LJUDI koriste društvene mreže iz niza razloga - od druženja i zabave do samoizražavanja i traženja emocionalne podrške. Unatoč tome, većina korisnika interneta zapravo su tihi promatrači koji rijetko dijele vlastite misli. S druge strane, postoji mala, ali iznimno glasna skupina koja intenzivno objavljuje, ne bojeći se izreći i one "teške istine" od kojih drugi zaziru.

Pravilo 90-9-1: Tko zapravo stvara sadržaj?

Još 2006. godine Jakob Nielsen, stručnjak za upotrebljivost weba, uočio je obrazac ponašanja u online zajednicama i opisao ga pravilom 90-9-1. Prema njemu, 90% korisnika su "promatrači iz sjene" koji samo konzumiraju sadržaj, 9% doprinosi povremeno, dok svega 1% korisnika stvara veliku većinu objava. Upravo ta mala skupina aktivnih korisnika osjeća se dovoljno ugodno da dijeli svoje misli, a jedan od razloga za to je osjećaj moralne hrabrosti koji pruža online anonimnost.

Zašto uopće išta objavljujemo?

Psiholozi sugeriraju da ljudi dijele svoja uvjerenja i iskustva online kako bi se povezali s drugima. Budući da smo kao bića programirani za druženje, društvene mreže služe kao platforma za pronalaženje istomišljenika. Objavljivanje tako postaje način održavanja veza i stvara osjećaj pripadnosti zajednici. Za neke su društvene mreže i kreativni ispušni ventil. Dijeljenje talenata i strasti može biti oslobađajuće, smanjiti stres i negativne emocije te potaknuti osobni rast i samopouzdanje.

Istovremeno objavljivanje može služiti kao bijeg od stvarnosti, nudeći predah od svakodnevnih problema. U teškim vremenima ljudi se okreću online zajednicama za emocionalnu podršku. Pisanje o vlastitim borbama može pomoći u oslobađanju od tereta i dobivanju suosjećanja, što smanjuje osjećaj usamljenosti. Naravno, tu su i oni koji jednostavno traže potvrdu i pažnju. Lajkovi, komentari i dijeljenja mogu pružiti osjećaj cijenjenosti i priznanja u društvu gdje se uspjeh često povezuje s prisutnošću na društvenim mrežama.

Mlađe generacije više objavljuju

Mlađi korisnici općenito se osjećaju ugodnije dijeleći svoja mišljenja. Jedno istraživanje pokazalo je da 55% mladih redovito objavljuje svoje stavove, a čak 71% njih osjeća se sigurnije nego ikad prije izražavajući se o temama do kojih im je stalo. Zanimljivo je da ih, prema njihovim riječima, najviše ohrabruje (78%) kada vide druge kako dijele svoja stajališta. Ipak, postoji i druga strana medalje. Više od polovice mladih priznaje da oklijeva s objavama zbog straha od širenja dezinformacija, dok se trećina brine da bi njihove objave mogle biti iskorištene protiv njih u budućnosti.

Psihologija tihih promatrača

Nielsenovo pravilo čini se primjenjivim i gotovo 20 godina kasnije. Većina i dalje preferira biti pasivni korisnik, što nudi zanimljiv uvid u ljudsku psihologiju. Stručnjaci ističu da su tihi promatrači često osobe s visokom samosvijesti - paze kako se predstavljaju i izbjegavaju objave koje bi se mogle pogrešno protumačiti. Češće su introvertirani, što znači da energiju crpe iz promatranja i razmišljanja, a ne iz aktivnog sudjelovanja. Njihova šutnja može biti i obrambeni mehanizam kojim se štite od potencijalnog odbijanja ili nerazumijevanja. U konačnici, oni preferiraju analizirati sadržaj i formirati vlastita mišljenja, a njihova sreća ne ovisi o odobravanju drugih.