LJILJANA NIKOLOVSKA u nedavnom intervjuu za Novosti prisjetila se događaja iz 1985. godine kada je publika napustila dvoranu u kojoj se održavao Zagrebfest jer Magazin nije pobijedio s pjesmom Piši mi. Povodom toga, u suradnji s Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1985. godine o tom događaju.

Studeni 1985.: Mlak početak najstarijeg festivala zabavne glazbe pred polupraznom dvoranom Vatroslav Lisinski pretvorio se na svršetku u skandal bez presedana, u kojem su oko pobjedničke pjesme Probudi me odigrane mutne igre koje zagrebačka publika nije željela prihvatiti.

Drska se krađa dogodila za održavanja zagrebačkog festivala zabavne glazbe. O tome je odmah obaviještena milicija, no počinilac zasad nije poznat. Istraga je u toku. Riječ je o provali u automobil koji se nalazio propisno parkiran na prostoru između Gradske vijećnice i dvorane Vatroslav Lisinski, a vlasniku, sudioniku festivala Draženu Žanku, ukraden je iz prtljažnika nov novcat video-rekorder.

Zapitat će se mnogi kakva je veza između majstora dugih prstiju, ljubitelja tuđih stvari i izvještaja s jednog, do danas renomiranog zabavno-muzičkog festivala, no ti će biti u nedoumici samo zakratko, dok ne objasnimo što se zbilo nešto prije ponoći prošle subote, posljednje večeri ovogodišnjeg Zagrebfesta.

Dogodio se presedan: ne pamti se u analima tog najstarijeg festivala zabavne muzike u nas da je publika odbacila pobjedničku pjesmu koju je - gle čuda! - sama izglasala! 

Prvo se za ime pobjednika pročulo po garderobama i iza pozornice, pa je kuloare zapljusnuo val negodovanja, u kojem su, dakako, prednjačili pjevači i ostali autori, no nitko nije mogao naslutiti kako će reagirati posjetioci u dvorani, koji su inače zdušno i s mnogo aplaudiranja pratili program od dvadeset i četiri šlagera, šansona i takozvanih vječnih melodija.

Bruka je pukla u trenutku kad su voditelji programa Ksenija Urličić i Oliver Mlakar objelodanili da je naslov pobjedničke pjesme osvojila skladba Probudi se skladatelja Đele Jusića, sa stihovima Margit Antauer, a u izvođenju Snježane Naumovske. 

Nitko nije rekao "Jer to ste vi tražili!", no kao ulje na vatru djelovalo je obrazloženje da su o pobjednicima odlučili glasovi publike! 

Istog trenutka, spontano, pola je dvorane bilo na nogama i krenulo prema izlazima glasno negodujući. Čuli su se zvižduci i jasno razabirali uzvici "Lopovi, lopovi!" 

Pjevačica Snježana Naumovska, koja je istodobno interpretirala "pobjedničku" pjesmu Probudi se, mogla je toga trenutka razmišljati samo o Pirovoj pobjedi, a s njom i svi oni koji su joj pomogli da se vine do pobjedničkog postolja. 

Ne treba, dakako, pri tome zaboraviti da su autori pobjedničke pjesme osvojili Grand-prix Zlatnu notu, 30.000 dinara i Veliku plaketu Večernjeg lista. Nešto vrlo ružno za ugled organizatora Društva skladatelja Hrvatske, za ugled zagrebačkog festivala koji je navršio trideset i prvu, za ugled svih onih koji su na bilo koji način bili "unutra" - zbivalo se te večeri. 

Publika, koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu Lisinski osjetila je da je prevarena, i to je vidljivo dala do znanja. Jer publika je, tome nema dvojbe, vrlo aktivno sudjelovala u praćenju programa, poprativši srdačnim pljeskom sve melodije i pjevače koji su joj se svidjeli, osobito neke. 

Ti su izvođači izlazili na bis, i među njima i gledalište i promatrači naslućivali su pobjednika Zagrebfesta '85 po odluci publike. Zabilježeno je da su gromoglasne aplauze izazvali nastupi splitske grupe Magazin i njihova pjesma Piši, piši mi, pa Tereza Kesovija s pjesmom Nije mi lako, da ništa manji uspjeh nisu postigli nastupi Đurđice Barlović koja je pjevala Osjećam to i imala stih "Bilo je šanse za nas". 

Ta pjesma ipak dobiva satisfakciju jer osvaja Grand prix i 30.000 dinara. To je nagrada stručnog žirija, a osvojili su je Vlado Delač, muzički urednik Radio-Zagreba, i Krste Juras, inženjer i nedavni prvak sarajevskog TV-kviza. 

Grupa Magazin odbila izaći na pozornicu

Kićo Slabinac zagrijao je vlastitom pjesmom Ne pitaj me ništa noćas ponovno festivalsku publiku, a tu su bile i izvanredne interpretacije Radojke Šverko, Nadežde Janjić i Gabi Novak. 

Čini se da je po intenzitetu pljeska pobjednička Probudi se prilično zaostala, ili je, možda, pravi put do uspjeha, kao što to kažu nogometaši, bilo djelovanje iz drugog plana.

