GOTOVO svatko se ponekad zatekne kako razmišlja o bivšem partneru, bez obzira je li riječ o prvoj ljubavi, kratkoj avanturi ili dugogodišnjem braku. Iako se često osjećamo kao da je to pogrešno, psihologinja objašnjava zašto je to potpuno normalno i zašto se toga ne bismo trebali sramiti.

Ponekad su okidači sitnice - miris, TV emisija ili mjesto mogu nas vratiti u prošlost i probuditi sjećanja. Iako uspoređivanje sadašnje veze s prošlom može "ukrasti radost", savjetnica i psihologinja Joanne Strong ističe da razmišljanje o bivšima ne treba biti izvor srama.

Prilika za osobni rast

Ona objašnjava kako sjećanja na bivše partnere često ukazuju na neriješena pitanja ili nostalgiju za onim što je moglo biti. "Veze su utjecajne i važne, pa kada završe, prirodno nam ostavljaju emocije koje moramo proraditi. Često, kada nam bivši partner padne na pamet ili se pojave osjećaji prema nekome iz vaše prošlosti, to je zato što ta veza nije u potpunosti prekinuta", navodi Strong.

Međutim, ona dodaje da bi to trebalo shvatiti kao priliku za rast: "zdravo promišljanje može nam pomoći da se razvijemo i da ne ponavljamo obrasce.”

Okrenite se sebi

Strong objašnjava da je nakon prekida prirodno pitati se što druga osoba radi, misli i osjeća. Ipak, savjetuje promjenu fokusa.

"Umjesto toga, pažnju usmjeravamo na sebe, i umjesto da opsesivno razmišljamo o nekome drugome, mnogo je bolje pitati: s kojim osjećajima ostajem? Koji se obrasci pojavljuju u mojim vezama i koje potrebe imam koje bi trebale biti zadovoljene?"

Što nam zapravo nedostaje?

Današnja kultura često nameće pritisak da se nakon prekida što prije "krene dalje", no Strong naglašava važnost perioda promišljanja. Osjećaji prema bivšoj ljubavi, čak i kada smo u novoj vezi, nisu tabu. "Klijenti mi često dolaze s puno srama jer se osjećaju kao da je zločin biti u vezi s jednom osobom, a razmišljati o drugoj. Međutim, to ne znači uvijek da nešto nije u redu", kaže ona.

"Ponekad razmišljanje o nekome iz prošlosti može jednostavno biti znak da nam nedostaje životni stil ili dubina ili seks, a ne sama osoba. To ne znači da nam je suđeno da budemo s tom osobom, već samo da je naša psiha tu kvalitetu povezala s tom osobom, i to je ono za čime žalimo", pojašnjava terapeutkinja.

Kada potražiti pomoć?

Ipak, važno je prepoznati kada zdravo promišljanje prelazi u nezdravu opsesiju. Strong upozorava da je pomoć potrebna ako sjećanja na bivšeg partnera počnu negativno utjecati na mentalno i fizičko zdravlje. "Ako vas razmišljanje o bivšem partneru čini nesretnima, ili ako ima domino efekt na stvari poput vašeg sna i načina na koji se odnosite prema drugim ljudima, to je vjerojatno znak da trebate proraditi svoje osjećaje na dubljoj razini", kaže ona.

Zaključuje da prekid veze predstavlja oblik žalovanja. "Važno je dati si dovoljno vremena i prostora za promišljanje. Terapija žalovanja ne počinje prije otprilike šest mjeseci nakon gubitka jer je ljudima potrebno vrijeme da procesuiraju i pomire se s onim što se dogodilo."