MIŠO Kovač, koji je preminuo jučer u 86. godini, bio je kralj domaće zabavne glazbe, ali njegova popularnost nikada nije bila ograničena samo na publiku koja je slušala šlagere. Voljeli su ga i ljudi iz potpuno drukčijih glazbenih svjetova, od pankera i rokera do repera i alternativaca. Goran Bare otvoreno mu je priznao da je njegov veliki obožavatelj, Davor Gobac njegov je hit pretvorio u punk, a Saša Antić iz TBF-a s njim je snimio pjesmu za Hajduk.

Na prvi pogled, Mišo Kovač i hrvatska alternativna scena nemaju mnogo zajedničkog. S jedne strane veliki festivali, ljubavne balade i milijuni prodanih ploča, a s druge gitare, buntovni tekstovi i izvođači koji su gradili karijere odbacujući pravila mainstream estrade.

Galerija

Ipak, Mišo je bio jedna od rijetkih domaćih glazbenih zvijezda koja je uživala poštovanje i izvan vlastitog žanra.

Razlog nije bio samo u njegovim pjesmama. Bio je to i njegov stav. Mišo nije pokušavao djelovati opasno, buntovno ili drukčije. Nije morao. Imao je karizmu, prepoznatljiv glas, izravan odnos s publikom i samopouzdanje koje se nije moglo naučiti.

Upravo su to osobine koje rock i punk kultura, barem u svojem izvornom obliku, posebno cijene.

Goran Bare: "Gospodine Mišo, ja sam vaš veliki obožavatelj"

Jedna od najzanimljivijih priča o Mišinu statusu među rokerima dogodila se u listopadu 2018. godine, kada je u prostorijama Croatia Recordsa u Zagrebu slučajno susreo Gorana Bareta.

Frontmen Majki izlazio je iz prostorija diskografske kuće, a Mišo je upravo dolazio poslušati nove pjesme koje su mu ponudili autori. Prema tadašnjem izvještaju Jutarnjeg lista, Bare je zastao kada ga je ugledao, prišao mu i rekao:

"Gospodine Mišo, htio bih vam reći da sam vaš veliki obožavatelj."

Mišo ga je primio za ruku. Uslijedila je tišina, a zatim mu je rekao: "Gorane, jako si mršav."

Ta scena danas djeluje kao susret dvaju naizgled potpuno različitih svjetova domaće glazbe. Bare, jedan od najprepoznatljivijih glasova hrvatskog rocka, i Mišo, čovjek čije su pjesme desetljećima punile dvorane.

No među njima je postojala važna sličnost. Obojica su bili izvođači čija je najveća snaga ležala u emociji i uvjerljivosti. Bez obzira na razlike u žanru, publika im je vjerovala.

Davor Gobac pretvorio je Mišin hit u punk

Još jedan primjer Mišina utjecaja izvan zabavne glazbe bio je Psihomodo Pop.

Davor Gobac i njegov bend svojedobno su u emisiji Narodni Living Room obradili Mišin veliki hit "Proplakat će zora". Gobac je objasnio da su za nastup željeli izvesti nešto neočekivano pa su posegnuli upravo za pjesmom čovjeka kojeg je nazvao kraljem zabavne glazbe.

U njihovoj izvedbi poznata Mišina pjesma dobila je drukčiju energiju, s punkerskim pristupom koji je pokazao da snažna melodija i emocija mogu funkcionirati i izvan izvornog aranžmana.

U tome i jest zanimljivost Mišine glazbe. Njegove pjesme nisu se oslanjale samo na prepoznatljivost njegova glasa. Imale su melodije i refrene koji su mogli preživjeti promjenu žanra.

Mišo i Saša Antić spojili su dva glazbena svijeta

Jedan od najupečatljivijih primjera povezivanja Miše s mlađom, urbanom glazbenom scenom dogodio se 2021. godine.

Tada je s reperom Sašom Antićem, članom splitskog TBF-a, snimio pjesmu "Ja ne mogu drugo nego da ga volin", posvećenu Hajduku. Riječ je o novoj, navijačkoj verziji Mišina hita "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim" iz 1975. godine.

Antić je pjesmi dodao rap dionice, a Mišo je otpjevao prepoznatljivi refren. Tako su se spojile dvije generacije i dva potpuno različita glazbena izraza.

Antić je kasnije u razgovoru za RTL ispričao da ga je poziv iz Hajduka iznenadio, ali da je nakon ponovnog slušanja originalne pjesme shvatio koliko dobro njezin ritam odgovara rapu.

Objasnio je da pjesma ima idealan tempo za takvu izvedbu te da ga je odmah osvojila njezina emocija. Posebno mu je značilo što je dobio priliku surađivati upravo s Mišom. Iako nisu zajedno snimali u studiju, upoznali su se na snimanju spota.

Antić je tada o Miši rekao da je riječ o čovjeku koji gori do zadnjeg daha.

Njihova suradnja pokazala je da Mišine pjesme nisu bile samo uspomene na neka prošla vremena. Mogle su dobiti novi život i među generacijama koje su odrastale uz hip-hop, rock i elektroničku glazbu.

Zašto su ga prihvaćali i oni koji nisu slušali zabavnu glazbu?

Mišo je bio dio glazbenog mainstreama, ali njegova javna osobnost nije uvijek odgovarala očekivanjima koja su se vezala uz klasičnog estradnog pjevača.

Govorio je izravno, često bez pretjeranog biranja riječi. Njegovi intervjui znali su biti nepredvidivi, a nastupi nabijeni emocijama. U tome je postojala sličnost s najvećim rock frontmenima. Njegov autoritet nije proizlazio iz žanra kojim se bavio, nego iz veze koju je imao s publikom.

Mišo je pritom bio izrazito prepoznatljiv. Brkovi, tamne naočale, podignuta ruka i karakterističan glas činili su identitet koji se nije mogao zamijeniti ni s jednim drugim izvođačem.

Takva autentičnost bila je jedan od razloga zbog kojih su ga mogli poštovati i glazbenici koji inače nisu imali mnogo dodirnih točaka sa zabavnom glazbom.