Zašto su pobjednici svakog talent showa uvijek toliki luzeri?

Zašto su pobjednici svakog talent showa uvijek toliki luzeri?

OPERACIJA TRIJUMF ponovno nas uvodi u magični svijet umjetnog stvaranja zvijezda. Nije ovo negativna opaska kojom bi na bilo koji način umanjivali vrijednost veličanstvenih spektakala čija je primarna namjena stvaranje hypea oko generalno ničeg, već više konstatacija da se proces stvaranja "zvijezda" sustavno mijenja.

Sve je to već viđeno i uz iznimku pada s pozornice, malo nas toga može iznenaditi, ali neke se stvari ipak mijenjaju. Ponovno se postavlja pitanje može li bilo koji reality show promijeniti sistem stvaranja glazbene zvijezde. Možete li od apsolutnih bezveznjaka napraviti glazbenu zvijezdu pukim "rajcanjem" publike izjavama kao što su "bit ćeš zvijezda" ili "ti imaš sve da postaneš najveća/najveći" i mogu li blještavi spektakli stvoriti bilo što drugo osim kratkotrajnog interesa za pjevača ili pjevačicu koji nestaje istog onog trenutka kada se reflektori ugase.

Znamo tko su ljudi koji se jebu za novac, eufemizmi su samo lijep način da vam kažu da ste kurva

Teoretiziranje oko "onog nečeg" ili "x faktora" stara je papazjanija koja nikada nije urodila suvislom definicijom. Poslije silnih lupetanja doznali smo da pričaju o karizmi pa je cijela priča oko "x faktora" još jedan pokušaj da damo novi naziv već postojećem pojmu. Ista je priča i sa "sponzorušama". Jako dobro znamo kako nazivamo ljude koji se jebu za novac, a raznorazni eufemizmi samo su lijep način da vam netko kaže da ste kurva.

Karizma je vjerojatno najbolja odskočna daska za svakog mladog tragača za slavom. Nije nešto što će vas održati na sceni dulje vrijeme, ali bez karizme put do zvijezda bit će mukotrpna zajebancija i postoji velika mogućnost da ćete zauvijek ostati anonimus kojeg će voljeti samo uzak krug prijatelja. I, nažalost, to je nešto s čim se rađate. Prethodnici "Trijumfa" pokazali su da od ničega ne možete napraviti nešto čak ni ako tisuću puta ponovite "imamo zvijezdu". Svi ti pobjednici "Hrvatskih Idola" ili čega već ne, ostali su ono što su bili i prije spektakla. Bezveznjaci s imenom.

Prošle godine imali smo reality čijeg se imena ne mogu sjetiti, ali bavio se pronalaskom nove glazbene zvijezde. Možete li se sjetiti i jednog od izvođača? Ove godine pred nama je show koji cilja na stvaranje zvijezde balkana i u igru je uključen Mr. Trash - Tonči Huljić.

Čak ni Tonči Huljić nije svemoguć

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Huljić je jedan od najvećih krivaca za pretvaranje domaće zabavne glazbe u nakupinu prvoloptaških kopija popularnih narodnjaka s većim ili manjim uspjehom prikrivanja izvornika, a poznat je i po tome što pod sobom ima cijeli niz zvijezda ili zvjezdica koje su na određenom nivou ostvarili zavidan uspjeh. Dakle, ako bilo tko može prepoznati bezličnu masu, koju je moguće pretvoriti u nešto što će svaki glazbeni kritičar s užitkom sasjeći u korijenu, onda je to definitivno Tonči Huljić. No, čak ni on nije svemoguć. "Operacija Trijumf" pokazat će je li moguće da pobjednici reality showa ostvare karijeru koja će potrajati dulje od nekoliko mjeseci.

U čemu je problem? Percipiraju li ljudi zvijezde svih tih emisija na pogrešan način. Ne kao pjevače već kao karaoke spodobe koje ne možete shvatiti ozbiljno bez obzira na njihove vokalne sposobnosti. Možda je problem u ekipi istrošenih autora koji preuzimaju izvođače nakon pobjede, a nisu u stanju izroditi jedan suvisli pop hit. Možda je stvar u tome da interes za njihovim karijerama nestaje istog trenutka kada show prestane s emitiranjem pa imamo hrpu likova čije su karijere ostavljene na milost i nemilost niza slučajnosti. Dokazano je i da s vremena na vrijeme imamo i poneku zvijezdu, ali to su uvijek drugo ili trećeplasirani kandidati koji su karijere ostvarili izvan žrvnja produkcijske mašinerije reality showa. I da, uglavnom imaju "ono nešto".

Pokušaji stvaranja zvijezda reality showovima često završavaju neslavno jer sve je rezultat brzanja i linije nepostojećeg otpora. Tri mjeseca pjevušenja pred kamerama i žirijem u kojem se nalaze jedina tri pobjednika cijelog cirkusa (prisjetite se samo što je Škoro izvukao iz jednog od "Idola") daleko su od temelja za suvislu karijeru. Kao reference često se koriste pop zvjezdice koje su ostvarile zavidnu svjetsku karijeru. Naravno, nitko stvarno ne misli da će pobjednik realityja ostvariti karijeru izvan granica države, ali ovog puta riječ je o tržištu od dvadesetak milijuna potencijalnih kupaca pa ta usporedba još donekle i drži vodu.

Britney, Aguilera, Justin, Beyonce,... svi su oni od malih nogu izloženi šoubiznisu

Umjetno stvaranje zvijezda je moguće i u posljednjih dvadeset godina imali smo priliku vidjeti da kvalitetu izvođača ili pjesme često zamjenjuje kvaliteta promidžbe, ali uporno se zaboravlja kroz kakvo "drilanje" prolaze svi ti boy-bendovi, pjevačice tipa Britney Spears ili Christina Aguilera ili zašto su Justin Timberlake ili Beyonce tolike zvijezde. Publika često vidi samo konačni proizvod, ali nema uvid u to da su svi ti ljudi svoj cijeli život podredili stvaranju glazbene karijere. Te karijere nisu nastale u tri mjeseca i ne radi se o ljudima koji su se jednog jutra probudili s idejom "želim pjevati". Većina je njih od malih nogu izložena šoubiznisu i sa 18 godina već su prekaljeni veterani koji tek tada ulaze u industriju koja će od njih eventualno stvoriti zvijezde. Oni su jedva punoljetni profesionalci koji su spremni uložiti još mnogo godina i truda u svoje karijere. Zvijezde reality showa došle su se na tri mjeseca zajebavati pa što bude bude.

Usporedbe s američkim zvijezdama ili američkom glazbenom industrijom u najmanju su ruku sulude, ali poanta nije zemljopisni položaj već zabluda producenata da instant karijere mogu opstati nakon samo tri mjeseca kilavog rada. Nije pitanje možete li stvoriti karijeru, naravno da možete, ali ako Ameri nisu uspjeli progurati reality karijeru, koja je šansa da takvo što opstane na Balkanu.           

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara