ŠKOTSKI hipnoterapeut otkrio je bizarne božićne fobije koje su stvarne - od straha od Djeda Božićnjaka ili ljubljenja ispod imele do onih koji se boje rodbine.

Hipnoterapeut Malcolm Struthers kaže da su ti strahovi "apsolutno stvarni" i mogu biti "duboko iscrpljujući". Tako, premda je Božić jedno od najradosnijih razdoblja u godini, koje se provodi u krugu obitelji za mali dio stanovništva to može biti strašno, pa neki imaju opravdanu fobiju od božićnih tradicija.

"Božić nije uvijek ugodno vrijeme za neke", rekao je Struthers. Ako Božić nekom nije bio osobito sretan trenutak kad je bio dijete, sigurno će biti asocijacija na to. Dodaje i da stvari poput žalosti, raspada obitelji i svađa oko Božića mogu kod nekoga izazvati osjećaj nelagode u to doba godine, piše Daily Mail.

"Ako ste prilično mladi i vidite članove obitelji koji se svađaju, lako biste mogli vidjeti kako bi to onda moglo postati negativna asocijacija. Božić nije uvijek ugodno vrijeme. Lako je shvatiti kako to možete ponijeti u odraslu dob, a da to onda postane više iracionalna fobija, gdje postoji povezanost na nesvjesnoj razini, pa čak i na svjesnoj, između Božića i negativnih stvari iz prošlosti.

Iako si možete svjesno reći da te dvije stvari nisu povezane, dio vas u pozadini možda još uvijek stvara tu asocijaciju. Možete je prekinuti vrlo brzo i lako, ali lako se formira i to postane vrlo jaka asocijacija. Neki se možda niti ne sjećaju događaja koji je pokrenuo njihovu fobiju od Božića", ističe Struthers.

Strah od rodbine i strah od blještavih svjetala

Syngenesophobia je strah od rodbine, zbog kojeg će se neki osjećati krajnje nelagodno i mogu patiti od napadaja tjeskobe u blizini određenih rođaka, čak i onih s kojima su u bliskom odnosu. Strah bi se čak mogao proširiti i na tuđu rodbinu, rekao je Struthers.

"Ta vrsta udruživanja može postati prilično nebulozna. Naši mozgovi su 'smiješni'. Stvaraju čudne asocijacije. Ne mora uvijek imati smisla za druge, nema smisla čak ni za nas same. To bi mogli biti rođaci drugih ljudi ili druge situacije koje su potpuno nepovezane s poticanjem incidenta, ali i dalje izaziva taj strah, tu paniku", objašnjava.

Fobija može potjecati iz djetinjstva iz lošeg odnosa s nekim rođakom. Ako je incident u djetinjstvu nešto tako ozbiljno poput zlostavljanja, to bi vjerojatno išlo dalje od fobije i prešlo u PTSP, rekao je Struthers.

Selaphobia je strah od blještavih svjetala, odnosno kad je božićno drvce iza svakog ugla, a pročelja kuća prekrivena svjetlucavim bajkovitim svjetlima, fobija od blještavila prouzročit će strah. Struthers je imao klijenta u 30-ima koji se cijeli život bojao blještavih svjetala. Unatoč hipnoterapiji, nikada nije otkrio temeljni uzrok fobije. 

"Klijent je bio vrlo svjestan da se ne boji blještavih svjetala. On je to znao, ali je još uvijek imao tu reakciju na one sajmove, božićne, svjetlucave. Zna da je to iracionalno, ali u isto vrijeme i dalje ima tu reakciju. Zaobišli smo tu reakciju, mijenjajući način na koji percipira svjetla na nesvjesnoj razini, jer je tu okidač bio ugrađen.

Bljeskajuća svjetla su samo u pozadini. Mnogi pokušavaju izbjeći situacije koje izazivaju strah. Ali vrlo je teško to učiniti u vrijeme Božića kada su trepereća svjetla posvuda", pojasnio je hipnoterapeut koji naglašava kako bi moglo doći do točke u kojoj potpuno izbjegavate društvenu interakciju, odlaske u trgovine, sve stvari koje bi drugi smatrali normalnim da pokušate izbjeći situaciju u kojoj imate takvu reakciju.

