GOVORI ti da te voli najviše na svijetu, pa ti ne odgovara tri dana na poruke i kaže ti da je imao važnijeg posla. Pa ti donese buket cvijeća, a već za nekoliko sati te naziva glupačom i kritizira te jer si krivo pospremila njegove tenisice.

Baš kao i tratinčica, po principu voli-me-ne-voli-me, izgleda nasilje u vezama - začarani krug zlostavljanja i prividne ljubavi iz koje se zapravo teško može izvući van. A to ne mora biti tako. 

"Ono što je jako važno za svaku žrtvu je da bude dobro informirana o tome što sve može biti nasilje", uvodi nas u priču o tome kako prepoznati potencijalnog nasilnika Sanja Devčić, socijalna radnica koja već 14 godina radi s osuđenim počiniteljima nasilja svih oblika unutar Doma Duga.

U hrvatskim školama već se godinama provodi program Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) posvećen prevenciji nasilja u mladenačkim vezama, a za mlade su sastavljene točne smjernice psihologa i ostalih stručnjaka o tome što se sve smatra nasilnom vezom i kako je prepoznati.

"U široj javnosti se nasilje i dalje percipira samo kao fizičko nasilje. Međutim, mi svjedočimo u praksi da je u puno većoj mjeri zastupljeno psihičko nasilje, koje se manifestira kroz omalovažavanje, ucjenjivanje, okrivljavanje žrtve za nasilno ponašanje, ignoriranje i oduzimanje slobode", napominje Devčić.

Red flagovi na koje treba pripaziti

Između ostalog, psiholozi i ostali stručnjaci smatraju da bi poziv na alarm trebao biti:

• ako osoba stalno vrijeđa svog partnera/icu
• uvijek provjerava gdje je i što radi
• ljubomorna je
• često gubi živce

Ako se nasilna osoba u vezi stalno tako ponaša i dulje vrijeme manipulira drugom osobom, žrtva često počinje sumnjati i u svoj zdrav razum te joj je sve teže procijeniti je li zaista zlostavljana.

"Ono što se odmah prepoznaje u radu s počiniteljima je prebacivanje krivnje i odgovornosti za počinjenje nasilja na žrtvu", kaže Devčić, pojašnjavajući kako se radi o klasičnim izlikama poput "izazvala/o me", "nisam ništa učinio/la" i "samo sam malo psovao/la".

Uz to, prema programu navode se znakovi i za potencijalno zlostavljanu osobu: stalno se brine da ne bi razljutila partnera/icu, izolira se od svoje obitelji i prijatelja te izgleda puno drugačije nego što je izgledala prije ulaska u tu vezu (što može biti znak depresije). Ocjene u školi ili rad znatno su joj se srozali, a sve hobije zanemarila je kako bi što više vremena mogla provesti s partnerom/icom.

Nasilnik može biti bilo tko

K tome, još je teže prepoznati nasilnika jer to može biti baš svatko.

"Oni izgledaju kao svi obični ljudi. Nemaju određene karakteristike po kojima bi ih se moglo prepoznati", naglašava Devčić. "Put do promjene ima određene preduvjete, a to je prepoznati svoje ponašanje kao nasilno, preuzeti odgovornost za njega, biti spreman promijeniti obrasce ponašanja, preispitati svoja uvjerenja i biti spreman poraditi na pozadini svog ponašanja koja se odnosi na emocionalnu razinu."

Antonela Golobić, 28-godišnja trenerica i vlasnica svog fitness studija za žene, jedna je od mladih djevojaka koja je bila psihički zlostavljana u vezi. O svom iskustvu već neko vrijeme progovara na društvenim mrežama i ukazuje mladima kako zlostavljanje može izgledati.

"Toksičan odnos iz kojeg nisam mogla van"

"S 23 godine sam bila u jednom toksičnom odnosu iz kojeg se nisam mogla iskopati", priča nam Antonela.

Njihova veza, priča u retrospektivi Antonela, krenula je gotovo pa savršeno: bila je obasipana izljevima ljubavi, čekao bi je nakon posla i davao joj pažnju. No, s vremenom je ono što je nazvala ljubavlju krenulo blijediti, a situacija je sa svakim danom progresivno postajala sve gora.

Bilo je teško priznati samoj sebi da ova veza ne funkcionira, priča Antonela, no postojali su znakovi.

"Kad već kreneš lagati prijateljicama da se više ne viđaš s njim jer svi znaju da je ta osoba loša za tebe, i uz to kreneš izmišljati izgovore za njega", kaže. "Na početku su ti neke stvari zanimljive, ali s vremenom uvidiš da to nije normalno. Nije normalno da je osoba ekstremno hladna, i onda ekstremno topla prema tebi, iz krajnosti u krajnost."

Ljubav kao droga

Godinu dana Antoneli je trebalo da konačno zatvori vrata toj vezi, u kojoj je konačnu prevagu donijelo saznanje da je on paralelno bio s još jednom osobom u vezi. To je kao nekakva vrsta droge, uspoređuje nam, a svaka mrvica pažnje i ljubavi stvara sve dublji osjećaj ovisnosti o drugoj osobi.

"S jedne strane mi govori da je jedini koji me razumije i da će uvijek biti tu za mene, a onda mi uz to govori kako ću ja svima drugima biti 'previše'", prepričava Antonela, koja je nakratko i povjerovala. "Kada sam ušla u drugi odnos dvije godine nakon i stvarno drugom čovjeku postala 'previše', zaista sam se pitala je li on bio u pravu kada je rekao da će se to dogoditi."

Antonela je u konačnici veliku pomoć dobila od svojeg psihoterapeuta, promijenila je posao i okolinu, a uz to se pokušavala zaštititi i novim ljudima koje je upoznala. Bilo je jako teško i bilo bi joj draže da je takav odnos izbjegla, priznaje Antonela, no vjeruje da ju je ta situacija ojačala.

"Stvarno sam bila na dnu, osjećala sam se kao da me bilo tko mogao pregaziti traktorom. Opcija mi je bila ili da propadnem još dublje ili da se krenem izvlačiti iz svega toga. S vremenom je sve napokon sjelo na svoje, izašla sam van jača i bolja i bolje uočavam red flagove kod drugih muškaraca", kaže.

"Nismo birali nasilje"

Kada je počela progovarati o svojoj nasilnoj vezi na društvenim mrežama, Antoneli se javilo i puno muškaraca koji su proživjeli psihičko nasilje u vezi. Prema podacima koje nam je navela i Devčić, oko 25% osuđenih počinitelja nasilja koji joj dolaze na savjetovanje upravo su žene.

"Nije to samo stvar muškaraca ili žena", priča Antonela. "Ljudi su mi se zahvaljivali i pisali mi kako nikome nisu govorili kroz što su oni prolazili jer su vjerovali da je bolje da za to nitko ne zna. No, to je jednostavno život, nismo mi birali koje će nam se stvari dogoditi."

Nikad nije jednostavno otići

Onima koji su joj govorili kako je "jednostavno mogla otići" iz tog odnosa, Antonela je poručila kako to nikada nije toliko jednostavno.

"Ako nas nitko ne savjetuje, mi godinama možemo biti u tom odnosu i misliti kako je to ljubav. Negativne komentare najčešće čujem od ljudi koji to nisu prošli, možda su našli svog savršenog partnera već sa 16 i ja njima čestitam na tome, ali mi svi ostali — sretno nam bilo", kaže.