TJEDAN dana nakon što je Malezija uvela djelomičnu izolaciju u borbi protiv širenja koronavirusa, građevinski nadzornik Hafi Nazhan vidio je svoje susjede u Kuala Lumpuru kako trče.

Fotografirao je ljude koji se ne pridržavaju mjere i objavio ih na Twitteru, a stotine su podijelile njegovu objavu. Pratitelji Hafija obavijestili su policiju o tome pa je uskoro u njegovom susjedstvu uhićeno 11 rekreativaca. 

Optuženi su za kršenje mjere ograničenja kretanja i moraju platiti kaznu u iznosu 1000 ringita, odnosno 230 dolara. 

"Bio sam uzrujan jer neki ljudi nisu ozbiljno shvatili mjeru 'ostani kod kuće'. To su vrlo obrazovani ljudi", rekao je 26-godišnji Hafi za Reuters. 

Respiratorna bolest koja se pojavila u Kini krajem prošle godine pogodila je oko 1,2 milijuna ljudi i ubila otprilike 65.000, pokazuju podaci Sveučilišta Johns Hopkins.

Facebookom se širi fotografija muškarca iz Singapura kako uživa u ručku u restoranu iako bi trebao biti u izolaciji pa su i tu vlasti reagirale. 

Ministar pravosuđa u toj zemlji naredio je istragu, a imigracijske vlasti rekle su lokalnim medijima da će muškarac vjerojatno biti optužen. 

Na Novom Zelandu koji će provesti mjesec dana u karanteni, policija je 29. ožujka pokrenula web stranicu na kojoj građani mogu prijaviti svoje susjede koji krše izolaciju. Web stranica se srušila već nekoliko sati nakon što je uspostavljena. 

Policija je zaprimila oko 14.000 prijava u manje od jednog tjedna. U prijavama se navodilo da su se građani igrali s frizbijem i organizirali tulume. 

U Italiji koja je u karanteni već tjednima, ljudi su nervozni, vrijeđaju se s balkona i objavljuju fotografije drugih na društvenim mrežama. 

U Španjolskoj mještani također objavljuju snimke ljudi koji trče, šetaju parkom i voze bicikl - sve zabranjene aktivnosti. 

Zdravlje vs. privatnost

Takve objave pokrenule su debatu o digitalnoj etici, a neki tvrde da se uobičajena pravila privatnosti ne mogu primjenjivati u zdravstvenoj krizi. 

"Kada nam svima prijeti rizik od zaraze smrtonosnim virusom, ne vidim razlog da pojedinci ne prijave vlastima svoju legitimnu zabrinutost", rekao je David Watts, bivši povjerenik za privatnost u australskoj Viktoriji. 

"Nema puno smisla imati pravo na privatnost kada ste mrtvi", dodao je Watts. 

Za Davida Lindsaya, profesora prava na Sveučilištu za tehnologiju u Sydneyu, privatnost nije "apsolutno pravo i uvijek se mora uravnotežiti s drugim pravima i interesima".

Obojica se slažu da bi se po završetku pandemije trebala preispitati uravnoteženost privatnosti i nadzora. 

Joseph Cannataci, posebni UN-ov izvjestitelj za privatnost, strahuje da će mjere nadzora od prepoznavanja lica do praćenja na telefonu nadživjeti trenutnu krizu.

"Diktature i autoritarna društva često nastanu u vrijeme prijetnji", rekao je Cannataci. 

Stigma i strah

Nadzor zajednice također bi se mogao iskoristiti "na zlonamjeran način, posebno za stvaranje predrasuda ili pristranosti", upozorio je Raman Jit Singh Chima iz organizacije za digitalna prava Access Now.

"Često će ljudi o kojima se izvješćuje biti najmanje privilegirani ili bi mogli pripadati, kao u slučaju Indije, zajednici nižih kasta ili ljudima koji moraju odlaziti na posao", rekao je.

Stručnjaci za ljudska prava strahuju da će deseci tisuća migrantskih radnika, koji su se vratili u Mjanmar nakon uvođenja izolacije u susjednom Tajlandu, biti pod snažnim nadzorom.

Mjanmar je dosad potvrdio 20 slučajeva koronavirusa, a ministarstvo zdravstva je upozorilo na "veliku epidemiju" nakon njihova povratka s Tajlanda. 

Dužnosnici su također podsjetili javnost da bi se neprijavljivanje ljudi za koje se sumnja da su zaraženi moglo kazniti zatvorom na mjesec dana.

"Nadzor i praćenje su neophodni s gledišta javnog zdravlja. Što ih brže i učinkovitije možete provoditi, to bolje", rekao je Sid Naing, direktor organizacije Marie Stopes International.

"U ovom trenutku država ne može pružiti potpuni nadzor, pa to ljudi čine jer su prestravljeni. No, iza straha su stigma i diskriminacija, što je problem."