U narednom periodu donosit ćemo vam priče ljudi koji se bave starim, zaboravljenim zanatima.

BRUNO BUDISELIĆ vlasnik je postolarske i zanatske radnje u zagrebačkoj Ilici, koja je aktivna gotovo 100 godina. Posjetili smo je i odlučili doznati na koji se način izrađuju i popravljaju cipele, a gospodin Budiselić objasnio nam je i zašto smatra da postolari u Hrvatskoj nemaju budućnost.

Za početak nam je rekao da u njihovom poslu ima i radosti i tuge. "Ima tuge kad ne napraviš nešto dobro. Kad napraviš nešto lijepo i čovjeku odgovara, onda si veseo", rekao je Bruno. Njegov otac kupio je obrt od jednog starog postolara koji je radio tridesetak godina te je nastavio s tim poslom. "Otac je radio u tvornici obuće, tamo je sve naučio i onda je otkupio obrt. Radiona će uskoro imati sto godina", kaže Bruno. 

Prije su bile tri-četiri boje, a sada ih je 150

Danas je, kaže, posao zahtjevniji nego što je bio prije, ali on svoj zanat voli.

"U ona vremena njima je bilo malo lakše. Sjećam se kad sam radio cipele za muškarce, bila je crna, smeđa i eventualno se našla plava ili bordo boja. Danas su ljudi zahtjevniji. Na lageru imamo 150 boja", rekao je i dodao: "Kad imate ovako nešto u familiji, dolazite u radionu, vidite kako se radi, jednostavno nastavite to raditi dalje. Bez neke ljubavi i kreativnosti, to ne ide."

>> Zagrebačka zlatarska obitelj pokazala nam je kultni purgerski prsten

Bruno je s 18 godina napravio prvu cipelu, a koliko mu treba da napravi jedan par cipela ne može točno reći. "To je teško reći. Imate ručni rad, nikad ne radite jedno, radite više pari istovremeno. Ali u principu sedam do deset dana", rekao je.

Smatra da postolarskog zanata za 10 godina neće biti

Otkrio je i kakav je tijek izrade cipela. "Prvo se moraju iskrojiti gornji dijelovi obuće i podstava iznutra, onda to cure sve spajaju. Onda dolazi kod nas, dečki to tuku i fizički moraju izraditi i sašiti đon, polijepiti, urediti...", ispričao je.

Ženske cipele ne rade. "Radio sam ženske cipele jedno 20 dana i nikad više. Hvala lijepa", rekao je. Međutim, Bruno smatra da zanat postolara polako izumire. 

>> >>Znate li tko brine o satu na Trgu bana Jelačića? Riječ je o jednoj obitelji

"Budući da sam u komori predsjednik postolara, mislim da to sve skupa vodi kraju. Da za deset godina neće uopće biti postolara. Škola ne postoji. Profesora ne znam je li uopće ima", kaže. Za sebe kaže da će se još pet-šest godina baviti ovim poslom. 

"Nemam nasljednika. Meni je mirovina za otprilike tri-četiri godine", rekao nam je za kraj.

Reportažu radile: Mia Brdarić i Nika Sukser