NA NADMORSKOJ visini većoj od 4000 m, gdje zimske temperature mogu pasti i do -40 Celzijevih stupnjeva, teško je vjerovati da bilo tko ili bilo što može preživjeti, piše boredpanda. To je kao ogromna, ledena pustinja, a u pitanju je visoravan Changtang. Smještena između planinskih vrhova Himalaje i Karakoruma, to je najviša stalno naseljena visoravan na svijetu i dom izuzetno izdržljive i rijetke pasmine koza, Changra ili pašmina koze.

Velika nadmorska visina, temperature koje dovode do smrzavanja i oštri vjetrovi u ovoj neumoljivoj planinskoj regiji od presudne su važnosti za poticanje rasta super mekane vune koza. Vlakna su široka samo 8 do 10 mikrometara, što ih čini oko 10 puta tanjim od ljudske dlake i 8 puta toplijim od ovčje vune. Ovo luksuzno vlakno je širom svijeta poznato kao pašmina, najmekša i najskuplja vrsta kašmirske vune na svijetu.

Uzgajivači ovih dragocjenih životinja u tako teškim uvjetima su Changpa nomadi. Stoljećima su ti nomadski pastiri, koji su otporni isto koliko i njihove životinje, lutali po "krovu svijeta", premještajući svoja stada jakova, ovaca i koza tradicionalnim putevima u ovu visinsku pustinju, svakih nekoliko mjeseci u potrazi za svježim pašnjacima. Ovom drevnom načinu života sada prijete klimatske promjene, uvoz lažne pašmine iz Kine, potreba za boljim obrazovanjem i želja za lakšim i ugodnijim životom.

I nomadi i znanstvenici smatraju da su klimatske promjene najveća prijetnja proizvodnji pašmine u regiji. Na visoravni Changtang obično nema mnogo snježnih padalina, a ako do njih i dođe, obično počinju u siječnju ili veljači. Međutim, posljednjih nekoliko godina je sve teže bilo već od prosinca, pa i studenog. Kao rezultat toga, prehrambeni proizvodi moraju se donositi ovdje kako bi se spriječilo umiranje životinja od gladi. Također, zime su postale sve toplije, što je smanjilo kvalitetu i količinu dragocjene pašminske vune.

Tijekom relativno kratkog razdoblja desetine obitelji nomada s visoravni Changtang preselile su se u svoju četvrt pod nazivom Kharnak Ling na periferiji grada Leha, udaljenom 180 km.

"Ovo su zabrinjavajuća vremena koja proživljavamo", kaže šef sela Kharnak.

"Ako vremenski obrasci nastave biti ovakvi kakvi jesu, to bi moglo imati nepovratan utjecaj na uzgajanje pašminskih koza na Changtangu. Nekada je u Kharnaku bilo više od 90 obitelji, a sada ih je samo 16. Ako broj Changpa obitelji u Kharnaku padne ispod 10, život će nam postati previše težak da bismo ga nastavili. Mlađa generacija radije bi radila u gradu i ne želi nastaviti ovdje ovaj fizički, mentalno i emocionalno zahtjevan život."

Kašmir je skup i s pravom je tako

Indijsko ministarstvo za tekstil pokušava pomoći preokrenuti smjer prije nego što bude prekasno, dajući 1,2 milijuna američkih dolara za stočnu hranu i 50 životinja svakom uzgajivaču kao način poticanja nomada da se vrate uzgajanju stoke na visoravni.

Posljednjih godina, međutim, zbog nedostatka kašmirske vune stočara Ladakha, tkalci su u Kašmir počeli uvoziti sirovu pašminu iz Kine i Mongolije kako bi zadovoljili sve veću potražnju za svojim proizvodima. Veliki dio ove pašmine nije ono što se tvrdi; koze nisu uzgajane u ekstremnim uvjetima potrebnim za stimuliranje rasta super mekane vune kako bi se službeno klasificirala kao 100% čista pašmina. Ladakh proizvodi manje od 1% svjetske proizvodnje sirovog kašmira, ali je poznat po tome što je najbolji u svijetu.

Kašmir je skup i s pravom je tako. Ovi nomadi im pažljivo češljaju dlaku tijekom proljetne sezone kako bi prikupili donji sloj i tada se dobra vlakna marljivo, ručno, odvajaju od loših. Jednom kada je očišćena i prerađena, vuna od jedne koze iznosi samo oko 113 grama. Kada se vlakna ručno sortiraju, očiste i predu, proces tkanja može početi, što je podjednako zahtjevno i mukotrpno. Potrebno je nekoliko mjeseci do jedne godine da visoko obučeni zanatlije izrade svoju magiju na drvenim tkalačkim strojevima i istkaju remek-djelo koje će se izvoziti širom svijeta i prodavati za cijenu od 200 do 2000 američkih dolara.

Kloniranje pašminske koze

Zbog smanjenja broja ove rijetke himalajske koze i sve veće potražnje za istinskim kašmirom iz regije Ladakh u Kašmiru znanstvenici sa Sveučilišta u Kašmiru odlučili su klonirati pašminsku kozu. Projekt, koji je djelomično financirala Svjetska banka, a uglavnom indijska vlada, bio je uspješan, a 9. ožujka 2012. godine rođena je ženka, Noori. Znanstvenici su planirali razmjenjivati znanje o kloniranju koza širom Himalaje kako bi pomogli drugima uzgajati svoje koze, međutim, to nije dobro prošlo kod stočara Changpa, većinom zbog njihovih budističkih uvjerenja.

Drugo pitanje koje zabrinjava je sve veći broj snježnih leoparda u regiji, čime su životinje izložene riziku od napada.

Prijetnja uzgajanju koza pašmina ne znači samo kraj preživljavanja oko 300.000 ljudi u državama Jammu i Kašmir koji, direktno ili indirektno, ovise o pašmini, već će značiti i kraj jedinstvene kulture Changpa nomada; većina su sljedbenici tibetanskog budizma i imaju složene običaje usredotočene na stoku.