O mnogo čemu presudit će vrijeme jer:

- ako je bilo "nepravilnih radnji" počinilac ostaje nepoznat. Činjenice se ipak ne mogu prešutjeti, pa navodimo:

- da je grupa Magazin, revoltirana zbivanjima, odbila prilikom proglašenja nagrada izaći na pozornicu i primiti Plaketu SOKOJ-a za najbolje djelo u cjelini po odluci stručnog žirija, 

- da je Kićo Slabinac izjavio Studijevu novinaru kako su takvi postupci "najbolji način da se od daljnjeg sudjelovanja odbiju svi ozbiljni autori i pjevači", 

- da je Tereza Kesovija jasno i glasno prokomentirala da se "na taj način čini medvjeđa usluga mladoj pjevačici kao što je Snježana Naumovska", 

- da su vrlo slično mišljenje imali mnogi, sve sami iskusni sudionici i veterani festivala. 

Mnogi članovi Društva skladatelja Hrvatske nisu mogli "doći k sebi", vidjelo se da bi najradije "u zemlju propali od stida".

Uostalom, i oni su odjurili iz dvorane kad su saznali rezultate. A direktor festivala Drago Diklić digao je i raširio ruke, ne u znak predaje, nego da objasni kako je nedužan, vrlo jasno prebacujući krivicu "za eventualne radnje" Koncertnoj direkciji Zagreb, nosiocu tehničkih usluga na Zagrebfestu '85. 

Za informaciju čitaocu, Snježana Naumovska već je nekoliko godina, a to je inače vrlo pohvalno, štićenica Koncertne direkcije. Nitko te subote prije ponoći, na završetku Zagrebfesta '85, nije "propao u zemlju", premda je bilo još nekoliko "sitnica" što su, ipak, ostale u sjeni Grand-prixa publike, koji je bio "kruna svega".

Televizija, koja je imala uključene TV-kamere u dvorani Lisinski, nije se snašla u situaciji koja je pružala više mogućnosti no što je to najjači medij iskoristio. Umjesto da izađe iz okvira što ga je zadavala unaprijed napisana konferansa, televizija se ponijela stidljivo kao mlada prije udaje.

Kao i obično, više nezadovoljnih nego ushićenih

Za kraj ovog izvještaja s ovogodišnjeg Zagrebfesta nekoliko kratkih postfestivalskih razmišljanja. 

Festival, koji je završio skandalozno, započeo je prilično tiho, nenametljivo i preskromno. Gotovo je izostala reklama, ako se kao izuzetak ne uzmu dva-tri aranžirana izloga trgovina u središtu grada. Zastave, koje na Trgu Republike već mjesec dana lepršaju u znak vrijednog jubileja, 125-godišnjice HNK, možda su mogle svoje mjesto tih nekoliko dana ustupiti Zagrebfestu.

Mnogobrojna mjesta dopuštenog i još brojnija nedopuštenog plakatiranja reklamirala su sve i svašta - samo ne Zagrebfest! 

Građani su bili daleko obavješteniji da se u Zagrebu održava priredba Ruski ciganski narodni plesovi i pjesme, da gostuje Đorđe Balašević i da Sedmorica mladih slave jubilej. Treba li se tada čuditi što je dvorana Lisinski prve dvije večeri Zagrebfesta zjapila poluprazna?

Organizatori su, premda je Univerzijada gotovo na pragu, u posljednji trenutak uspjeli napraviti program Pjesama o Zagrebu i Univerzijadi. Tek dvanaestak pjesama, od kojih se na prste jedne ruke mogu nabrojiti sadržaji vezani za najveću sportsku priredbu što će je grad doživjeti u 1987. godini. 

No, Zagreb je ipak dobio nekoliko lijepih pjesama, njemu posvećenih, a tu su prednjačili Zvonko Špišić kao kompletan autor pjesme Zagreb i ja, koju je Đuka Čaić otpjevao punim glasom i srcem. Špišić nije dobio nikakvu nagradu. Plaketu Turističkog saveza Zagreba osvajaju kao autori Vili Čaklec i Mišo Doležal za pjesmu Dobro nam došli, koju s mnogo temperamenta izvodi Tereza Kesovija.

To je ujedno i najbolja pjesma o sportu i Univerzijadi po ocjeni žirija, u sastavu Miroslav Ćiro Blažević, Mirko Novosel i Stanko Kućan, glavni urednik Sprinta, premda bi ta nagrada očito bolje pristajala pjesmi Lopta je okrugla Nikice Kalogjere. No, o ukusima ne valja previše raspravljati!

Studijev Zlatni vijenac za najizvođeniju pjesmu od festivala do festivala (to je ono pravo!) osvajaju Mario Mihaljević, Rajko Dujmić i, najzaslužnija za uspjeh pjesme Povedi me, Jasna Zlokić. Bilo je, kao i obično, više nezadovoljnih nego ushićenih. Jesu li nagrade sporne ili nisu, istrage tu, dakako, neće biti.

Vrijeme će suditi: ono što je dobro, ostat će, a ono što je umjetno uzveličano - brzo će se zaboraviti!

Napisao: Zvonko Kovačić (Studio, 1985.)