POSTOJE ljudi s kojima je iznimno ugodno razgovarati, a nakon susreta s njima osjećate se bolje i samopouzdanije. Taj se efekt naziva karizmom, a osobe koje je posjeduju često se doživljavaju kao privlačne i intrigantne. Suprotno uvriježenom mišljenju, karizma nije urođena osobina, već vještina koja se može razviti relativno jednostavno.

Pamtimo osjećaj uz neku osobu

Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Lausannei potvrđuje da se usvajanjem određenih komunikacijskih tehnika percipirana karizma može povećati za čak 60 posto, što osporava ideju da je ona isključivo urođena. U prilog tome govori i rad psihologinje Susan Fiske sa Sveučilišta Princeton.

Njezino istraživanje prvih dojmova pokazalo je da kod drugih ljudi gotovo uvijek prvo procjenjujemo toplinu, a tek potom njihovu sposobnost. Nakon razgovora pamtimo kako smo se uz nekoga osjećali, a ne koliko je ta osoba djelovala inteligentno ili samouvjereno. Upravo je taj osjećaj, koji se često zanemaruje, srž karizme.

Psihoterapeut Donald Altman razvio je metodu koju naziva "prepoznavanje snaga". U članku za Psychology Today objasnio je njezinu suštinu: potrebno je aktivno slušati sugovornika kako bi se uočilo što radi dobro, a potom mu to izravno i reći. "Prepoznavanje tuđih kvaliteta snažan je alat za povezivanje koji vas izdvaja u očima drugih", navodi Altman. "Time se odmah stvara bliskost."

Kako vježbati prepoznavanje snaga

Vježba na Altmanovim radionicama izgleda jednostavno. Sudionici se podijele u parove i razgovaraju o svakodnevnim temama. Zadatak slušatelja je da u priči sugovornika prepozna situacije u kojima je pokazao neku pozitivnu osobinu, poput strpljenja, duhovitosti ili dobre prosudbe, te da mu na to ukaže.

Često je riječ o kvalitetama kojih ni sama osoba nije svjesna. Sudionici redovito odlaze s osjećajem da su istinski saslušani i shvaćeni, a Altman potvrđuje da je takva reakcija pravilo u svim grupama.

Uspjeh metode leži vjerojatno u njezinoj jednostavnosti i kontrastu s uobičajenom komunikacijom. Većina razgovora često se svodi na čekanje vlastitog reda za riječ. Zbog toga osoba koja pozorno sluša, pamti detalje i pohvali nešto što ste dobro učinili stvara snažan pozitivan dojam. Takva razina pažnje iznimno je rijetka, osobito u komunikaciji s novim poznanicima.

Altman takav pristup opisuje kao "velikodušnost duha i dar koji poklanjate drugome". Jednostavna i iskrena pohvala, poput "Sjajno si se snašao u toj situaciji" ili "U ovome si bolji nego što misliš", može ostaviti trajan dojam, za razliku od formalnih komplimenata kakvi se razmjenjuju na društvenim mrežama poput LinkedIna.

Karizma, dakle, u velikoj mjeri proizlazi iz sposobnosti da se nekoga doista sasluša i ponudi promišljen komentar, umjesto da se samo čeka prilika za vlastitu priču. U konačnici, to nije urođeni dar, već svjestan izbor.