Foto: Wenn

SLUČAJ Harveyja Weinsteina pokazao je problem koji postoje na više razina. Za početak, Hollywood unatoč svemu nije neki paralelni svijet zarobljen u balonu pa sve o čemu pričamo kao problemu, postoji i u društvu.

Isti problemi s kojima se bore glumice, redateljice, scenaristice, asistentice i ostale zaposlenice industrije zabave, isto je ono s čime se žene svakodnevno susreću. Nadalje, ne smijemo zaboraviti da se u ovom slučaju radi o nekim od najmoćnijih žena na svijetu, a ako one osjećaju strah od posljedica koje pogađaju one koje javno prokažu zlostavljače, teško je i zamisliti kako stvari funkcioniraju u svijetu "običnih".

Isto tako, radi se o dugogodišnjem problemu s kojim se Hollywood ne obračunava. Govorimo o stoljetnom seksizmu koji je toliko ukorijenjen u industriji da se pretvorio u šalu. Upravo zato ne iznenađuju reakcije mnogih koji na sve odmahuju rukom tvrdeći da je to najklasičniji primjer onoga što se u Hollywoodu svakodnevno događa i tretira gotovo kao simpatična anegdota, a Weinstein ne u tolikoj mjeri kao klasični holivudski seksualni predator već više kao simpatični napasnik. Preko kreveta do zvijezda stara je i otrcana fraza stara kao i Hollywood.

Leglo zlostavljača, predatora i silovatelja

I koliko god pohvalna bila (unatoč zakašnjelosti), u isto je vrijeme iznenađujuća zgroženost liberalnog Hollywooda koji je do jučer zbijao šale na račun onoga što se događa iza zatvorenih vrata ureda glavešina. Gledajući sve te reakcije kojih je iz dana u dan sve više i više, ispada da nema glumice koja nije na neki način zlostavljana.

No, dovoljno je pogledati unazad i shvatit ćemo da je liberalni Hollywood oduvijek bio leglo zlostavljača, predatora i silovatelja.

Shirley Temple davno je ispričala priču o Arthuru Freedu, producentu MGM-a koji se pred njom skinuo i pokazao joj penis kada je imala samo 12 godina. Louis B. Mayer inzistirao je da njegova štićenica Judy Garland sjedi u njegovu krilu, a ona je bila tek jedna od maloljetnih zvijezda koje je MGM "uzgajao" i istovremeno iscrpljivao napornim rasporedom zbog čega ih je držao na amfetaminima i tabletama za spavanje.

Ginger Rogers pričala je o glavešini Columbije, Harryju Cohnu koji ju je lovio oko stola i pokušao je povaliti. Marilyn Monroe Hollywood je nazvala "prenapučenim bordelom". Joan Collins nije dobila ulogu u "Kleopatri" nakon što je odbila "biti dobra" prema Buddyju Adleru iz 20th Century Foxa koji je seksualno zlostavljao 19-godišnju Ritu Moreno.

Kako su žene istisnute s vodećih položaja

Od samih početaka, čim je američka filmska industrija preselila u Kaliforniju, postojao je ovaj problem. Mnogi su odlazili u Hollywood u nadi da će im se tamo ostvariti san i da će postati filmske zvijezde, ali oduvijek je bila veća vjerojatnost da će završiti kao konobarice ili prostitutke. Glumica Louise Brooks još je tada pisala da ugovori ne završavaju u rukama talentiranih idealistica već ženama koje su spreme otići "korak dalje" i pružati seksualne usluge utjecajnim muškarcima. Prisjeća da je vidjela plesačicu koja je ušla u hotel s Lordom Beaverbrookom da bi samo nekoliko dana kasnije imala ugovor s MGM-om.

Iako su postojali pokušaji da se situacija promijeni, veliki studiji već su 20-ih godina prošlog stoljeća shvatili da su velike ženske zvijezda prijetnja dominaciji moćnih muškaraca pa su do tridesetih iz posla istisnuli utjecajne scenaristice i producentice kao što su Frances Marion i June Mathis i zamijenili ih izvršnim producentima koji su na sve moguće načine kontrolirali filmove, ali i glumice koje se u njima pojavljuju.

