NA TRAVNJAKU gdje svaka odluka može promijeniti tijek utakmice, Ivana Bogdanović stoji mirno, ali odlučno. Temperamentna Dalmatinka, studentica prava i nogometna sutkinja, navikla je donositi brze i pravedne odluke. Pravda joj nije važna samo u teoriji i zakonima koje uči na fakultetu, već je živi i na nogometnom terenu.

No, Ivanina priča ne završava uz zvižduk. Izvan nogometnog terena njezin osjećaj za pravdu dobiva još dublju dimenziju kroz volontiranje. Inspirirana svojim bratom, koji je slijepa osoba, uključila se u rad Županijske udruge slijepih te sudjeluje u projektu audiodeskripcije utakmica na stadionu Poljud. Dok se s tribina čuju navijačke pjesme, ona slijepim osobama riječima prenosi svaki trenutak igre. U tim trenucima ona nije samo glas, nego i njihove oči na terenu.

Ivana: Zbog brata sam osjetljivija na nepravdu

Mlada i svestrana Ivana (24) dolazi iz malog mjesta Seoca pokraj Omiša. Kada nije na pravnom fakultetu, slobodno vrijeme najviše voli provoditi pomažući drugima. Roditelji su, govori, nju i braću odgojili na način da je u životu najvažnije biti čovjek.

"Vjerujem da svatko, neovisno o svojoj obiteljskoj pozadini ili okolini, jednom kad okusi te čari volontiranja shvati da zapravo pomažući drugima najviše sebi pomažemo. Nakon svake volonterske akcije dobijete najveću moguću plaću, a to su nova prijateljstva, poznanstva, anegdote, ali dobijete i neki novi pogled i na vlastite životne situacije."

"Kad sam bila manja nisam ni shvaćala da je to što mi je stariji brat slijep navodno nešto neuobičajeno jer nitko u mojoj okolini to nije tako predstavljao. Rekla bih da je jedina razlika u odnosu starijeg brata i mene naspram onog mlađeg brata i mene ta što sam se sa starijim manje svađala, ali to je bilo do razlike u godinama.

Njegov invaliditet me jedino učinio senzibilnijom na nepravde koje bi mu netko nanio, na koje ni danas nisam imuna, a kažu ljudi da sam temperamentna pa zna bit veselo", rekla je Ivana.

Slijepima prenosi utakmice Hajduka. "Mi smo njihove oči na terenu"

Audiodeskripcijom se počela baviti prije tri godine, a kako ističe, upravo su joj komunikativnost i dobro poznavanje nogometa pomogli da se brzo i prirodno snađe u toj ulozi.

"Tijekom audiodeskripcije nastojimo dočarati članovima akcije na terenu, ali i atmosferu na stadionu. To je svojevrsna pomoć pri vizualizaciji događaja na terenu pa tako primjerice kod ubacivanja lopte u igru uvijek obavezno naglasimo na kojem je dijelu terena, s koje strane, kada su neke koreografije detaljno im njih dočaram s kolegom Franom Vukom.

Kada se rade tzv. 'valovi' odbrojavamo im da znaju kada trebaju ustati. Ukratko, mi smo njihove oči na utakmici i apsolutno sve što primijetimo na terenu ili tribinama im prenesemo.

Obzirom da su većinom isti članovi na utakmicama već imamo prijateljski odnos i često zaboravim da su to članovi udruge slijepih pa mi se omakne: 'Vidite li vi ovo...' ili nešto slično, ali to bude veći problem meni u mojoj glavi na kraju, njima bude simpatično", otkrila je Ivana.

Od početne treme do više od 200 odsuđenih utakmica

Iako joj je rukomet najdraži sport i svestrani je navijač njemačkog giganta THW Kiela, Ivana je sasvim slučajno započela suditi nogometne utakmice.

"Prije sam radila na amaterskoj malonogometnoj ligi 'Sun city' gdje sam zapisivala golove i mjerila vrijeme, ali bih učestalo i komentirala situacije. Jedan igrač koji je bio sudac mi je predložio da upišem tečaj za nogometne suce, a ja sam generalno skoro uvijek za sve ideje.

Svojima sam rekla tek kad sam položila, generalno sam tip osobe koji će prvo nešto odradit pa tek onda informirati okolinu. Dobila sam podršku kao i obično, nisu bili pretjerano iznenađeni, navikli su više sa mnom da sam nepredvidiva."

Svojih prvih utakmica nerado se prisjeća - ne zbog neugodnih situacija na terenu, nego zbog velike treme koja ju je tada svladala. Ipak, uz podršku kolega, već je drugo poluvrijeme, kaže, bilo mnogo lakše.

Danas, nakon više od 250 odsuđenih utakmica, nastoji prije svega biti pravedna i većinu situacija riješiti razgovorom s igračima. Iako je crvena boja prati kroz život, na nogometnom terenu crveni karton od nje nije lako zaraditi.

Osim nogometnih priča, najviše uživa u trenucima s prijateljicama koje ne poznaju baš najbolje nogometnu terminologiju, pa njihove rasprave često postanu izvor simpatičnih i smiješnih situacija.

"Kada mi je prijateljica oduševljeno došla, tokom gledanja jedne utakmice kako će ona meni sad objasniti što je zaleđe jer je naučila. Krenula je s nekim usporedbama s kasom, čekanjem reda u trgovini i dobacivanjem stvari i da budem iskrena ni dan danas ne znam je li bila u pravu, ali mi je svakako bilo simpatično kako je ona to objasnila i da se potrudila oko toga", ispričala nam je Ivana kroz smijeh.

Kada govori o budućnosti, jasno je da se i dalje vidi u ulozi osobe koja donosi odgovorne odluke i brine o pravednosti. Iako joj je nogometni teren donio dragocjeno iskustvo, Ivana se jednog dana želi posvetiti i onom "većem terenu" - pravnoj struci koju studira. Upravo ondje, kaže, želi primijeniti vrijednosti koje je naučila kao sutkinja: pravednost, odlučnost i jednak odnos prema svima.