ALKA Vuica jedna je od najvećih hrvatskih pop autorica i ikona naše pop kulture.

Napisala je neke od najvećih hitova ex-yu i hrvatskih zvijezda: Gdje Dunav ljubi nebo, Hajde da ludujemo, Dotakni me usnama, Sve za ljubav što triba, Ja sam lažljiva, Da je sreće bilo, Nije mi svejedno, Ma daj obuci levisice, Lijepa bez duše, a tu se našlo i kurioziteta poput Dođe mi da vrisnem tvoje ime, koju je izveo Oliver Mandić.

U svemu tome nije zapostavila sebe: za megahit Laži me tvrdila je da joj je kupio i auto i kuću, nastupala je na prvoj Dori sa Sandijem, a među najpoznatijim pjesmama koje je sama pjevala su i Otkad te nema i Varalica. Glazbeno je crpila inspiraciju iz susjednih utjecaja istočne Europe, neraskidivo je povezana s etnoelementima kojima su skloni srpski autori, a to joj definitivno nije pomoglo u autorskoj karijeri na prijelazu stoljeća.

Hrvatska se potpuno okrenula tantijemskim interesnim grupama, koje su gurale deprimirajući metropolitanski pop i kategorizirale ga kao "urbanu" glazbu. Ništa što je bilo namijenjeno narodu nije prolazilo najbolje, što je pokvarilo kompetitivnost naše glazbene industrije do te mjere da su tantijemski klošari Jelenu Rozgu ismijavali na Porinu - toliko se utaložilo privilegirano stanje uma da im nije bilo pojmljivo da netko radi glazbu koju tržište zapravo želi slušati.

U takvoj atmosferi Alka je stavila glazbenu karijeru na stranu, ali je nastavila biti pop ikona: kandidirala se za predsjednicu, vodila talk show i potpuno slučajno, barem prema tvrdnjama u serijalu Andrije Jarka, bila okidač događaja koji će kasnije dovesti do smrti Ive Pukanića. Naime, Bero Jelinić Jarku je rekao da je "pjevala mafijašima u Crnoj Gori i na dar od njih dobila džip".

Svaka Alkina pojava obiluje ekscentričnom estetikom (i vizualno i zvukovno) neodvojivom od 90-ih i početka 2000-ih. Meni to prečesto izgleda kao pokušaj trolanja nekoga tko ismijava najbolja vremena naše industrije zabave, ali Alki se ne može osporiti hrabar osobenjački pristup, koji uglavnom nema nikakve veze s urbanim radijskim igrama na sigurno.

Ovih dana Alka promovira svoj novi album Vrijeme za nas, nakon nekoliko čudnih pokušaja koji uključuju jako loš hrvatski zabavnjački derivat s kritično lošom Alterellom Presidente.

Kaže da je to glam rock nastao u suradnji sa Zoranom Šerbedžijom jako čudnog umjetničkog imena ZoKk, a na njemu je svoj prepoznatljivi pjesnički stil pokušala uklopiti u stilske odrednice rocka. Rezultati nisu neki, nije najjasnije kojoj publici je album namijenjen, sonički i konstrukcijski to zvuči prežvakano uz nekoliko boljih trenutaka poput Kraj je kraj ili u manjoj mjeri Vrijeme za nas - ali Alka odvažno pokušava nešto potpuno novo!

Ne može se ni očekivati da će nakon 40 godina karijere dosezati pop kulturne visine poput fenomenalnog singla Alka profesionalka, ali ne možemo joj poreći da ide all in u apsolutno sve što radi. Smiono, jako i na svoj način.

Poštovana Alka, kako ste? Kako ide promocija novog albuma? Prihvaća li publika potpuno drugačiju Alku Vuicu?

Pa, nisam još imala priliku vidjeti kako publika prihvaća moj rock oblik, ali rokerima koje poznajem se sviđa album. Album je tek izašao i to je moja suradnja sa Zoranom Šerbedžijom, tako da je to zajednički album i bez ZoKka ne bi bio ostvariv. A zajedno nas možete vidjeti na pozornici u četvrtak, 21. ožujka, u Klubu Komedija (ex-Kontesa) na promociji našeg albuma Vrijeme za nas.

