DOK SE O takozvanom "manspreadingu" već puno raspravljalo, mnoge žene sada upozoravaju na drugu, fizički izravniju mušku naviku koja ih svakodnevno frustrira. Scenarij se odvija na gradskim pločnicima, piše Metro.

Borba za prostor na pločniku

Situacija je postala vrlo česta: žena hoda ulicom i nailazi na muškarca koji joj ide ususret, ali on ne pokazuje namjeru da se pomakne i nastavlja hodati kao da je pločnik rezerviran samo za njega. U takvim situacijama, žena je ta koja se najčešće instinktivno izmakne kako bi izbjegla sudar.

Ovaj fenomen, koji se donedavno mogao smatrati tek povremenom neugodnošću, prerastao je u predmet ozbiljnih rasprava na društvenim mrežama. Žene tamo dijele svoja iskustva o muškarcima koji im se odbijaju pomaknuti na nogostupima, u parkovima i trgovačkim centrima. Umjesto da naprave korak ustranu, takvi pojedinci ne pokazuju obzir prema osobi s kojom bi se mogli sudariti.

Eksperiment na pločniku

Kao odgovor, neke su žene odlučile zauzeti čvršći stav. Sophie Alcock (27) izjavila je za Metro kako joj je jednostavno dosta toga da se muškarci stalno zabijaju u nju.

"Na Instagramu sam vidjela poziv ženama da ostanu na svojoj putanji i prisile muškarca da se on pomakne. Počela sam to isprobavati i shvatila da oni stvarno očekuju da se žene maknu. Bezbroj puta su me udarili ramenom. Rekla bih da se u 90% slučajeva sudarim s nekim ako se sama ne pomaknem", ispričala je.

Takva iskustva nisu uvijek bezazlena. Josie de Kock (27) doživjela je verbalni napad nakon sudara s muškarcem. "Primijetila sam ga izdaleka i nadala se da će se pomaknuti. Ali nije, zabio se ravno u mene i rekao mi da 'odjebem' jer sam mu stajala na putu", podijelila je svoje iskustvo.

Mogući uzroci ponašanja

Postoje teorije da je ovakvo ponašanje postalo izraženije posljednjih godina. Kao jedan od mogućih razloga spominje se pandemija bolesti COVID-19 i posljedice smanjene socijalizacije. Drugi uzrok vide u pretjeranoj upotrebi mobitela, jer su ljudi često toliko zadubljeni u virtualni svijet da ne primjećuju tko je ispred njih.

Dodatan faktor su i sve prometnije gradske ulice. Ipak, nijedan od tih razloga ne može biti opravdanje za ponašanje kojim se ugrožava osobni prostor drugih pješaka.

Širi kontekst problema

Zauzimanje fizičkog prostora često je samo najočitiji dio problema. U širem kontekstu, ovo se ponašanje može povezati s drugim, suptilnijim navikama. Jedna je "mansplaining", pojam koji opisuje situaciju u kojoj muškarac nešto objašnjava ženi polazeći od pretpostavke da o tome zna manje, čak i kada je riječ o području u kojem je ona iskusna i dobro upućena.

U poslovnom svijetu postoji i "hepeated", pojava gdje se ideja koju iznese žena ignorira, da bi je nedugo zatim ponovio muški kolega i za nju preuzeo zasluge. Takvi obrasci umanjuju ženski autoritet i doprinos.

Psihološka perspektiva

Psihologinja Emma Kenny nudi nijansiraniji pogled. Ona smatra da su žene socijalizirane tako da predviđaju poteze drugih ljudi, prilagođavaju im se i izbjegavaju sukobe, dok su muškarci možda naviknutiji zauzimati prostor bez svjesnog razmišljanja o tome tko će se prilagoditi.

Ipak, ona upozorava da se osobno iskustvo ne bi smjelo pretvoriti u univerzalnu istinu. Kenny ističe da je, unatoč raspravama na društvenim mrežama, jedno veliko opservacijsko istraživanje pokazalo da su se u praksi muškarci češće micali ženama.

Zbog toga smatra da bi bilo točnije opisati ovaj fenomen kao "vjerojatan nesvjesni društveni obrazac, a ne konačan dokaz da muškarci misle kako pločnik pripada njima".

Na kraju, ona dodaje da pri donošenju zaključaka o ponašanju u jednoj urbanoj sredini treba biti oprezan i ne predstavljati to kao dokaz o generalnom odnosu muškaraca prema ženama. "Možda bi žene trebale poraditi na vlastitom osjećaju prava na prostor i na očekivanju da drugi to pravo poštuju", zaključuje Kenny.