KAKO polako, ali sigurno zalazimo sve dublje u 21. stoljeće, stvari se ne mijenjaju - serije i dalje suvereno vladaju, iako je njihovo zlatno doba odavno iza nas.

Partneri, kolege, frendovi gotovo bez izuzetka traže da im se preporuči neka nova serija za bingeanje, idealno ako je već poodmakla ili ako će je mreža pustiti odjedanput, svih 10 epizoda na release date. Čak i ako je finale ostavljeno za mjesec dana kasnije, kao u slučaju Stranger Thingsa, fanovi se hvataju za glavu, ispuštaju uzdah i zlovoljno komentiraju: "Uuhh pa tko će sad čekati tolike dane kad smo sve za noć slistili?!"

Trenutna globalna atmosfera nije najidealnije vrijeme za filmove. Naročito ako spadate u ljude kojima je odlazak u kino ipak nešto više od ubijanja vremena i razbibrige kojom se upotpunjuje obilazak trgovina u šoping-centru. Ljeto je gotovo, početak je nove sezone i vrijeme za kvartalni osvrt na hitove koji će obilježiti ovu jesen.

Trudit ćemo se izbjeći ishlapjele horor-franšize i n-ti nastavak Marvelovog svijeta te ćemo se osvrnuti na one koji se i dalje trude da u nešto više od sat i pol (tri i pol ako je Scorsese u pitanju) smjeste čitav univerzum, ugrabe vašu pažnju i ostave dojam koji će trajati duže od okusa fast fooda u kinu.  

Talk to me

Režija: Danny i Michael Philippou

Žanr: Horor

Uloge: Sophia Wilde, Alexandra Jensen, Joe Bird 

Vrijeme prije i oko Halloweena tradicionalno valja začiniti kvalitetnom stravom, a iz Australije nam ove sezone dolazi posebna poslastica za sve ljubitelje žanra. Autorski debi braće Philippou Talk to me imao je svoju premijeru još 2022. na Adelaide film festivalu, simbolično 30.10., noć pred ONU noć, a svjetsku premijeru na Sundanceu, da bi globalni kino život započeo tek ovog rujna.

Film prati grupu mladih prijatelja koja slučajno nabasa na čudni artefakt - balzamiranu šaku nepoznatog mrtvaca. Ispostavlja se da ispružena ruka vodi u onostrano i da predstavlja posrednika u komunikaciji s duhovima. Očekivano, postoje i pravila za njeno korištenje, čije kršenje obećava jezovite posljedice, te se ono što počinje kao okultni teen eksperiment atraktivan na tulumima ubrzo pretvara u svojevrsnu odiseju strave i suspensa.

Izveden iz jednostavnog koncepta, ovaj film pobrao je odlične ocjene, kako kritike tako i publike, i već se spominje da bi se s eventualnim nastavcima mogao pretvoriti u novu classic franšizu te je definitivno nešto što ne bi valjalo zaobići. 

The Creator

Režija: Gareth Edwards

Žanr: Akcija, SF

Uloge: John David Washington, Gemma Chan, Allison Janney, Ralph Ineson, Marc Menchaca, Ken Watanabe

S obzirom na temu - vjerojatno jedan od najočekivanijih filmova u sezoni. Čovjek vs. umjetna inteligencija - nije da nismo vidjeli dovoljno ovakvih filmova posljednjih desetljeća, ali s obzirom na to da komunikacija s umjetnim konstruktima sve više postaje naša svakodnevica, perspektiva nam je možda malčice empirijski začinjenija.

U traileru je nagoviještena priča koja bi mogla asocirati na obrnutu varijantu Terminatora 2 - mašine načinjene da štite čovječanstvo su u činu osvješćivanja i osamostaljenja bacile nuklearku na LA (svi znamo da uništenje jednog velikog američkog grada automatski znači i uništenje cijelog svijeta).

J.D. Washington, vojni specijalac na čelu elitnog odreda, dobiva zadatak da s ekipom ode iza neprijateljskih linija i u srcu UI kompleksa pronađe moćno oružje kojim mašine planiraju preokrenuti tijek rata u svoju korist.