Najveći pop autori ovih prostora, poput Gorana Bregovića ili pokojne Marine Tucaković, obožavali su rock i često izjavljivali da im je to nativni izričaj, a pop/folk derivate rade primarno iz poslovnih razloga. Otkud Vama potreba za ovako čvrstim naslanjanjem na rock zvuk na novom albumu?

Uvijek sam bila rokerica i dušom i tijelom i uvijek sam htjela napraviti takav album. Čak su moji prvi pokušaji pjevanja i bili u rock izričaju, ali to nije nikad izašlo. Naime, radila sam s Tomom in der Mühlenom još 80-ih godina neke pjesme, ali je Tomo onda otišao u NY i nismo nikad završili započeto.

Život samohrane majke odveo me u drugom smjeru, ali ljubav prema rocku je ostala. Kada sam prije par godina u Sarajevu upoznala Zorana Šerbedžiju ZoKka, odmah smo kliknuli po pitanju neke suradnje. ZoKk je izuzetan autor i jako mi se sviđaju njegove pjesme, a u rock obliku mogu svojim tekstovima dati potpunu slobodu i progovarati bez ograničenja koja imam u popu.

Uvijek ste prisutni, ali ste u velikoj mjeri zapostavili glazbu u posljednjih 20-ak godina. Zašto ste izbacili iz pete brzine nakon velikog kantautorskog zaleta na prijelazu stoljeća?

Ne bih rekla da sam zapostavila glazbu. Možda Vi niste upoznati s mojim radom, ali ja sam itekako prisutna i kao autorica i kao pjevačica i neprestano izbacujem nove pjesme. Jako je teško ponoviti uspjeh pjesme Laži me, ali i neke novije pjesme imaju puno uspjeha, Ženska posada, Presidente…

Kako gledate na našu glazbenu industriju? Čujem da je nedavno bilo žustrih rasprava o tantijemima na HDS ZAMP sastancima upravo s Vaše strane. Nije valjda da vas netko oštećuje nakon toliko godina na sceni jer ste javno prozivali Mladena Grdovića oko nikad dobivenih tantijema za njegove hitove.

Nije točno da ne dobivam tantijeme za pjesme koje sam napisala Mladenu Grdoviću. Ja sam redovni član HDS-a i dobivam tantijeme od ZAMP-a. Kad već hoćete biti provokativni, morate biti upoznati s temom. Riječ je u jednom intervjuu bila o tome koliko naplaćujemo pjesme u Hrvatskoj jer je u Srbiji običaj da pjesmu i platiš bez obzira na tantijeme, pošto tantijemi nisu ni u kojem slučaju adekvatna naplata za neku uspješnu pjesmu s kojom pjevač zaradi nemjerljivo više na koncertima.

Ja sam rekla da sam od Grdovića za pjesmu Tu je moj dom dobila bocu vina i pola paškog sira. Naši pjevači nemaju običaj plaćati pjesme osim ako ih kupuju od srpskih autora. Kod Marine Tucaković niste mogli dobiti tekst ispod dvije i pol tisuće eura, a gotove pjesme se kreću od 8-10 tisuća eura.

To su neke regularne cijene koje se u Srbiji podrazumijevaju. Što se tiče gorljive rasprave na godišnjoj skupštini HDS-a, radilo se o tome da smo kao autori popularne glazbe tražili drugačiji status oko nekih stvari u sklopu udruge jer autori popularne glazbe donose gotovo 90% prihoda ZAMP-a, a nemaju bodovanja kao klasici itd. To je stvar društva i nije za javnu raspravu.

Kako gledate na vlastiti značaj u našoj pop kulturi? Od glazbenog utjecaja preko političkog angažmana do sina koji je kumovao počecima trapa u Hrvatskoj, jednostavno ste sveprisutna ličnost. Jeste li svjesni svoje ostavštine? Je li Vas uopće briga za to?

