BLISKI odnosi roditelja i djece donose brojne koristi, od razvoja empatije i privrženosti do odgovornosti i povjerenja. Studija objavljena u časopisu Child and Adolescent Psychiatry and Mental Health ističe da takvi odnosi mogu biti zaštitni faktor i u odrasloj dobi.

Kad se odrasla djeca suoče sa stresom i emocionalnim teškoćama, povezanost koju su gradili od djetinjstva, kao i sadašnji obiteljski odnosi, mogu ublažiti negativne posljedice. Ljudi koji su odrastali osjećajući se vrlo blisko sa svojim roditeljima često i u odrasloj dobi zadržavaju obrasce ponašanja koje su usvojili u toplom i podržavajućem domu, poput visokih standarda i sposobnosti da im samoća ne predstavlja problem, piše YourTango.

Roditelji koji su ih odgajali promišljeno, s empatijom i ljubavlju, dali su im prostor da rastu, razvijaju se, jačaju emocionalnu inteligenciju i pronađu vlastiti identitet. Zbog toga su kasnije razvili i neke prepoznatljive obrasce ponašanja.

Redovito se čuju s roditeljima

Iako je odvajanje od roditelja nakon odseljenja sasvim prirodno, ljudi koji su s njima jako bliski i dalje nalaze vrijeme za razgovor, makar telefonom. I dalje ih vole, vjeruju im i često im se obraćaju za podršku jer uz njih i dalje imaju osjećaj doma, čak i kad više ne žive pod istim krovom.

Uživaju u samoći

Kad djeca imaju priliku provoditi vrijeme sama, to može potaknuti njihovu neovisnost, samopouzdanje i emocionalnu inteligenciju. Naravno, nije isto je li dijete stalno bilo prepušteno samo sebi ili su mu roditelji svjesno ostavljali prostor da bude samo.

Djeca koja su imala blizak odnos s roditeljima, ali i dovoljno prostora za vlastite aktivnosti i hobije, u odrasloj dobi obično imaju zdraviji odnos prema samoći. Studija objavljena u časopisu Cognitive Therapy and Research pokazuje da im takav način razmišljanja pomaže da više dobiju iz vremena koje provode sami.

Konstruktivno rješavaju sukobe

Odrasli koji se znaju zdravo nositi sa sukobima nisu nužno odrasli u obiteljima bez svađa. Dapače, često su gledali roditelje koji su nesuglasice rješavali mirno, zrelo i s poštovanjem. Ključ nije u tome da sukoba nema, nego da dijete vidi kako se ljudi mogu pomiriti na zdrav način. Zato i u svojim odraslim odnosima znaju reći što osjećaju, otvoreno iznijeti problem i riješiti nesuglasice bez pretjerane obrane ili povlačenja.

Njeguju obiteljske tradicije

Dok su obiteljske tradicije i okupljanja ljudima iz toksičnih obiteljskih odnosa često izvor stresa, odrasla djeca koja su odrastala uz ljubav i podršku takve običaje uglavnom cijene. Njima to nisu teški i emocionalno iscrpljujući događaji, nego izvor bliskosti, sreće i ljubavi. Tradicije koje su ih povezivale s roditeljima u djetinjstvu imaju važno mjesto i u njihovoj odrasloj dobi, bilo da ih i dalje njeguju zajedno, bilo da ih prenose na svoju djecu i partnere.

Uče iz vlastitih pogrešaka

Kad se dijete uz roditelje osjeća sigurno, to postavlja temelje za kasniji uspjeh, uključujući veće samopouzdanje, bolju emocionalnu dobrobit i razvijenije socijalne vještine, pokazuje studija Američkog psihološkog udruženja. Čak i kad su griješili, roditelji su im pristupali s razumijevanjem i ljubavlju, pa se danas ne boje izazova.

Nisu imali potrebu skrivati probleme iz straha od kazne, zato se kao odrasli osjećaju sigurnije i više ih vodi želja da nešto nauče nego strah od neuspjeha.

Čuvaju svoju neovisnost

Samopouzdanje u odrasloj dobi često proizlazi iz zdravih odnosa u djetinjstvu. Ako dijete dobiva dosljednu ljubav i emocionalnu podršku, veća je vjerojatnost da će izrasti u samouvjerenu odraslu osobu.

Najsigurniji i najneovisniji odrasli često su imali blizak odnos s roditeljima, ali i dovoljno prostora da razviju vlastiti identitet i zdravo samopoštovanje koje ne ovisi o tuđem odobravanju. Dobro se osjećaju sami sa sobom i imaju unutarnju motivaciju koja im daje osjećaj stabilnosti.

Imaju visoke standarde u vezama

Odnos s roditeljima uvelike oblikuje način na koji će djeca kasnije pristupati romantičnim vezama, tvrdi studija objavljena u Journal of Family Psychology. Ako je dijete imalo siguran odnos s obitelji i dobre primjere zdrave ljubavi, vjerojatnije je da će tražiti partnera koji je sposoban za takvu bliskost.

Njihovi standardi proizlaze iz ljubavi koju su upoznali još u djetinjstvu. Ne boje se čekati pravu osobu jer su dovoljno sigurni u sebe da im nije problem biti ni bez partnera. Ne toleriraju toksično ponašanje jer su svjesni svoje vrijednosti i ne ovise o tuđim pohvalama.

Podržavaju druge i suosjećajni su

Empatija se često usvaja u obitelji i prenosi dalje, navodi studija sa Sveučilišta Virginia. Zato su djeca empatičnih roditelja često i sama suosjećajnija kad odrastu. Bilo da je riječ o malim gestama ljubaznosti prema strancima ili iskrenoj podršci bližnjima, njihova empatija često proizlazi iz ljubavi koju su dobivali kod kuće. Iako većina ljudi u osnovi ima suosjećanja, za razvoj takvog ponašanja važan je snažan uzor.

Slijede promišljene rutine

Budući da su rutine povezane s boljim ishodima za djecu, uključujući samopoštovanje i socijalne vještine, odrasli iz stabilnih i zdravih obitelji često tu imaju prednost. Usvojili su neke obrasce ponašanja svojih roditelja i naučili cijeniti disciplinu i dobre navike. Iako njihove rutine ne moraju izgledati isto kao roditeljske, odrasli su u domu u kojem je briga o sebi bila nešto sasvim normalno, pa su tu vrijednost ponijeli i u svoj odrasli život.

Traže uzbudljive prilike

Bilo zbog emocionalne sigurnosti, bilo zbog boljih životnih temelja, mnogi ljudi koji su imali snažan odnos s roditeljima spremniji su tražiti prilike i ići prema uspjehu. Ne boje se riskirati i ulagati u sebe jer su im roditelji odmalena pomagali razviti emocionalnu inteligenciju i samopouzdanje. Čak i kad se na tom putu pojave prepreke ili strahovi, imaju vještine emocionalne regulacije koje im pomažu da idu dalje.

Ulažu trud u svoje odnose

Osim što imaju visoke standarde, odrasla djeca koja su bila bliska s roditeljima znaju i da svaki odnos traži trud. Veze za njih nisu teret, ali nisu ni nešto što se podrazumijeva. Spremni su biti uz prijatelja kad mu je teško ili podržati partnera nakon lošeg dana jer razumiju da se ljubav i privrženost pokazuju kroz male, svjesne geste - baš kao što su ih naučili njihovi roditelji.