Foto: Yugopapir/Instagram

4. OŽUJKA 1993. godine u prometnoj nesreći poginuo je legendarni zadarski pjevač sa zagrebačkom adresom Tomislav Ivčić. Povodom obljetnice njegove smrti u suradnji s Yugopapirom donosimo jedan njegov intervju iz 1990. godine.

>>>"Veći dio života bez tebe": Kći Tomislava Ivčića objavila dirljivu poruku<<<

Listopad 1990: Zagrebački pjevač Tomislav Ivčić, čini se, u svome je pjevačkom zenitu. Ploča s pjesmom Gorka rijeka, koju je otpjevao u duetu s Meri Cetinić, bila je najtiražnija ploča prošle godine. I sada se dobro prodaje, a s te ploče hit je postala i pjesmica koja budi sentimente Tata, vozi polako.

Smirivanje sukoba?

Ivčić se svojevremeno požalio da nikada nije bio miljenik tiska, jer "tisak voli spektakle, podvale, izazove, a ne normalne ljude"?!

"Zadnjih sam mjeseci dao više intervjua nego u posljednjih osamnaest godina", reći će ovih dana ne bez radosti.

Novinarskim jezikom rečeno znači da ima povoda, ili, prema Ivčiću, "spektakla, izazova...".

Jedan je ovoljetna prozivka Zdenka Runjića, direktora Splitskog festivala, i Ivčićevo pismo o njegovu odustajanju od nastupa na ovoj, mnogi kažu našoj najboljoj smotri lakoglazbenih zabavnih nota.

Šta kaže Ivčić sada, kada su strasti malo primirene?

"Ne bih o Runjiću. Uostalom, sam je izjavio da je prošle godine Zdravko Škender kupio pobjedu na Splitskom festivalu, na tom istom kojem je Runjić direktor... Deset su godina odbijali moje pjesme u Splitu, a nudili mi da pjevam tuđe. Spomenut ću samo Večeras je naša fešta, koja je postala 'dalmatinskom himnom', a pjeva se i na stadionima, Zapivajmo noćas u konobi, Kalelarga, Piši mi, mila mati, Sine, vrati se... Splitski je naš najveći festival, ali i velika mućka... "

Neće u stranke

Čuju se razmišljanja da koristite politički trenutak...

"Nipošto! Prije nekoliko godina na konferenciji za tisak u Splitu napravio sam veću frku. Naprosto sam morao reći svoje."

Ne možete negirati da ste pjevali na predizbornim skupovima pobjedničke, stranke HDZ, u Hrvatskoj. Štoviše, napisali ste i budnicu!?

"Da sam nečime kalkulirao onda sam tu pjesmu mogao snimiti i do sada bih već zaradio tisuće maraka. Nisam. Želio sam samo pripomoći da ova stranka pobijedi na izborima u Hrvatskoj. Poslije me se nije moglo čuti na političkim skupovima i feštama. Nikada neću biti član nijedne stranke! Za moje poimanje to nije svojstveno umjetničkom biću."

Vjerska ploča tolerancije

Može li se ploča s pjesmama o Međugorju tumačiti kao izraz vaših vjerskih opredjeljenja?

"Ta je ploča izašla prije nekoliko godina i to je prva autorska vjerska ploča u ovoj zemlji. Sve su pjesme i tekstovi moji, ispjevani na pet jezika i tu ploču smatram svojim najpotpunijim umjetničkim djelom. Da, ploča je izraz mene kao umjetnika prema vjeri i poruka je svim ljudima dobre volje. Inače, apsolutno sam tolerantan prema svim vjeroispovijestima."

Gorka rijeka približila vas je slušateljima svih generacija i pridonijela vašoj popularnosti i u krajevima u kojima se za vas manje znalo. Kako je nastao ovaj hit?

"To je pjesma Mikisa Theodorakisa stara oko 20 godina. Do sada su je pjevali Vicky Leandros, Iva Zanicchi, naša Lidija Percan... Napisao sam novi tekst i uslijedio je neprekinuti lanac uspjeha. Uvijek sam imao osjećaj da je ta pjesma stvarana za ženski glas, jer sam poznavao samo ženske verzije, dok nisam čuo jednog grčkog baritona u originalnoj izvedbi. Nazvao sam Meri i odmah je došla u Zagreb. Tako smo ponovo učinili popularnom pjesmu koju je Theodorakis napisao u vrijeme političkih previranja kao član KP Grčke. Pjevao je o bolu u grudima, bio zatvaran, a pjesma zabranjivana."

Sada je popularna Tata, vozi polako, koju pjevate s jednom djevojčicom. Često na pločama pjevate u duetu?!

"Na ploči je pjevam s Vanjom Miho koju mi je predložila Ksenija Erker, a na koncertima je izvodim u duetu s kćerkom. S Jasnom Zlokić sam snimio Tu T'en Vas, a s Danijelom Monju".

Najveći uspjeh obitelj

Zašto ste obrijali brk, koji vam je bio zaštitni znak, a žene kažu i najljepši brk na estradi?

"Brk sam nosio od svoje osamnaeste godine. Nije mi se više dao nositi onoliki, a da ga malo skratim, to više ne bih bio ja. Od prošloga sam ljeta bez brka i čini mi se da bez njega kudikamo bolje izgledam."

Dugo vas ne viđamo s vašom također popularnom braćom. Da niste s njima u zavadi?

"Među nama nikada nije bilo problema i neće ih biti. Zajednički smo izdali tri ploče i dalje ćemo ih snimati. Đani Maršan, Vedran i ja izvrsno se družimo kad se ljeti svi okupimo u Zadru. Tada su naše konobe i noći. U Zadru živi i moja majka Nela, dok je sestra Pina u Italiji. Mi smo utroje najjači."

Možete li, napokon, uživati na lovorikama i u uspjehu?

"Moj najveći uspjeh je moja obitelj. Troje djece su moje dijamantske ploče. Deset godina braka je deset mojih najljepših godina života. U ovih 36 godina života nosila me muzika, samo pjevaj i pjevaj. Zato će godine koje slijede više biti posvećene obitelji. Put do uspjeha je bio težak. Možda zato što sam svjesno išao najtežim putem. Autor sam svih mojih pjesama i tekstova. O tiražima govore podaci komercijalista. Svi imaju nekog kome mogu zahvaliti za uspjeh u životu. Ja samo sebi i radu. Od svoje trinaeste sam se financiram. I dobro je što sam između nogometa i muzike odabrao pjesmu kao profesionalno opredjeljenje."

Razgovarao: Željko Slunjski (Ven, 1990.)