja za svoju nekretninu možete provjeriti ovdje.