NEDALEKO od dvorca Versailles u petak 1. travnja, otvara se u potpunosti renovirana i dosad nepravedno zapostavljena Dvorana za loptanje (Salle du Jeu de Paume), prostorija u kojoj su udareni temelji francuske demokracije.

Dvorana je 1686. izgrađena za Luja XIV., a služila je za sport zvan jeu de paume (igra dlanom), preteču današnjeg tenisa, iznimno popularnu igru u francuskoj povijesti (igrali su je kraljevi i aristokrati). No više od stoljeća kasnije, prostorija je postala mjesto ključnog trenutka u Francuskoj revoluciji.

Dana 20. lipnja 1789. skupina narodnih zastupnika, pripadnika Trećeg staleža, koji su od monarhije zahtijevali reforme, naišla je na zatvoren ulaz u zgradu Hôtel des Menus-Plaisirs u kojoj su trebali održati sastanak.

Tražeći alternativno mjesto za sastanak, završili su u Dvorani za loptanje gdje su položili zakletvu koja je potvrdila njihovu odlučnost da ustraju na izmjeni dotadašnje monarhije. Zastupnici su se obvezali da će se i dalje sastajati sve dok se ne napiše ustav, unatoč kraljevskoj zabrani. Prisegu je potpisalo 577 ljudi, a samo je jedan odbio. 

Serment du Jeu de Paume

Zakletva je dobila naziv Serment du Jeu de Paume po dvorani u kojoj su pripadnici Trećeg staleža prisegnuli "da se nikad neće razdvajati i da će se sastajati gdje god to zatraže okolnosti, sve dok se ustav kraljevstva ne uspostavi i ne potvrdi na čvrstim temeljima". Nakon toga je formirana Narodna ustavotvorna skupština, koja je ubrzo ukinula feudalizam i odobrila Deklaraciju o pravima čovjeka.

Među prisutnim zastupnicima ondje su toga dana bile neke povijesno vrlo poznate osobe: Maximilien de Robespierre, Honoré Gabriel Riqueti de Mirabeau i Joseph Ignace Guillotin (po kojemu je kasnije ime dobila giljotina).

Dvorana se otvara u petak nakon osmomjesečnih radova, nudeći javnosti na uvid "zaboravljeni dio naše povijesti", rekla je AFP-u Catherine Pegard, predsjednica javne uprave palače. Prostorijom dominira monumentalno restaurirano platno, nastalo prema poznatom nedovršenom djelu Jacquesa-Louisa Davida koje prikazuje potpisivanje prisege.

Dvorana je nakon revolucije najprije postala spremište, potom i slikarski atelje, a 1840. vraćen joj je status kraljevskog igrališta. Kasnije je u njoj bio Muzej Francuske revolucije, a potom je desetljećima propadala. Palača se ponovno za javnost otvara kao i sobe koje su koristili članovi kraljevske kuće prije revolucije, potpuno obnovljene u izvornom izdanju.