U SVIJETU u kojem su koncerti trebali biti slavlja dobre glazbe, euforije i upoznavanja drugih fanova, jedan je sustav uspio sve to pretvoriti u frustraciju, stres i financijsku katastrofu. Nalazimo se u eri Ticketmastera - tvrtke koja je, u očima brojnih fanova, postala sinonim za sve što je pošlo po zlu u glazbenoj industriji.

Kupnja ulaznice za međunarodni koncert nekoć je bila jednostavna radnja. Danas? To je pravi izazov, digitalna lutrija i test strpljenja. Iako se ulaznice tehnički prodaju putem pretprodaje, ta riječ danas najčešće znači: tisuće ljudi u virtualnoj čekaonici, satima unaprijed, u nadi da će se pomaknuti s mjesta broj 70.542.

Dinamično određivanje cijena

Jedan od najkontroverznijih aspekata Ticketmastera je tzv. dinamično određivanje cijena. Cijena ulaznice raste u stvarnom vremenu, kako potražnja raste - isto kao avionske karte. To znači da ulaznica koja je u početku koštala 100 eura, u roku od nekoliko minuta može skočiti na 500 eura ili više.

Sustav često nagrađuje brzinu interneta i sreću, a ne stvarnu odanost fanova. A kad službena prodaja završi, preprodavači preuzimaju stvar.

Preprodaja 

U nekim slučajevima, ulaznice se pojavljuju na stranicama za preprodaju čak i prije službenog početka prodaje. Preprodavači (scalperi) se nadaju da će uspjeti kupiti ulaznice i kasnije ih preprodati po znatno višim cijenama.

Na platformama kao što su SeatGeek, StubHub i slične, moguće je pronaći ulaznice po cijenama koje dosežu i nekoliko tisuća eura, dok izvođači od te zarade ne vide ni centa. Rezultat? Ulaznice se preprodaju za apsurdne iznose.

Jedna od najgorih situacija bila je tijekom turneje Taylor Swift, kada su se ulaznice na preprodaji nudile i po cijeni od 20.000 eura. Da, dobro ste pročitali - dvadeset tisuća dolara za jednu kartu. 

Monopol u glazbenoj industriji 

Jedan od glavnih razloga zašto je Ticketmaster gotovo neizbježan leži u njegovim poslovnim ugovorima. Tvrtka sklapa dogovore s koncertnim dvoranama diljem SAD-a većem dijelu Europe, gdje se uvjetuje da se svi događaji u tim prostorima moraju prodavati preko njihove platforme.

To uključuje sve od klubova s 200 mjesta do stadiona koji ima kapacitet za 80.000 ljudi. U praksi, to znači da mnogi izvođači bez obzira na želje - nemaju alternativu.

Koncert je više stres nego euforija

Cijela glazbena industrija koja stoji iza organizacije koncerata, osobito onih velikih, postala je opterećena nizom dodatnih troškova i marketinških izmišljotina koje potiču ljude da troše novac: pretprodaje, Platinum paketi, VIP ulaznice, tzv. experience paketi – svi osmišljeni kako bi stvorili osjećaj ekskluzivnosti, a zapravo samo dodatno dižu cijene.

Tu su i ostali troškovi: parkiranje koje može doseći i do 150 eura, hotelski smještaj s višestruko podignutim cijenama (posebno kad nastupa neki veliki izvođač), kao i hrana i piće čije su cijene nerealno napuhane.

Koja je uloga izvođača? 

I dok je bijes najčešće usmjeren prema Ticketmasteru, ne smije se zaboraviti da ni mnogi izvođači nemaju kontrolu nad sustavom prodaje. Botovi i skalperi pokupuju većinu ulaznica, a krivnja pada na izvođače - iako su oni zapravo nemoćni promijeniti situaciju. 

Ironično, mnogi glazbenici na turnejama i ne zarađuju značajnije sume. Produkcija koncerata postala je toliko skupa da je čak i za globalne zvijezde profit sve manji. Zato i većina izvođača se bi ne može priuštiti stadione kao što mogu zvijezde poput Taylor Swift, Beyonce i Lady Gage. 

Što s ostatkom svijeta?

U mnogim zemljama koje nisu ugovorom vezane za Ticketmaster, situacija je znatno bolja. Karte su pristupačnije (često do 200 eura za kartu), prodaja je jednostavnija, a pristup jednak za sve. Tamo gdje Ticketmaster nije monopolist, tržište još donekle funkcionira.

Što se može učiniti?

Nakon skandala s turnejom Taylor Swift i eksplozije frustracije među fanovima, u SAD-u su krenule rasprave o mogućem ograničavanju Ticketmastera kao monopola. No s obzirom na širu političku i ekonomsku situaciju, šanse za hitne reforme nisu velike. Osim toga, Ticketmaster vješto posluje unutar zakonskih okvira, koristeći rupe i ranije potpisane ugovore. Pravno su (barem za sada) gotovo neuništivi.