NAŠ UM NEPRESTANO stvara mentalne mape društvenih odnosa, a čini se da neprijatelji u njima zauzimaju istaknutije mjesto od prijatelja. Pamtimo tko je kome odan, tko se bori za utjecaj i tko bi koga mogao izdati. Novo istraživanje pokazuje da upravo antagonizam služi kao jedan od glavnih orijentira na tim unutarnjim mapama, a negativni odnosi jasnije se upisuju u neurološku strukturu mozga nego prijateljstva, piše Psychology Today.

U istraživanju je sudjelovao 21 student koji prethodno nisu gledali seriju "Suits". Znanstvenici su im prvo skenirali mozak dok su promatrali slike osam glavnih likova. Sudionici su zatim pogledali prvih šest epizoda serije, nakon čega su ponovno podvrgnuti skeniranju. U drugom dijelu od njih se tražilo da ocijene odnose između parova likova, definirajući jesu li prijateljski ili neprijateljski te koliko su snažni.

Rezultati su pokazali da je samo nekoliko sati praćenja priče bilo dovoljno da se promijeni način na koji mozak reagira na dotad nepoznata lica. Neprijateljski odnosi ostavili su znatno jasniji neurološki trag od prijateljskih veza.

Mozak ne pohranjuje lica, nego odnose

Prije gledanja serije, lica likova sudionicima nisu značila ništa. No, nakon šest epizoda, ista je slika nosila cijelu društvenu biografiju, povijest odanosti, ambicije, izdaje ili sukoba. Reakcije mozga na likove postale su znatno izraženije nakon što su sudionici upoznali njihove priče i odnose. Svaka je osoba dobila točno određeno mjesto na unutarnjoj društvenoj mapi.

Ovaj proces preslikava način na koji društveno znanje funkcionira u svakodnevnom životu. Ljude rijetko doživljavamo izolirano, već ih promatramo kao prijatelje, suparnike, saveznike, autsajdere ili prijetnje. Tijekom većeg dijela povijesti ta je sposobnost pomagala ljudima da se snađu u malim zajednicama, gdje je preživljavanje ovisilo o poznavanju odnosa unutar društvene mreže.

Istraživanje nudi uvid u to kako mozak gradi tu mapu. Najjasnije promjene zabilježene su dok su sudionici promatrali likove u neprijateljskim odnosima. Obrasci aktivnosti u frontalnim i parijetalnim regijama mozga sve su više odražavali antagonizam nakon odgledanih epizoda.

Ta područja pomažu u tumačenju tuđih motiva, procjeni društvenog ponašanja i razmišljanju o međuljudskim odnosima. Nalazi upućuju na to da ti dijelovi mozga imaju i ključnu ulogu u organizaciji negativnih društvenih veza.

Zbog čega neprijateljstvo ima povlašteni status? Sukob zahtijeva predviđanje i analizu. Zbog toga um suparništvu daje istaknutije mjesto u sjećanju nego prijateljstvu, jer neprijateljstvo može promijeniti značenje i dinamiku cijele društvene mreže.

Priče kao poligon za društvene vještine

Zanimljivo je da za stvaranje ovih mentalnih mapa nije potrebno izravno iskustvo. Sudionici istraživanja nikada nisu osobno upoznali likove iz serije, ali njihovi su mozgovi svejedno stvorili detaljne prikaze njihovih odnosa.

Priče ljudima omogućuju da vježbaju snalaženje u društvu bez proživljavanja stvarnih opasnosti. Drama funkcionira kao umjetno društvo sažeto u nekoliko sati. Gledatelji prate kako se stvaraju savezi, kako se šire tajne i kako suparništva eskaliraju. Iako ulozi pripadaju izmišljenim likovima, mentalni posao obavlja publika.

To bi moglo objasniti zašto ljudi posvećuju toliko vremena pričama. Romani, televizijske serije, kazalište, tračevi i mitologija zapravo su simulacije društvene stvarnosti. Uče nas pratiti motive i predviđati izdaju, a istovremeno vježbamo procjenu kome možemo vjerovati.

Pokazalo se da mozak pojedinim likovima pridaje i bogatiju pozadinu. Još jedno područje mozga, prekuneus, postalo je aktivnije nakon što su sudionici pogledali seriju. Ta regija sudjeluje u pamćenju, promišljanju i razmišljanju o unutarnjem životu drugih.

Nakon što gledatelji saznaju priču nekog lika, njegovo lice može prizvati scene, namjere, odluke i emocionalne asocijacije. Kad narativ nekome stvori povijest, mozak počinje tretirati lice kao ulaz u širu bazu znanja.

Korisna prečica koja postaje zamka

Ovi nalazi sežu dalje od televizije. Ljudi često pretpostavljaju da je sukob znak neuspjeha društvene organizacije. U stvarnosti, suparništvo može organizirati grupe jednako snažno kao i suradnja. Mozak takve podjele može smatrati korisnima jer smanjuju nesigurnost. Složen društveni svijet postaje lakše razumljiv kada sadrži jasne linije odanosti i sukoba.

Ipak, takva korisna mentalna prečica može se pretvoriti u zamku. Kada um koristi neprijateljstvo kao glavni orijentir, može nastaviti organizirati sve nove informacije oko tog istog neprijateljstva. Taj proces može održavati zamjeranje, poticati polarizaciju i produljivati naslijeđene sukobe. Ista sposobnost koja nam pomaže u snalaženju u društvenim opasnostima može nas i zarobiti unutar zastarjelih podjela.

Možda su upravo zato priče pune neprijatelja i zato se sukobi zadržavaju u sjećanju dugo nakon što mirni trenuci izblijede. Ljudski mozak ne stvara samo popis ljudi koje susreće. On ih smješta u društveni svijet, a neprijateljstvo mu za to pruža neke od najjasnijih koordinata.