Foto: Wikipedia

PRIČA o Annelise Michel mnogima je danas vjerojatno nepoznata, ali ovaj jezivi slučaj bio je temelj za mnoge filmove, između ostalog i "The Exorcism of Emily Rose" iz 2005.

No, ono što se zaista dogodilo bilo je još strašnije od onoga što smo imali prilike vidjeti u filmovima. Ova 23-godišnjakinja Njemica imala je samo 23 godine kada je preminula davne 1976., a prve znakove neobičnog ponašanja počela je pokazivati sa 16 godina. Često je znala padati u trans i mokriti u krevet.

Kad vjera zamijeni medicinu

Stvari su se dodatno zakomplicirale kada je završila u bolnici zbog tuberkuloze. Tijekom liječenja počela je imati halucinacije, čula je glasove koji su joj govorili da će završiti u paklu. Nakon toga uslijedili su i sve teži napadi epilepsije, a nisu pomagali niti lijekovi.

Ipak, situacija u to vrijeme ipak nije bila toliko dramatična pa se problemi nisu odrazili na njezino školovanje i čak je upisala i fakultet. Međutim, 1973. njezino se stanje pogoršalo i počela je proživljavati teške halucinacije tijekom kojih je, bila je uvjerena, vidjela "lice đavla". Iako su joj liječnici propisali antipsihotike, njezina je obitelj smatrala da će spas pronaći u vjeri.

Budući da je odgojena u katoličkoj obitelji, Annelise je bila uvjerena da je "opsjednuta" i "prokleta". Njezino je ponašanje postajalo sve ekstremnije. Svjedoci tvrde da je znala lizati mokraću s poda kao pas, počela je jesti paukove i trgati odjeću sa sebe.

Lucifer, Kain, Juda i Hitler

Velik dio problema svakako leži i u samom katoličkom odgoju. Njezini su je roditelji oduvijek forsirali da živi po strogim vjerskim pravilima, a budući da je strahovala je opsjednuta. Annelise je počela izbjegavati predmete kao što su križevi.

Njezini su roditelji bili uvjereni da se događa nešto čemu liječnici ne mogu pomoći pa su potražili pomoć svećenika koji su zaključili da je Annelise pod kontrolom "šest različitih demona". Optuženi svećenici kasnije su tvrdili da su djevojku opsjeli: Lucifer, Kain, Juda Iškariotski, Hitler, Neron i mnogi drugi.

U razgovoru s novinarima Telegrapha, njezina je majka 2005. izjavila da nisu znali kako joj drugačije pomoći: "Annelise je bila draga i poslušna djevojka puna ljubavi. No, kada je bila opsjednuta, pretvarala se u nešto neprirodno, nešto što ne možete objasniti".

Biskup u tajnosti odobrio egzorcizam

I dok bi bilo koji liječnik njezino ponašanje opisao kao klasični primjer teške psihičke bolesti, svećenici kojima je biskup Josef Stangl u tajnosti odobrio da djevojku podvrgnu egzorcizmu, u periodu od deset mjeseci nad nesretnom su djevojkom izvršili 67 egzorcizama.

Na suđenju koje je uslijedilo nakon smrti, izneseni su podaci da su je svećenici vezivali lancima, a autopsija je pokazala da je imala slomljene zube i koljena, brojne ozlijede i podljeve na tijelu i glavi.

Annelise se kroz sve to vrijeme izgladnjivala (kako bi oslabila "sotonin utjecaj") i u jednom trenutku imala je samo 30 kilograma. Na kraju je preminula od neishranjenosti, slabosti i gladi.

Egzorcizam je "uspio"

Roditelji i svećenici 1978. optuženi su za ubojstvo, a tužitelj je tvrdio da se smrt mogla izbjeći da je netko pravovremeno intervenirao. Štoviše, da je suludi način "liječenja" zaustavljen samo tjedan dana ranije, Annelise bi vjerojatno preživjela. Crkva je kasnije promijenila svoj stav i stala na stranu znanosti, složivši se sa službenim stavom da se radilo o psihičkoj bolesti.

Ipak, optuženi svećenici su sve do kraj slučaja tvrdili da je djevojka nedugo prije smrti "spašena" i da je egzorcizam "uspio"

Ulrich Niemann, svećenik i psihijatar kojeg crkva zove u slučajevima egzorcizma, za Washington Post izjavio je: "Kao liječnik, reći ću vam da ne postoji opsjednutost. Po mom mišljenju, ovi pacijenti su psihički bolesti. Molim s njima, ali to nije dovoljno, morate ih psihijatrijski liječiti. U isto vrijeme, kada radim s pacijentima iz Istočne Europe koji su uvjereni da ih je zaposjelo zlo, bilo bi pogrešno ignorirati njihovu vjeru".

Zbog ovog slučaja broj egzorcizama drastično se smanjio u Njemačkoj iako je papa Benedikt XVI. zastupao mišljenje da bi ih trebalo biti više, za razliku od njegova prethodnika, pape Ivana Pavla II. koji je poticao strožu kontrolu i primjenu u rijetkim slučajevima.

U današnje vrijeme sve ove simptome pripisuje se psihičkom oboljenju koje nije liječeno dok se ovaj događaj opisuje kao tragičan slučaj pogrešne dijagnoze, nemara, zlostavljanja i religijske histerije, ali njezin grob u rodnom mjestu (Klingenberg am Main) i danas je mjesto na koje hodočaste mnogi koji su uvjereni da je djevojka preminula kako bi iskupila grijehe drugih.