Trik je u tome što je oružje zapravo osoba ili makar na osobu podsjeća - mala djevojčica, savršena replika ljudskog djeteta. T2 kiborg i John Connor sada mijenjaju uloge: vojnik/zaštitnik je ljudsko biće, mašina je dijete, a J.D. dobiva svoju varijantu Dakote Fanning da za nju poput svog oca postane Man on fire.

(P.S. Ako vas zanimaju naši prvi dojmovi o ovom filmu, kliknite ovdje.)

Killers of the flower moon

Žanr: Martin Scorsese movie

Uloge: Treba li reći? – Leonardo di Caprio, Robert de Niro, Lily Gladstone

Running time - 207 minuta, aka skoro tri i pol sata. Kao što svojevremeno reče Rickey Gervais na Golden Globeu: "Kada je film bio gotov, Leova cura je već bila prestara za njega."

Ruku na srce, ovo je cijele dvije minute kraće od Irishmana, ali kada je Marti u pitanju, možemo imati povjerenje da je na pomolu još jedan veliki američki epic kojem ćemo svjedočiti na velikom platnu a da nam ni toliko ne bude previše.

Di Caprio i De Niro prvi put u Scorseseovom filmu, Di Caprio i De Niro ponovo zajedno u kadru nakon 30 godina i filma This boys life. Scorsese u masivnom projektu prekopavanja američke povijesti, ovoga puta, čini se, bez trunke glamura i dopadljivosti kojom je kitio svoje talijansko-američke heroje.

Rezultat ovog prekopavanja, nadajmo se, bit će celuloidno zlato. 1890. godine zlato je bilo crne boje, a nesreća je htjela da se nađe na teritoriji indijanskog plemena Osage, zbog čega su trpjeli višegodišnji teror čija je posebna kulminacija dosegnuta 1920. godine, kada ih je krajem svibnja nekoliko bilo ubijeno pod misterioznim okolnostima.

Otuda i simbolika naslova - Pun mjesec u svibnju je u indijanskom folkloru Flower killing moon, tj. mjesec u kojem cvjetovi umiru. Spomenuti istiniti događaji i FBI istraga koja je uslijedila teme su nefikcijskog romana američkog novinara Davida Granna, koji je Scorsese uzeo kao predložak. 

Foe

Režija: Garth Davis
Žanr: Psihološki Triler, SF
Uloge: Saoirse Ronan, Paul Mescal, Aaron Pierre

Nažalost, sve rjeđe i rjeđe tijekom listanja novih trejlera i filmskih lista poput ove nailazimo na najavu koja nam zaista privuče pažnju, a kada je u pitanju Feo, novi film Gartha Davisa baziran na istoimenom romanu Iana Reada s kojim je Davis zajedno napisao scenarij, dogodi se ta rijetkost.

Trgnuti iz obamrlosti, vidimo sjajnu fotografiju, glazbu, osjećamo gustu atmosferu i dobivamo okus filmskog sparivanja dvije zvijezde u usponu - Ronan i Mescala, oboje već nominirani za Oscara u svojim mladim godinama i kratkim, ali uzlaznim karijerama.

Dakle, star packet kao u zlatno doba.

Ako bacimo pogled na sinopsis, čini se da bi i on sam bio dovoljan da ovaj film stavimo na MUST popis za jesen: ponovo umjetna inteligencija, neizbježna tema izgleda, ali u potpuno drugačijem ključu od Edwardsovog Creatora. 

Muž i žena (Ronan i Mescal) u ne tako dalekoj budućnosti žive na zabačenoj farmi. Idila traje sve dok se jednog dana ne pojavi stranac (Pierre) koji im donosi vijest da će muž morati provesti dvije godine na svemirskoj stanici koja orbitira oko Zemlje.

S obzirom na izuzetnu povezanost mladih supružnika, a kako žena ne bi patila uslijed muževljevog odsustva, nudi se zamjena - istovjetna psihofizička (i duhovna?) replika koja će to vrijeme provesti s njom.   

"Some people are made for each other", kaže trailer. Dvosmislenost onoga "made" čini da se zabrinuto zapitamo i obavezno pogledamo film.   