Kad Vi to tako kažete, jako lijepo i bombastično zvuči, ali ja to nisam nikad tako doživljavala. Jednostavno živim, radim i postojim…

Je li džip koji ste dobili na dar od Caneta Subotića još uvijek u voznom stanju?

Nikada nisam dobila džip ni vozila džip. To su budalaštine! Vozila sam jednog Mercedesa i dva Audija, koja sam sama kupila na leasing i otplatila. Najgori i najopasniji su oni novinari koji prepričavaju priče na principu rekla-kazala bez da ih provjere.

Pratite li utakmice indijske nogometne reprezentacije?

Ne pratim utakmice ni naše reprezentacije, a kamoli indijske.

Nedavno ste na Megadance koncertu pali zbog gospodina Giannija Versacea i nepokolebano ustali kao prava rokenrol zvijezda. Jeste li prigrlili to što ste postali mem na društvenim mrežama, bar tih nekoliko dana? Vodite li inače dosadan život ili ste rokenrol zvijezda i privatno?

Nikada nisam vodila dosadan život i nikada mi nije dosadno. Stalno mi nedostaje vremena i ne stignem napraviti i dovršiti sve što hoću.

Kako Vam je sjeo komentar Vlatke Pokos, koja Vas je podržala nakon pada? Kako izgleda Vaš odnos nakon tolikih burnih godina?

Nisam vidjela taj komentar, a s Vlatkom nemam nikakav odnos niti sam ga ikad imala. Ona je jedno vrijeme bila žena mog prijatelja Dikana i to je sve.

Jeste li u ovih dvadesetak godina razvili razumijevanje za žene koje se boje i vrište zbog miša ili zbog Graše?

Ha, ha, ha… Grašo je tu zbog simpatične rime, nije istina da ne volim njegove obožavateljice. Upravo suprotno, obožavam Grašu i čitavu obitelj Grašo, voljela sam i didu i baku Grašo, oni su doista svi jedinstveni i predivni ljudi.

Pretpostavljam da u zadnje vrijeme slušate Nicka Cavea. Tko je još na Vašoj plejlisti i zašto baš ti izvođači? Dajte neki top 3 uz obrazloženje zašto bi svi trebali obratiti pažnju na njih.

Billie Eilish, nikad prežaljeni David Bowie, Prince i Amy Winehouse… Ne mogu vam dati objašnjenje osim da nisu samo glazbenici već pravi umjetnici. Volim posebnost u svemu, pa tako i u glazbi.

Znajući da ste potpuno nepredvidivi, zanima me kako uopće dolazite do svježih ideja za nove projekte? Znate li u ovom trenutku koji je vaš sljedeći korak?

Momentalno završavam svoj pop album koji sam najavila singlovima Luđakinja, Palmižana i Pola na pola… Miksamo novu pjesmu za CMC festival, završavam novu zbirku poezije, pripremam svoj Alkabare i sudjelujem u novom showu Nove TV Tko to tamo pjeva.

Ovo vas pitam kao iskusnu lisicu hrvatske industrije zabave: kakvo je Vaše predviđanje hrvatske glazbe i pop kulture u idućih pet godina? Što će obilježiti ovo razdoblje?

Duboko se nadam da će hrvatska glazbena industrija opstati i da će se izroditi još talentiranih mladih autora poput mog dragog Umageža Marka, allias Baby Lasagne. Mislim da će njegova pobjeda na Eurosongu koju predviđam promijeniti mnogo toga među zaspalim i prestarim urednicima glazbenih programa koji ništa ne kuže, što su dokazali kad mu nisu pjesmu uvrstili na Doru.

Hvala najljepša na izdvojenom vremenu, želim Vam puno sreće u daljnjem ostavljanju traga na sceni i nadam se da ćemo jednom imati priliku razgovarati i uživo bez cenzure!