Strah od ljubljenja ispod imele i strah od Djeda Božićnjaka

Cyssanophobia, odnosno strah od ljubljenja ispod imele je kada vas pomisao na poljubac ispod imele natjera da pobjegnete u suprotnom smjeru. Ali nekima to može uzrokovati bolnu tjeskobu. Tradicija je započela u staroj Grčkoj, a u rimsko doba čak su i ratni neprijatelji koji bi se sreli ispod imele sklapali primirje i mirili se.

Ljubljenje pod imelom nije nešto što se tako često pojavljuje, ali Malcolm pretpostavlja da uz to idu i drugi povezani strahovi. Zabrinutost oko imele mogla bi se općenito odnositi na strah od intimnosti, rekao je, što je prilično uobičajeno. Strah od intimnosti malo je drugačija i u većini slučajeva vjerojatno više od fobije, dodao je.

Santaphobia je strah od Djeda Božićnjaka, a vjerojatno je proizašao iz interakcije u djetinjstvu. Mala djeca koja su povedena, "bačena" na koljena Djeda Božićnjaka, kada je sve to sasvim novo i vjerojatno prilično neodoljivo, mogla bi stvoriti tu asocijaciju, rekao je Struthers.

"Svi ih gledaju, čekaju odgovor, očekujući da će biti sretni. Svi smo vidjeli te slike male djece na koljenima Djeda kako plaču", dodaje te ističe kako neki od onih starih Djedova Božićnjaka nisu bili najsjajniji. Izgledali su prilično zastrašujuće.

Radi se o potencijalno prilično zastrašujućem događaju za malo dijete i lako je shvatiti kako možete povezati traumatičan događaj s Djedom Božićnjakom koji je okidač za taj strah; i onda kasnije u životu shvatite da to zapravo i nije nešto posebno strašno, ali i dalje nosite tu fobiju naprijed, još uvijek je to ukorijenjeno.

Strah od crkve i strah od purice

Ecclesiophobia je fobija od crkava, a povezana je s dva različita straha - strahom od same zgrade ili strahom od onoga što crkva predstavlja. To bi moglo biti posljedica negativnog iskustva u crkvi ili nelagode povezane s idejom kažnjavanja zbog nevođenja vjerski moralnog života. Obično fobije proizlaze iz iskustava i mjesta, a između to dvoje se brzo mogu stvoriti jake asocijacije.

"Onda to postaje neproporcionalno, tako da ako ste imali negativno iskustvo u crkvi, lako biste se mogli bojati crkava. To nekako ima smisla. Ali u isto vrijeme, racionalno, to nema smisla. Ono što se dogodilo čak i ne mora biti nešto posebno izrazito traumatično. To čak može biti krštenje i polijevanje vodom, ili stvarno dosadno vjenčanje na kojem su bili. I odjednom se s vremenom razvije strah od crkava", ističe hipnoterapeut.

Crkve mogu biti uznemirujuća mjesta za djecu. Postoji očekivanje da šute, što nije prirodno mnogim mališanima. Ako dijete nije tiho i onda ga zbog toga grde i odbijaju, onda ono preuzima tu emociju i povezuje je s tim mjestom, objašnjava Struthers. Također se može očekivati da djeca sudjeluju u pjevanju i govoru u crkvama u božićno vrijeme.

Postoji i meleagrisphobia, odnosno strah od purana. Velika pečena purica središnje je mjesto na mnogim božićnim stolovima, ali osoba s ovom fobijom teško će ju pojesti. Nekima odgovara kuhana puretina, ali neće prići ni blizu živoj. "Vrlo je specifično. Ali opet, životinje izazivaju mnogo fobija. Ptice su općenito prilično česte", kaže Malcolm.