The Killer

Režija: David Fincher

Žanr: neo-noir, akcijski triler

Uloge: Michael Fassbender, Charles Parnell, Kerry O'Malley, Sala Baker, Sophie Charlotte, Tilda Swinton 

"Stick to the plan. Anticipate, don’t improvise…stick to the plan", ponavlja Fassbenderov Ubojica u najavi, zvučeći poput bezdušne, neemotivne, proračunate (ohh ironije) mašine. Na neki način vođeni baš ovakvom mantrom biramo Finchera. Zašto?

Pa zato što je Fincher, vrlo jednostavno! Nadajući se da će itekako imati što doprinijeti u svojoj obradi velike teme urbanog usamljenika na misiji, čovjeka rutine poput Jefa Costella iz Melvilleovog Samuraja sjetit će se oni stariji, čovjeka imenovanog profesijom poput Refnovog Drivera sjetit će se mlađi (ili pak Hillovog Drivera, uzvratit će stariji).

S velikanima glumišta, poput spomenutog Fassbendera i Tilde Swinton pred okom Fincherove kamere, ovo je za sve nas definitivno "stick to the plan" moment. Krajem listopada u kinima ili u studenome na Netflixu saznat ćemo je li čuveni redatelj istupio iz općeg kolosijeka osrednjosti i dobacio do svojih ranije dosegnutih visina.

Next goal wins   

Režija: Taika Waititi

Žanr: biografsko-sportska drama/komedija

Uloge: Michael Fassbender, Oscar Kightley, Kaimana, David Fane, Rachel House

U nekim zemljama, kao u Hrvatskoj primjerice (barem gledajući iz susjednih zemalja), biti nogometni fan zahvalna je razbibriga, hobi ili opsesija. Viceprvaci svijeta i dvostruki osvajači bronce u posljednjih 25 godina dostignuće je pred kojim se čak i tradicionalne velesile moraju pokloniti.

Međutim, postoje, kako u bliskom tako i u daljem dijelu svijeta, nacije koje cijelu priču oko najbitnije sporedne stvari na svijetu promatraju iz sasvim suprotnog ugla. Sa samog dna, reklo bi se. Reprezentacija Američke Samoe vlasnik je gorkog rekorda najvećeg poraza u povijesti nogometnih natjecanja 31:0 ostvarenog 2001. protiv Australije.

Novi film Taikaeja Waititia donosi nam priču o ovom timu i njihovom herojskom putu do prve pobjede u povijesti. Zapravo, priču o pokušaju da Samoa postigne makar jedan gol… Bilo kome i bilo kada.

Waititi, koji je većinu s What we do in the shadows i Jojo Rabbit oduševio, a s Thor Love and Thunder razočarao, pokušava se s ovom uvrnutom komedijom u svom stilu vratiti na staze uspjeha. Hoće li mu poći za rukom ili će nastaviti vlastiti samoanski niz, vidjet ćemo u studenome.

Čuvari formule

Režija: Dragan Bjelogrlić

Žanr: Drama, Triler

Uloge:  Alexis Manenti, Radivoje Bukvić, Lionel Abelanski

Napokon, najinteresantnije iz regionalne ponude za ovu jesen dolazi iz Srbije. Dragan Bjelogrlić, osvjedočeni mag produkcije čiji su prethodni uraci, poput Montevidea, Senki nad Balkanom i naposljetku Tome, podigli ljestvicu za lokalnu kinematografiju, vraća se ekranizacijom uzbudljivog i pomalo zaboravljenog događaja iz naše skorije prošlosti.

Godina je 1958. i nekoliko naučnika na Nuklearnom institutu Vinča pored Beograda biva ozračeno smrtonosnom dozom radijacije. Služba ih pod zaštitom šalje na liječenje u Francusku, gdje će se, da bi bili spašeni, morati podvrgnuti do tada nepoznatoj proceduri transplantacije koštane srži.

Nužnost naučnog progresa u sukobu s etikom i moralom, dokle ići i koliko valja žrtvovati, samo su neka od pitanja na koja ovaj film pokušava odgovoriti, nadovezujući se tematski na slične dileme koje nam je ovoga ljeta postavio i Nolanov Oppenheimer.