SVE VIŠE mladih žena tiho odustaje od veza u kojima se osjećaju kao da su preuzele dodatnu smjenu - emocionalni "servis". Ne zato što ne žele ljubav, nego zato što im je dosta odnosa u kojem su one prevoditeljice osjećaja, terapeutkinje i amortizeri tuđeg stresa.

U praksi to često izgleda ovako: partner se rijetko otvara, ne zna imenovati što osjeća, izbjegava teže razgovore, a kad stvari puknu - očekuje da ga netko "spasi" od vlastite krivnje, srama ili frustracije. Mnoge žene kažu da su u takvim odnosima stalno na oprezu: paze na ton, biraju riječi, "čitaju" atmosferu i izvlače iz njega rečenice koje bi on trebao izgovoriti sam. Na kraju ostanu s dojmom da daju puno, a dobivaju minimalno.

Zašto se sve slijeva na partnericu

Jedan dio odgovora je u odgoju i navikama. Mnogi muškarci naučeni su da se ranjivost pokazuje samo u romantičnoj vezi - i to najčešće partnerici. S prijateljima se, kako sami kažu, "ne priča o takvim stvarima", pa se emocije i stres gomilaju i onda izlijevaju u odnos. Ono što muškarcima može izgledati kao "normalan dio veze" ženama često zvuči kao uloga koju nisu birale.

U isto vrijeme mlađe generacije žena sve manje pristaju na stari model u kojem su one nevidljiva logistika tuđeg života. Ne radi se samo o osjećajima nego i o mentalnom radu: podsjećanje, organiziranje, guranje partnera da se pokrene, pomoć oko karijere, "spašavanje" nakon lošeg dana. Kad se tome doda pritisak posla, financija i općeg umora, cijena brige postaje previsoka.

Žene radije biraju mir

Zato dio njih bira mir. Ne ulaze u veze impulzivno, dulje promatraju, postavljaju jasnije granice ili se uopće ne žure u odnos. Nije da su "odustale od muškaraca", nego odustaju od dinamike u kojoj se osjećaju kao da glume majku, menadžericu i psihologa u jednom. Posebno ih odbija kad se od njih očekuje da budu pune razumijevanja, dok se njihova očekivanja brzo proglase "dramatiziranjem" ili "kontroliranjem".

S druge strane, puno mladića se stvarno osjeća izgubljeno, izolirano i pod pritiskom ideje što bi "muškarac" trebao biti. Neki rješenje traže u internetskim verzijama muškosti koje prodaju tvrdokornost, natjecanje i status, a emocije tretiraju kao slabost. Problem je što takav pristup ne gradi odnos - nego ga troši.

Ako se ovaj krug želi prekinuti, rješenje nije u tome da žene "još malo izdrže". Rješenje je da muškarci razviju mrežu podrške izvan veze: prijateljstva u kojima se može pričati normalno, bez ismijavanja i bez prebacivanja krivnje. I da se emocionalna pismenost prestane doživljavati kao nešto što se uči usput, nego kao osnovna vještina odraslog života.

Veza može biti mjesto bliskosti i rasta, ali ne može biti jedina stanica na kojoj se prazni sav stres. Sve više žena to jasno poručuje - i zato se, kad osjete da odnos postaje jednosmjeran, jednostavno povuku.