Naime, bilo je uobičajeno da ženske zvijezde stvaraju šefovi studija koji bi određivali kako će se zvati, kako će izgledati, a po potrebi im mijenjali i etnicitet. Margarita Cansino postala je Rita Hayworth, a Lucille LeSueur Joan Crawford. Studio bi čak namještao i romanse s muškim zvijezdama unutar istog studija kako bi mediji piskarali o njihovim navodnim vezama i promovirali filmove koje snimaju. Naravno, odbacili bi ih istog trena kada filmovi ne bi prošli na blagajnama.

Patricia Douglas vs. Hollywood

"A Star is Born" iz 1937. dobar je primjer toga odnosa između studija i starlete, a film je tijekom godina doživio i nekoliko remakeova.

Jedan od najboljih prikaza brutalnosti Hollywooda tijekom "zlatnog doba" je i slučaj 20-godišnje Patricije Douglas koja se javila na oglas vjerujući kako se radi o statiranju na jednom od filmova, ali brzo je otkrila da se radi o poslu hostese. Nju i još 120 drugih djevojaka odvezli su na ranč u pustinji gdje se održavao veliki MGM-ov tulum, obukli su ih u oskudne western opravice i morale su plesati za uzvanike. Patricia je zapela za oku 36-godišnjem komercijalistu Davidu Rossu koji ju je napio i odvukao do svog auta gdje ju je i silovao.

Kada je Douglas podigla tužbu, MGM je angažirao Eddieja Mannixa, poznatog holivudskog "fixera" (braća Coen o njemu su snimili i film "Hail, Caesar!") koji se pobrinuo da joj uz pomoć medija uništi ugled i prikaže ju kao ženu lakog morala.

 O tome koliko je priča uspješno zataškana dovoljno govori i podatak da nitko ne zna ni za slučaj, ali ni dokumentarni film "Girl 27" koji se bavi pričom Patricije Douglas.

Novi sustav, stara priča 

Do kraja pedesetih klasični sustav studija već je gotovo nestao, ali zadržala se testosteronska atmosfera koja traje i dan danas (naime, 96% najuspješnijih filmova 2016. režirali su muškarci). Bez obzira radilo se Woodyju Allena ili Alfredu Hitchcocku, postojao je određeni tretman starleta. Hitchcock, koji je tvrdio da su "plavuše najbolje žrtve", tijekom snimanja je aktivno omalovažavao Tippi Hedren nakon što ga je odbila.

I teško je uopće nabrojati slučajeva maltretiranja i zlostavljanja glumica tijekom snimanja. Maria Schneider tvrdi da ju je Bernardo Bertolucci "ponizio" i da se u jednoj od ključnih scena osjećala "malo silovano". Molly Ringwald prisjetila se više slučajeva seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja koje je doživjela tijekom karijere Reese Witherspoon tvrdi da ju je jedan redatelj napao kada je imala samo 16 godina da bi joj agenti i producenti nakon toga predložili da o svemu šuti jer će joj to utjecati na karijeru.

Čak i Bjork, koja je imala samo dvije uloge u karijeri, nedavno je otkrila da ju je tijekom snimanja zlostavljao danski redatelj Lars von Trier (što je on demantirao). No, ne radi se samo o redateljima. Kao što smo vidjeli, optužbe su stizale i na račun glumaca pa su u relativno kratkom vremenu za seksualno zlostavljanje optužena oba brata Affleck.

Koga Hollywood zavarava?

Ipak, odnos mogula i starleta toliko je prisutan u Hollywoodu da se i motiv mladih djevojaka zaljubljenih u starije muškarce pojavljuje toliko često da se slučajevi ne mogu ni nabrojati. Kao što je to jednom savršeno opisala Lillian Gish, govoreći o glumcu 15 godina starijem od nje: "Lionel Barrymore prvo je glumio mog djeda, nešto kasnije i mogu oca, a na kraju je glumio mog muža. Da je ostao živ, sigurna sam da bih mu jednog dana glumila majku. Tako to ide u Hollywoodu".

Uglavnom, Hollywood je muški "pješčanik" u kojem se žene ne igraju toliko često. Jedna statistika pokazuje da se u 100 najuspješnijih filmova iz 2014. i 2015. muškarci pojavljuju dvostruko više nego žene i imaju dvostruko više dijaloga. To upražnjavanje moći prisutno je i iza kamera, a takav odnos snaga nakon svega svijetu servira holivudska mašinerija kao najsnažnije propagandno sredstvo.

Kao što je to zaključila Pamela Hutchinson za The Guardian: "Koga Hollywood zavarava? Onih 52% ženske kino publike ili direktore koji proganjaju starlete i prijete im da će uništiti njihove karijere?"